Serija Wednesday u čijoj je produkciji sudjelovao kultni redatelj Tim Burton odmah je osvojila srca gledatelja i u roku od tri tjedna postala druga najgledanija serija na engleskom jeziku na Netflixu. Razlog je što Wednesday izvrće klišeje tinejdžerskih serija i glavnu riječ daje izopćenicima.

Na samom mi se početku nije činilo tako i gotovo sam odustala od Wednesday nakon prve epizode jer mi se inzistiranje na romansi činilo nepodnošljivo. Naime, na početku introvertirana, cinična, mračna Wednesday Addams upisuje Nevermore, školu za izopćenike koju su pohađali i njezini roditelji, u kojoj je i sama izopćenica. Ipak, unatoč tome, za njezinu pažnju naklonost konstantno se natječu školski kolega Xavier (Percy Hynes White) i Tyler (Hunter Doohan), sin gradskog šerifa koji podozrivo gleda na Nevermore. Ipak, nešto me primoralo da nastavim gledati i nisam se razočarala.

Vrlo brzo serija se razvija u vrlo napetu i neizvjesnu kriminalističku priču. Pokušaj Wednesdayjina ubojstva, misteriozno čudovište iz šume i tajanstveni crtež na kojem se Wednesday suprotstavlja hodočasniku povezani su u tajnu koju Wednesday mora otkriti. Kriminalistički sloj priče lijepo je razrađen, rasplet nije očit pa gledatelje lako navede na krivi trag.

Mnogo je napisano o izvrsnoj mladoj glumici Jenni Ortegi koja je naprosto fantastično utjelovila Wednesday, njezin racionalni, hladni izričaj, pogled ispod obrva i samotnjaštvo. Odlični su i drugi glumci, Gwendoline Christie u ulozi ravnateljice Weems i Christina Ricci u ulozi učiteljice Thornhill koja je u filmovima o obitelji Addams iz 90-ih utjelovila samu Wednesday.

Najbolja stavka serije napetost je između Weems, koja surađuje s gradskim vlastima i čini sve da zataška čudnovata događanja u Nevermoreu, i Wednesday, koja ne mari za reputaciju škole, već želi doći do istine i obraniti izopćene.

Na svojevrsni način sukob je to između jednog queer pojedinca koji ne pristaje na prilagodbu tinejdžerskim normama i ne planira čekati priznanje šire zajednice koja se pokazuje daleko monstruoznijom od tobožnjih monstruma u Nevermoreu te jednog liberalnog stajališta koje iza fasade sretnog suživota guši glasove vlastite zajednice. Svaki put kad Wednesday pristane na neku od ceremonija života, dogodi se neprilika, kao kad sudjeluje u plesu na priredbi Rave'N u kultnoj sceni s TikToka koja završava kao maturalni ples u De Palminoj Carrie, ili pristane na svoj prvi poljubac. Sve to potkrepljuje njezinu izoliranost i podcrtava usamljenost koju joj nagovješćuje duh pretkinje Goody Addams koji joj se javlja u čudnim vizijama.

Ipak, Wednesday je tijekom serije primorana shvatiti da sistemsku promjenu ne može postići kao osamljena, pobunjena individua, i da ne može lojalnost testirati tiranskim ponašanjem, već borba za slobodu izopćenih mora biti kolektivna.

Ta je spoznaja postignuta bez pretjerane patetike njezinim pomirenjem sa suparnicom Biancom (Joy Sunday), priznanjima prijateljstva s dobrodušnom tračericom Enid (Emma Myers) i povratkom vjere u lojalnog samotnjaka Eugenea (Moosa Mostafa). Čak se i njezin nategnuti odnos s roditeljima rješava u povezivanju s majkom Morticijom (Catherine Zeta-Jones) oko vizija koje obje doživljavaju i naporima da izvuče oca Gomeza (Luis Guzmán) iz zatvora

Sve u svemu, simpatična i zanimljiva serija koja uspijeva ne pretjerati u žanrifikaciji i zadržava autonomiju junakinje usprkos inzistiranju na ljubavnom sloju priče. Wednesday je istinska moderna queer junakinja.