Na Rooseveltovom trgu ispred Mimare upravo počinje javni politički skup, Povorka ponosa LGBTIQ osoba i obitelji Zagreb Pridea pod nazivom "Dvadeset prajdova zajedno u drugarstvu i otporu", uz geslo "Prajd zauvijek".

Cijeli skup, od okupljanja ispred Mimare pa sve do svršetka programa u Parku Ribnjak održat će se uz puno poštivanje protuepidemijskih mjera na snazi od 1. srpnja.

Pristup u Povorku i na skup na Ribnjaku imat će isključivo osobe s valjanom EU digitalnom COVID potvrdom, dakle osobe cijepljene prvom dozom najkasnije do 12. lipnja, s obje doze do dana prije prajda, kao i osobe koje imaju negativan nalaz PCR testa ili brzog antigenskog testa. Potvrda se može izvaditi preko sustava e-građani ili zatražiti u poslovnicama HZZO-a (detaljnije na https://www.koronavirus.hr/eu-digitalna-covid-potvrda/960).

Valjanost potvrda provjeravat će redari/ke Zagreb Pridea. Također, sudionici su obavezni držati razmak od 1,5 metra, uz preporučeno nošenje zaštitnih maski.

Povorka ponosa teći će ovim redom:

– 14:00h - početak okupljanja na Rooseveltovom trgu (ispred Mimare)

– 15:30h - Povorka ponosa kreće se centrom grada po trasi dugoj 2.3 km, sljedećim trgovima i ulicama: Rooseveltov trg, Frankopanska ulica, Ilica, Trg bana Josipa Jelačića, Ulica Nikole Jurišića, Draškovićeva ulica, Šoštarićeva ulica - Ulica Ribnjak - Park Ribnjak.

– oko 17:00 h - Dolazak u Park Ribnjak, kratki pozdravni govor.

– od 18.00 do 22.00h slijedi zabavni aktivistički program na kojem nastupaju House of Flamingo, Senidah, Željka Ru. i Tajga & Tundra.

Ovo su poruke iz proglasa dvadesete Povorke ponosa

Na prajdu će se pročitati i proglas, u kojem će se, između ostalog, poslati sljedeće poruke:

"Mi – transrodne, interspolne, nebinarne, rodno varijantne, aseksualne, panseksualne, biseksualne i kvir osobe, gejevi i lezbijke – 29. lipnja 2002. godine iskorakom kontra predrasuda, uzdignute glave, koračali smo svjesni svog ljudskog dostojanstva i građanskih prava. Toga smo dana prvim hrvatskim prajdom izašli zauvijek iz tišine i prestali biti nevidljivi. Od tada više nismo vreće za iživljavanje i klaunovi za ismijavanje!

Naših dvadeset prajdova proširilo je prostore slobode za LGBTIQ zajednicu. Ali i mnogo više od toga. Naših dvadeset prajdova učinili su naš grad i našu Republiku boljim, demokratičnijim, radosnijim mjestom za život svih građanki i građana. Šireći prostore naše slobode, učinili smo slobodnijim čitavo društvo.

I dok je LGBTIQ zajednica postala snažan, odgovoran i samosvjestan dio naše zemlje, naše borbe nisu završene, naš Ustav i zakoni još uvijek nas ne uključuju potpuno i pravedno, naše ulice i trgovi još uvijek nisu slobodni od mržnje. I danas nas vrebaju nasilnici i hulje što svoju izgubljenu moć pokušavaju vratiti preko naših leđa. Čoporativno gmižu po marginama parlamenta, društvenim mrežama i u sjenama gradskih parkova. Ali ovo više nije svijet prepušten njima na milost i nemilost, i više nikada to neće biti.

Ovo je dvadeset godina LGBTIQ zajednice koja se udružena snagom drugarstva i solidarnosti izborila za slobode i prava koja danas uživamo. Za pravo na vidljivost u javnosti i na sudjelovanje u političkom, kulturnom i društvenom životu, za pravo na slobodu okupljanja lišenu prijetnji i nasilja, za zabranu diskriminacije na temelju seksualne orijentacije, rodnog identiteta i rodnog izražavanja, za kažnjavanje zločina iz mržnje, za promjenu oznake spola i pravo na život u svom rodnom identitetu, za životno partnerstvo, za obiteljski život, za partnersku skrb, za pravo na udomljavanje.

I zato smo ponosni na cijelu našu zajednicu, sve kvir osobe ove zemlje. Ne samo jer smo unatoč brojnim preprekama osigurali kontinuitet povorke, već jer živimo uzdignutih glava, hrabro, solidarno, potpuno. Ponosne smo na svu našu omladinu koja iskreno i otvoreno živi svoje kvir živote; na sve naše filmašice i filmaše, književnike i književnice, sve naše dizajnerice i dizajnere, plesačice i plesače, sve naše kreativke i kreativce koji stvaraju subverzivnu i angažiranu kvir umjetnost; na sve naše novinarke i novinare koji kvir temama pristupaju empatično i obaviješteno; na sve naše LGBTIQ radnike i radnice koji osiguravaju zdravlje i hranu, znanje i napredak, pomoć svake vrste i brigu bez koje bi ovo društvo, da nas nema, bilo manje hrabro, manje lijepo i manje etično.

I zato, kada nas pitaju dokle ćemo više marširati, mi odgovaramo: marširat ćemo zauvijek.

Prajd zauvijek!"