Ovoga smo se tjedna naslušali toliko nadnaravno besmislenih izjava da smo standardni format odlučili zamijeniti jednom kompilacijskom meganebulozom. Nadamo se da ćete dospjeti do kraja članka neoštećeni.

Već godinu i po uživamo u toplo-hladnom odnosu HDZ-a i HNS-a koji nam ni ovaj tjedan nije uskratio porciju orkestriranih tenzija. Ovog je puta predmet fiktivnog sukoba koalicijskih partnera Zakon o udomiteljstvu kojim se mogućnost udomljavanja uskraćuje istospolnim obiteljima. Nakon što je više od 200 psihologa, psihijatara, socijalnih radnika i sociologa potpisalo otvoreno pismo u kojem ističu kako je od 1970-ih načinjeno 19.000 studija koje pokazuju da seksualnost roditelja ne utječe negativno na razvoj djece, Sabor je odbacio HNS-ov i SDP-ov amandman koji bi omogućio istospolnim partnerima udomljavanje.

Osim što je tragično što Sabor sluša argumente Steve Culeja, koji u svojim mokrim snovima vidi gej muškarce koji se pred djecom mačuju (penisima?), posebno je simpatična ratobornost kojom mu se HNS suprotstavio. Iako se svako toliko trubi o raspadu koalicije i žustrom neslaganju dvaju partnera, kad se u Saboru glasalo o amandmanu, HNS-ovi zastupnici nisu bili prisutni, što jasno svjedoči o tome koliko im je doista stalo do ishoda glasovanja. Vjerujemo da Zakon ipak neće proći ocjenu ustavnosti, već da će, kako je upozorio SDP-ov Arsen Bauk, pasti ako ne na Ustavnom, onda na Europskom sudu za ljudska prava.

Presuda Čolakoviću nije cenzura, već neočekivan šamar asimetriji moći i stereotipnim rodnim ulogama koje se pokušavaju zaodjenuti u kulturnu baštinu

Bauk je ovaj tjedan imao još jedan fantastičan amandman – predložio je da se 20.000 kuna iz Državnog ureda za sport prebaci Uredu predsjednice za nabavu navijačkih rekvizita. Nakon što se na Svjetskom prvenstvu ugurala među nogometaše i slavila s njima u svlačionici, isto je napravila i tenisačima nakon pobjede u finalu Davis Cupa. Bilo je, stoga, vrijeme da njezina gorljivost bude nagrađena. Naime, predsjednica više neće morati sama dijeliti svoje fotografije zajedno sa srpskom čokoladom, već će je skupljati cijeli svijet.

Našla se, naime, na sličici iz Paninijeva albuma FIFA 365 iza Luke Modrića, čime si je osigurala da će biti lijepljena u albume, mijenjana za dupliće i da će se djeca njome kefati u više od 120 zemalja. Unatoč predsjedničinu uspjehu, i ovaj je Baukov amandman odbijen pa će rekvizite ipak morati drugačije nabaviti.

A kako bi navijači znali koje povike smiju upotrebljavati na utakmicama, pobrinula se Vlada. Oni su, naime, poručili kako "Za dom spremni" nije ustaški pozdrav, već je vezan i za Domovinski rat te zbog toga njegova uporaba može povremeno biti dopuštena. Nejasno je zašto uporaba nekog pozdrava u Domovinskom ratu automatizmom znači njegovu vjerodostojnost i zašto se relativizira ustaštvo dijela hrvatskih obrambenih postrojbi.

Još se ideolog HDZ-a Franjo Tuđman ogradio od radikalizma HOS-ovaca, koji su koristili pozdrav, jer ih je smatrao glavnom prijetnjom za međunarodno priznanje Hrvatske. Ipak, 25 godina kasnije HDZ-ovci uporno koketiraju s neofašizmom kako bi se približili ekstremističkim strujama koje nikako ne bi trebale biti ciljana publika jedne proeuropski nastrojene demokršćanske stranke.

Kad smo već skloni nacističkim pokličima, zašto bi onda ikog zasmetale popijevke koje ponižavaju žene. Naprotiv, javnost se zgrozila nad presudom nesretnom folklorašu Branimiru Čolakoviću koji je policajki Mariji Iličić otpjevao "Mala moja, ti u plavoj bluzi, skini gaće pa mi se naguzi" na Ljetu valpovačkom 2015. godine i zaradio kaznu od 2000 kuna.

Bećarci su tradicijska baština pod zaštitom UNESCO-a, u njihovoj je biti da budu lascivni i dvosmisleni, bila je to šala, ovo je cenzura, tvrde apologeti raspjevanog buntovnika. Nije im, pritom, jasno da je i patrijarhat tradicijsko naslijeđe te da postoji velika razlika između pjevanja bećarca na pozornici i izravnog upućivanja bećarca nekoj osobi, osobito službenoj osobi, djelatnici Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske.

Osim što je tragično što Sabor sluša argumente Steve Culeja, koji u svojim mokrim snovima vidi gej muškarce koji se pred djecom mačuju (penisima?), posebno je simpatična ratobornost kojom mu se HNS suprotstavio. Naime, kad se u Saboru glasalo o amandmanu, HNS-ovi zastupnici nisu bili prisutni

Na ovaj se način ženu izravno ponizilo iz uvjerenja da se muškarac prema njoj može ponašati kako mu se prohtje, ali se i izrugalo njezinu autoritetu koji bi kao organ vlasti trebala imati. Presuda Čolakoviću, stoga, nije cenzura, već neočekivan šamar asimetriji moći i stereotipnim rodnim ulogama koje se pokušavaju zaodjenuti u kulturnu baštinu.

Nakon svega, članovi udruge U ime obitelji potrudili su se olakšati nam žgaravicu. Na njihovoj se stranici, naime, pojavila veoma sugestivna fotografija Željke Markić ispred postera Ureda predsjednice Republike Hrvatske. Teško je ne protumačiti fotografiju kao suptilnu poruku da njihova liderica ima ambicija za tu poziciju, a nakon što se sjetimo svih tjednih nebuloza, prođu nas trnci od toga koliko je takav scenarij postao moguć.

* Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.