U ovom eklektičnom pregledu osvrnuli smo se na novi album Doje Cat na kojem se, među ostalim, zabavlja na račun optužbi za sotonizam, lirski trijumf Mitski i plesne, ali i vizualne, hitove Troyea Sivana.

Doja Cat – "Scarlet"

Kako smo već pisali, prije nekoliko mjeseci Doja Cat izazvala je kontroverzu na platformi Threads kad je odbila napisati da voli svoje fanove jer ih uopće ne poznaje. Upitno je koliko je Doja samo postupala u skladu sa svojom personom internetskog trola koja ju je do slave dovela urnebesnim videospotom za pjesmu "Mooo", a koliko iz istinskog uvjerenja, no neosporno je ubola društveno zanimljivu temu parasocijalnih odnosa, potrebe tvrdokornih fanova da se gotovo patološki identificiraju sa svojim uzorima i investiraju u njihove živote.

Činilo se da je svojim komentarima izgubila dio sljedbe, no kad su neki komentatori stavili njezine izjave u kontekst ranijih najava da se odriče svojih popičnih albuma i vraća čistom rap zvuku i tako zaključili da se pokušava otkloniti od očekivanja glazbene industrije, ponovno je postala viralna s pjesmom "Paint the Town Red". Nošena izvrsnim semplom "Walk On By" Dionne Warwick, "Paint the Town Red" citira sve preokupacije albuma – obračun sa svojim fanovima, industrijom i inima kojima se ne sviđa njezina promjena zvuka i imidža.

Dokazujući još jednom koliko je društvo ogrezlo u predrasudama, Doja se poigrava s komentarima da je zbog kratke kose sljedbenica Sotone pa čitav album koketira s demonskim imaginarijem, počevši od vizualnog identiteta preko već sljedeće pjesme naslovljene "Demons". Jedna od važnijih tema jest i način na koji glazbena industrija potiče netrpeljivost i natjecanje među uspješnim glazbenicama. Doja se tom PR trendu oduprla još na "Get Into It (Yuh)" s prethodnika "Planet Her" gdje otvoreno zahvaljuje ženama koje su je inspirirale poput Nicki Minaj, a i ovdje na "Fuck the Girls (FTG)" i "Attention" komentira mizoginiju ukorijenjenu u industriji.

Jedini je problem što je "Scarlet" zvukovno poprilično tanak – osim nekoliko hitova s dobrim hookom, većina pjesama posjeduje identični spori trap zvuk i ne osobito različite flowove. Sve u svemu, nikad se ne zna što Doja Cat sprema sljedeće, no i u ovom se slučaju ispostavilo da u formatu albuma iskoči tek nekoliko iznimnih pjesama (poput "Say So" i "Juicy" s "Hot Pink" ili "Kiss Me More" i "Woman" s "Planet Her"), dok se ostatak stopi u zaboravljivu masu, premda je Dojin talent neosporan.

Mitski – "The Land Is Inhospitable and So Are We"

Sedmi studijski album američke glazbenice japanskih korijena povratak je njezinu klasičnom zvuku nakon prošlogodišnjeg "Laurel Hell" za koji je sama glazbenica priznala da je nastao pod pritiskom ispunjavanja ugovorne obveze. "The Land Is Inhospitable" album je prigušenog, pomalo country zvuka prošaranog izvrsnim orkestracijama. Ipak, njegova su najimpresivnija odlika Mitskijini stihovi s fantastičnim pjesničkim slikama – u "The Deal" Mitski želi prodati svoju dušu nekom, no toliko je sama da ne uspijeva, dok u "When Memories Snow" predstavlja sjećanja kao snijeg koji razgrne lopatom kako bi mogla nastaviti sa životom.

Druge tematske preokupacije jesu prihvaćanje sebe nakon raskida ljubavnog odnosa i Mitskijine teškoće s pomirenjem glazbe kao javnog performansa i dijeljenja energije s drugima te nečeg izuzetno osobnog i ranjivog. Izvrstan album jedne iznimne pjesnikinje.

Troye Sivan – "Something to Give Each Other"

Treći album australskog glazbenika njegov je najbolji i najsamopouzdaniji dosad. Nošen vjerojatno najvećom ovogodišnjom LGBT+ himnom uz "Padam Padam" Kylie Minogue, brzom, houseom obojanom "Rush", većina albuma zadržava jednako plesni, otvoreni i vedri duh.

Nađe se i balada, od kojih je najupečatljivija "One of Your Girls" koja tematizira žudnju za strejt muškarcem. U fenomenalnom glazbenom spotu Sivan je u dragu i izgleda tako dobro da su društvene mreže preplavili komentari muškaraca koji tvrde da preispituju svoju seksualnost.

Vjerojatno je da su te komentare objavili heteroseksualni saveznici, a ne ormarirani konzervativci, ali ipak pokazuje važnost otvorene queer reprezentacije i izazivanja na promišljanje u čemu Sivan ovog puta trijumfira.

* Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.