"Census Designated", novi album američke trans glazbenice Jane Remover, bučno je preispitivanje toksičnih obrazaca u romantičnim odnosima koji srodnika ima u još jednom lanjskom remek-djelu.

Versatilna Jane Remover od početaka karijere u drugoj polovici 2010-ih okušala se u nizu žanrova pod nizom pseudonima. Jedan od najupečatljivijih bio je Leroy pod kojim je začela mikrožanr dariacore prema istoimenoj seriji albuma inspiriranoj kultnom MTV-jevom serijom "Daria" o izuzetno inteligentnoj i ciničnoj srednjoškolki. Mješavina breakbeata, ubrzanih semplova i visokofrekventnih vokala učinila ju je legendom hiperpopa. Premda ga neke dinamičke i kompozicijske odlike vežu s ovom fazom, njezin novi album "Census Designated" ipak je žanrovski drugačiji.

Odlikuju ga izmjene melankoličnih zatišja i zidova buke te tekstovi u kojima se oslikava toksičan, međuovisan odnos. "Chew me up, spit me out before you can swallow/I peel my eyes open, everyone knows, and nobody cares", pjeva Jane u uvodnoj "Cage Bird/Camgirl", sama u odnosu koji je loš za nju, ali mu se prilagođava gubeći sebe, kako opisuje u "Always Have Always Will": "I forced myself to fit in your pocket".

Koliko god odnos bio loš, kad je raskid na obzoru, Jane pribjegava manipulaciji i uživa u kontroli koja produljuje ciklus nasilja kako slika u "Backseat Girl": "And you could never scratch me out of your skin/The queen plays her cards right, but I always win."

Koncept je ovo koji "Census Designated" veže s još jednom trans glazbenicom – Ethel Cain.

Njezin prošlogodišnji izvanredni album "Preacher's Daughter" još je potresniji utoliko što tematiku toksičnih odnosa oslikava na ponovljenom uzorku pogrešnih odabira partnera koji završava ubojstvom i kanibalizmom, a u sve se umješava i religijsko naslijeđe i obiteljsko nasilje. Glazbeno je "Preacher's Daughter" sličan tiho-glasnom dinamikom i melankoličnim sentimentom, no zvukovno je ipak bliži gospelu, americani i klasičnom rock zvuku.

No, kao što i na kraju albuma na "Sun Bleached Flies" Ethel i dalje čezne za svojom ljubavi iz adolescentskih dana, Wiloughbyjem Tuckerom, i u posljednoj pjesmi na "Census Designated", "Contingency Song" nalazimo Jane u krajnje lošem stanju:

I chop myself up and shut myself out
Until my body shuts itself down
...
I shoved enough food in my mouth
And I can mutter out the words
I don't think I can do it anymore.

Prikladan je to završetak koji oslikava težinu prihvaćanja vlastitih potreba i stvarnosti u kojoj zbog straha od napuštanja zlostavljanje i manipulacija bivaju percipirane kao sigurnost. "Census Designated" zatvara se točno na mjestu gdje subjekt ima svijest da nije sve u redu, ali iščekuje se sljedeći korak. Poznavajući Jane, mogao bi biti bilo kakav.

* Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.