Počeli smo se okupljati u 15:30 kod Mimare i tijekom idućih sat vremena minglali među svim bojama duge. Tijekom idućih sat vremena sretali smo poznanike, prijatelje, poslovne kolege, mame, tate, djecu i rodbinu, svako slovo gej abecede.

Nekima je ovo bio 21. prajd, nekome osmi, a nekome prvi. Grlili smo se i ljubili, držali smo se za ruke, smijali smo se i vrištali od sreće kako i priliči najsretnijem danu u godini.

U 16:30 krenuli smo putem Frankopanske, Ilice pa sve do Ribnjaka. Na tom putu upalio sam TikTok i 15-ak minuta dijelio atmosferu s onima koji su željeli, ali nisu mogli doći na prajd te onima koji naše "paradiranje" jednostavno ne mogu podnijeti. Slala su se srčeka i duge iz svih dijelova Hrvatske, dobrog dijela Balkana i šire. Slao se i govor mržnje, ali tomu ovdje sad nema mjesta.

No, dajte nam ta četiri zida!

Za vrijeme šetnje nabasao sam i na Tomislava Tomaševića, a još neka zvučnija imena koja su se pridružila povorci jesu Danijela Dolenec i Luka Korlaet, oboje zamjenici gradonačelnika Zagreba, Ivana Dragičević, novinarka N1 televizije, YouTuber Sven Kranželić (Svenky), Aisoltan Nijazova, članica skupine Pussy Riot, predsjednik SDP-a Peđa Grbin, član Kluba socijaldemokrata Domagoj Hajduković, udomitelji (i, nadamo se, uskoro posvojitelji) Ivo Šegota i Mladen Kožić te aktivistkinja za prava transrodnih osoba, Romana Taylor.

Proglas ovogodišnjeg Zagreb Pridea fokusirao se na to da Grad Zagreb treba "prepoznati LGBTIQ+ zajednicu kao neodvojivi dio društvenog i kulturnog života Zagreba te osigurati uvjete za osnutak i izgradnju LGBTIQ+ centra. Takav prostor bio bi sigurno mjesto okupljanja naše zajednice, ali i mjesto izražavanja naših težnji, identiteta, kvir kulturnih praksi i umjetničkih izričaja, znanstvenog i istraživačkog rada."

Da, doista nam treba mjesto gdje ćemo se slobodno družiti, a da to nije samo u gluho doba vikend noći u gej klubu ili jedno prajdovsko popodne. Želimo u ponedjeljak ujutro razglabati s LGBT kolegama kome treba manje kofeina da se razbudi, u srijedu popodne kemijati kako spojiti kraj s krajem u ovoj mrtvoj ekonomiji, u četvrtak navečer raditi plan kako popederiti cijeli svijet. #gayagenda

"Incidenti" kojima sam svjedočio

Dan prije samog prajda također sam išao uživo na TikToku kako bih ljude podsjetio da se održava prajd. Kako mi je caption imao zastavu duginih boja, znao sam da će to privući i homofobe kojih se u jednom trenutku nakotilo toliko da jednostavno nisam stigao čitati sve gadarije koje su pisali. Većina toga odnosila se na to da će se oni (homofobi) pojaviti na prajdu i tobože napraviti nekakav krvavi i vatreni eksces.

Jaki na virtualnim riječima, a da bi se pojavili na vrućem asfaltu – taman posla. Bolje je biti doma pod klimom i kopipejstati jednih te istih pet slova. Nije teško pogoditi kojih.

Dakle, nijedna od virtualnih prijetnji nije se ostvarila, ali u suprotnom smjeru od povorke hodao je bradati muškarac u pastelno ružičastoj majici i narogušena lica, pokazujući nam srednji prst. To nije trajalo ni pet sekundi kad ga je interventni policajac odgurnuo u pokrajnju uličicu. Homofob je odjednom postao manji od makova zrna i pognutih ramena nastavio svoj walk of shame.

Našao js tu i tvrdokorni vjernik koji je uložio u megafon pa nam vikao da "dolazi sud i na sudu Božjem svi ćemo stajati. S jedne strane bit će oni koji vjeruju u Isusa Krista, koji su se pokajali za svoje grijehe i koji su ga prihvatili, a s druge strane grešnici. Svi smo zaslužili da budemo osuđeni."

Tradicionalna fešta na Ribnjaku

Posljednjih godina noge nakon šetnje odmaramo na Ribnjaku. Kako smo bili među prvima u povorci, brzo smo došli na red za pivo koje je bilo više pjena nego pivo! Ali u redu je, trebalo je u kratkom roku rehidratizirati sve te tisuće homo sapiensa. Kolona je navodno bila duga kilometar.

Od šest popodne pa do ponoći šarenu ekipu zabavljali su beogradska kantautorica Tamara Popović (tam), House of Flamingo te DJ-ice Željka Ru i Puter Štangica. Ne mogu vam reći kako je bilo jer sam hvatao prijevoz za doma i nerado napustio taj dio programa.

Sudeći po prijašnjim godinama i filingu koji se stvorio tijekom jučerašnjeg dana, vjerujem da je bilo zabavno i opuštajuće. Opuštajuće više za dušu nego za tijelo jer uz plesni program nemaš puno vremena za odmarati noge.

Prajd je taj jedan dan u godini kad kolektivno zaboravimo na sve društvene, ekonomske i osobne probleme, prepustimo se uživanju i jedni s drugima vajbamo s osmijehom na licu.

I to je sloboda kakvu želimo i na koju imamo pravo svaki dan, u svakom kutku Hrvatske.

* Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.