Prošlog je mjeseca Grčka legalizirala gej brakove i pritom postala prva država s pretežito pravoslavnim društvom koja je izjednačila bračna prava. Pozdravljamo ovaj potez, no neobično je da je baš zemlja bogata homoseksualnom poviješću postala tek 36. država koja prepoznaje istospolne brakove.

Današnje shvaćanje homoseksualnosti uvelike se razlikuje od onog antičkog. U modernom dobu uparujemo se pod donekle jednakim uvjetima te se fokus stavlja na obostrani, sporazumni pristanak i emocionalnu povezanost, dok je u staroj Grčkoj najučestaliji oblik intimnog kontakta između dviju osoba muškog spola podrazumijevao starijeg muškarca i pubertetliju.

Taj odnos bio je utkan u antičko društvo i izdizao se iznad platonskih granica među muškarcima. Pederastija je naglašavala godine i društveni status te se smatrala svojevrsnim ritualom sazrijevanja. Stariji muškarac onom mlađem nudio je mentorstvo, obrazovanje i usmjeravanje u društvenom kontekstu – bio mu je uzor. Mladac je zauzvrat starijem pružao društvo, tjelesnu naklonost i ljepotu, a donekle se od muškaraca tog doba očekivalo da cijene mušku ljepotu što se najbolje može vidjeti kroz umjetničku ostavštinu antike.

Kamo je nestao antički pederluk?

Ipak, pederastija ovog tipa, koju bismo danas mogli nazvati "šećernim taticom i sinom", nije nužno bila sveopće prihvaćena jer društvo nije odobravalo seksualno iskorištavanje i prisilu. Bila je uglavnom rezervirana za elitni dio društva i završavala je kad bi mladić postao punoljetan. Ovo bi u znanstveno-filozofskom kontekstu moglo objasniti zašto se u homofobnom miljeu homoseksualnost često korelira s pedofilijom.

No homoseksualnost se mogla pronaći i među odraslim akterima, izvan dobno strukturirane pederastije, i u drugim sferama. Primjerice, romantičan odnos Ahileja i Patrokla u Homerovoj "lijadi" ili pak elitna vojna skupina Tebanska sveta garda koja se sastojala od 150 muških ljubavnih parova.

Sapfo je pisala o vlastitoj privlačnosti prema drugim ženama, a Sokrat i njegov učenik Platon učili su da treba prihvaćati ljubav u svim njezinim oblicima pritom naglašavajući važnost emocionalnih veza za ostvarivanje filozofskog i spiritualnog rasta. Što se to onda dogodilo jednom društvu s gej vojskom da u potpunosti zaboravi na svoje homoobičaje?

Zasluge za veliku čistku homoseksualnosti preuzima samo i isključivo pojava i prihvaćanje kršćanstva u Rimskom Carstvu. Kršćanska teologija osuđivala je istospolne odnose smatrajući ih neprirodnim i grešnim, a ova promjena u moralnoj perspektivi nastavila se tijekom bizantskog razdoblja i u Osmanskom Carstvu pa donekle sve do današnjice.

Pravoslavna crkva ne slavi prava

Rad na ostvarivanju punih prava (na papiru) bio je mukotrpan i postepeno spor. Homoseksualnost u Grčkoj dekriminalizirana je 1951. godine izmjenom kaznenog zakona, a zakoni o suzbijanju diskriminacije doneseni su 2005., iste godine kad je Grčka započela s organizacijom prajdova u Ateni, a koji su se kasnije proširili na grad Solun te otoke Kretu i Patras.

Istospolne izvanbračne zajednice, svojevrsno grčko životno partnerstvo, omogućene su zakonom 2015. godine, a kulminacija se dogodila 16. veljače 2024. kad je grčki parlament sa 175 glasova za i 77 protiv izglasao istospolne brakove.

Na vladajuće je, očekivano, nasrnula Pravoslavna crkva koja je legalizaciju gej brakova prozvala "demonskom" odlukom te sad zahtijeva da se poduzmu kaznene mjere protiv svih zastupnika koji su podržali "zli" zakon. "Nemoralne" zakonodavce žele izopćiti iz crkve, a dvojici je već zabranjeno sudjelovanje u vjerskim obredima. Urgira se da se glasanje o ovoj temi odradi kao u Hrvatskoj 2013. godine – referendumom – inače će doći do, nećete vjerovati, "raspada grčke obitelji i društva".

I ptice na grani već znaju da to toga neće doći jer legalizacija gej brakova zapravo vraća izgubljeni osjećaj društvene prihvaćenosti homoseksualnosti i predstavlja još jedan korak progresa u ostvarivanju ljudskih prava unutar Europske unije jer sad istospolne brakove ne priznaje samo šest njezinih članica.