Potaknuti nevjerojatnom količinom što skandaloznih, što apsurdnih političkih izjava i događaja koje je naprosto nemoguće prenositi na dnevnoj bazi i sačuvati kakvo-takvo psihičko zdravlje, odlučili smo uvesti rubriku Tjedna doza nebuloza u kojoj ćemo na kraju svakog tjedna filtrirati i sabirati te trijezne glave komentirati najveće političke i ine promašaje proteklog tjedna.

No, neka vas ime ne zavara jer među vijesti ćemo podvaliti i pokoji dobar događaj kako ne bismo previše doprinijeli sveopćem očajanju i pomodnoj emigraciji Hrvata iz majke domovine u kojoj ih čekaju poslovi od 1500 eura (?!?!?!).

Svi predsjedničini jogurti

Salve je izrugivanja, ali i zgražanja, ovaj tjedan proizveo intervju koji je predsjednica Kolinda Grabar Kitarović dala za austrijski dnevni list Kleine Zeitung. Predsjedničina mliječna nostalgija i izjava da se u Jugoslaviji nije smjelo izjasniti Hrvatom vrlo su brzo i lako opovrgnute. Ipak, po svom dobrom običaju javnost se usredotočila na prošlost i na fantomske 84 vrste jogurta u bivšoj državi, potpuno zanemarujući još skandaloznije predsjedničine opaske o sadašnjem trenutku. Kitarović, naime, u intervjuu progovara s nepogrešivo desne populističke pozicije, proglašavajući migrante vanjskom opasnosti i ponavljajući nikakvim statističkim podacima potkrijepljenu tvrdnju da se u Europu doseljavaju samo mladi, snažni muškarci spremni za masakriranje naivnih zapadnjaka. Ipak, najpotresnija je izjava predsjednice da Hrvatska pripada među liberalnije države Europe. Reći to, nakon što su se europarlamentarci iz HDZ-a svrstali na stranu Mađarske i Poljske, dviju najksenofobnijih i homofobnijih država u kojima se sustavno zatiru sva ljudska, osobito ženska prava, i s kojima aktivno surađuju domaći desni radikali kao što je U ime obitelji, veća je groteska nego kordon Yuga 45, za kojima je 1985. čak vladala kratka pomama u Americi, i kutija Eurokrem blokova, nažalost bez predsjedničine slike.

Momirovo rješenje za loše demografske trendove

Premda nije lako parirati predsjedničinim tokovima svijesti, u tome je uspio pomoćnik ministrice prosvjete i obrazovanja Momir Karin. Dotični je pažnju javnosti privukao nadahnutim govorom na otvaranju obnovljene zgrade Osnovne škole Josip Jović u Svibu u Općini Cista Provo. Karin se, tako, naglas upitao jesmo li dotakli dno, ili možemo ići još i niže kad su posrijedi demografski trendovi i medijima dodijelio zaduženje da "svjetlije pišu, da više naglašavaju pozitivne stvari koje nam se događaju u domovini". Potom nas je obavijestio da se danas u Hrvatskoj nudi plaća od 1500 eura, stan i hrana, ali nešto se događa i ljudi odlaze van. "Je li to pomodarstvo ili više nemamo taj domoljubni osjećaj?" zavapio je i apelirao na one koji su u radnom odnosu da ostanu u Hrvatskoj jer to nije "samo ekonomsko, nego i domoljubno pitanje prvog reda". Pretpostavljamo da na taj slatki zov domoljublja nije teško odgovoriti ako radni odnos podrazumijeva da ste na platnom spisku nekog ministarstva poput Karina. A vama ostalima ne preostaje ništa drugo nego izdržati jer što će vam bolji motiv od domoljublja? Danas je u Hrvatskoj ionako nezgodno ako vam netko prilijepi etiketu nedomoljuba, pa biste se mogli malo više potruditi. Karinova šefica Blaženka Divjak opalila mu je trisku u vidu ograđivanja od spomenutih izjava, a on se potom skrušeno ispričao zbog "neopreznog i nepromišljenog istupa". Inače, na stranicama MOZ-a stoji da Momira Karina krase "osobite komunikacijske sposobnosti" te da je uspješan u timskom radu, vođenju sastanaka i predavanja".

Šibenska deklaracija – ima li nade za ljevicu?

Za vrijeme Festivala alternative i ljevice, Šibenik, kraće FALIŠ, četiri izvanparlamentarne stranke potpisale su "Šibensku deklaraciju o uspostavi ujedinjene ljevice – zajedničke platforme lijevih snaga". Iako su se Hrvati nauživali predizbornih PR trikova, od kojih će u povijesti ostati zabilježeno Mostovo ovjereno obećanje da ni s kim neće koalirati, nakon kojeg je uslijedila koalicija s HDZ-om, Deklaracija svakako adresira važan problem, a to je činjenica da u Hrvatskoj uistinu ne postoji lijeva parlamentarna stranka. One su se transformirale u liberalne stranke, čiji reformizam i trgovina foteljama potpuno dokida njihov politički utjecaj. Za razliku od politike SDP-a, Deklaracija adresira upravo one probleme protiv kojih bi se jedna lijeva stranka trebala boriti – slabljenje državne vlasti i nadvladano vjerovanje da će slobodno tržište samo regulirati nejednakosti, sve veću zastupljenost prekarnog rada, nestanak razdiobe između javnog i privatnog sektora, a posljedično nestanak javnih dobara, beneficije za branitelje koji nisu aktivno sudjelovali u ratu, rasterećenje službenika od administrativnih obveza, demilitarizaciju. No, jasno je i zašto je Deklaracija izazvala podsmijeh, s obzirom na to da su njezini akteri duže vrijeme na političkoj sceni, ali nisu polučili nikakav veći uspjeh: Dragan Markovina iz Nove ljevice proslavio se osudama režima Franje Tuđmana, ali nedostaje mu snažnije karizme za ljevičarskog lidera, Radnička fronta rasipa svoj kredibilitet populističkom retorikom, ORaH nije bio u fokusu javnosti otkad je iz njega istupila Mirela Holy, a SRP je unatoč dugovječnosti javnosti poprilična nepoznanica. U svjetlu sveopćeg kolapsa državnih institucija ipak se boljim čini podržati potpisivanje Deklaracije negoli joj se izrugati, no činjenica jest da bi njezini potpisnici vjerojatno dobili mnogo više političkih bodova da su se umjesto na festivalu družili na prosvjedu u Puli ili Zagrebu zajedno s radnicima Uljanika.

RTL-ova iritacija "spektaklom"

Dugo najavljivani boksački spektakl u zagrebačkoj Areni mnoge je prošlog vikenda prikovao za TV-ekrane, samo zato da bi dobar dio publike ostavio u nevjerici zbog onoga čemu su svjedočili. I ovdje čak ne govorimo o čudnovatom srazu Filipa Hrgovića s 20 godina starijim te znatno nižim i lakšim Amirom Mansourom. Niti o Thompsonovom nastupu u ringu uoči borbe koji je Hrgović toliko priželjkivao ( "Geni kameni" je super stvar za nabrijavanje uoči meča jer čovjek naprosto podivlja kad se sjeti koliko je "loša bila četrspeta", naročito ako je rođen, recimo, devedesdruge), pa čak niti o govoru poslije meča u kojem je mladi boksač Milana Bandića nazvao "kraljem" pozvavši ga da se popne u ring. Ne, ovdje je riječ o iritantno i neprofesionalno odrađenom prijenosu nekoliko borbi, a pogotovo onoj boksačice u usponu Ivane Habazin koja je obranila naslov IBO prvakinje svijeta srednje kategorije protiv, to se ipak mora reći, daleko inferiornije i relativno nepoznate protivnice Gifty Amanuu Ankrah. RTL je spomenuti prijenos danima bombastično najavljivao uglavnom ne spominjući da iste večeri naslov brani i Ivana Habazin, a vrhunac šlamperaja dogodio se upravo tijekom njezine borbe kad je RTL odlučio da je između dvije runde prikladno uključiti se u gledalište jer je u tom trenutku bilo neophodno čuti što osjećaju i misle roditelji Filipa Hrgovića. Ali to nije sve! Novi prekid dogodio se usred runde (?!) kad je bilo neobično važno uključiti se slikom na crveni tepih te poslušati stručna mišljenja i prognoze nogometaša Seada Hajrovića i njegove supruge Melise. Tome valja dodati i stalne upadice voditelja Filipa Brkića koji je dao sve od sebe da ne zaboravimo kako "publika tek pristiže na najzanimljiviji dio večeri", dakako, misleći pritom na meč Hrgović-Mansour.
Ako je RTL htio da se Habazin (skupa sa svojom publikom) osjeća nevažno i poniženo, poput neke nepoznate predgrupe ili usputne atrakcije koja je tu tek da popuni vrijeme, uspjeli su, pa bi u boksačkim krugovima mogla postati popularna kletva koja bi glasila "Dabogda ti RTL prenosio meč".

Eminemov homofobni diss Tylera, the Creatora

I za kraj malo show businessa. Na singlu "Fall" s desetog albuma "Kamikaze" ispunjenog uvredama na račun drugih repera, Eminem se okomio i na Tylera, the Creatora, jednog od naših favorita s lanjske liste najboljih LGBT pjesama godine. Mladi reper čiji je prošlogodišnji album "Flower Boy" nominiran za Grammyja dobio je po prstima jer je 2017. kritizirao Eminemov singl "Walk on Water" s univerzalno loše prihvaćenog albuma "Revival". Ironično, Tyler je ranije izjavio da je veliki obožavatelj Eminema i da njegov album "Relapse" smatra jednim od najboljih rap ostvarenja, no ni to, kao ni ranija obećanja da mu je dosta drame, nije spriječilo Eminema da "relapsea" u svoju nezrelu, bigotsku personu iz 90-ih i Tylera nazove pederom (faggot). No, stavimo li čak na stranu to što upotrebljava pogrdne termine i generalizira, s obzirom na to da se Tyler nikad nije deklarirao kao gej, već je samo progovorio o svojim ljubavnim iskustvima s istim spolom, ne može se poreći problem Eminemove besmislene ljubomore na zaslužen uspjeh mladog repera i, s obzirom na vlastite tiraže i dugovječnost, njegova začudna nesigurnost. "Fall" je izazvala negativne reakcije pa ju je čak i Eminemov suradnik na pjesmi, Justin Vernon iz sastava Bon Iver, osudio i zamolio da se isječak teksta koji se referira na Tylera promijeni, što nije učinjeno.