U utorak je održana online projekcija dokumentarnog filma "Poznavajući Maria", debitantskog uratka scenaristice i redateljice Emili Eme Sedlar. Film daje uvid u život Marija Lemešića koji već više od desetljeća živi kao HIV-pozitivna osoba, a dotiče se i privatnosti zdravstvenih informacija te njegova obiteljskog i društvenog života.

Već na samom početku filma, Mario i njegov partner Kristijan, vlasnici nekoliko veselih pasa, listaju album s fotografijama svoga vjenčanja tijekom kojega su svirači izjavili da im nikad prije nije bilo bolje svirati na nečijem vjenčanju. Partneri dijele anegdotu kako su prvotno zafrkavali prijatelje vjenčanim prstenjem koje su načinili od aluminijske folije. Naposljetku su ipak odlučili ozakoniti vezu.

Kristijan je i prije nego što je saznao za Marijev HIV-status bio upoznat s virusom i svime što on nosi, a najbitnije od svega jest što je znao za nemjerljivost, odnosno da osoba koja dosegne nemjerljivu razinu HIV-a prestaje biti zarazna u nezaštićenom spolnom odnosu.

Film prikazuje prisan odnos Marija i medicinskih sestara s kojima se najnormalnije grli i ljubi prilikom rutinskog susreta i pregleda u Referentnom centru za dijagnostiku i liječenje zaraze HIV-om.

Medijsko razapinjanje zbog HIV-statusa

Suprotno tomu, Mario se osvrće na to kako mu nekad nije bilo lako biti gej na poslu, kamoli još HIV-pozitivan. Javnost je za njegov status saznala kad je gradonačelnik Bjelovara, Antun Korušec, dobio tu informaciju i odlučio sazvati sastanak s ravnateljem županijskog Zavoda za javno zdravstvo, Vladimirom Halavukom, i ravnateljicom II. Osnovne škole, Davorkom Bačeković Mitrović, u kojoj je Mario radio kao kuhar.

Nakon otkrivanja njegovih zdravstvenih podataka, s objašnjenjem gradonačelnika da je "njegova dužnost i obveza brinuti o zdravlju svih", broj učenika koji je objedovao u školi prepolovio se. Jedan od nebuloznih razloga roditelja bio je i taj da se brinu oko potencijalne zaraze ako Marijeva krv dođe u kontakt s dječjim desnima koje mijenjaju zube iz mliječnih u trajne! Ipak, neiskvarenost djece pokazala se kad su mu pristupila i pitala ga kad se vraća u školu, a darovali su mu i pokoji crtež.

Podrška mame jednog učenika, Jasmine, kojoj je bilo strašno čitati komentare uslijed medijskog razapinjanja Marija, rezultirala je njihovim prijateljstvom. Kaže i da smo kao stigmatizatori opasniji za Marija nego on za nas.

Zbog stresa počeo gubiti vid

Nakon projekcije održana je i diskusija s posebnim gostima pod vodstvom novinara Duje Kovačevića. Autorica filma, Emili Ema Sedlar, kaže kako su je zanimali medijski aspekt HIV-a i diskriminacija HIV-pozitivnih osoba. Ne želi da se o HIV-u govori samo na Svjetski dan borbe protiv AIDS-a i htjela je pomoći Mariju da svoju priču ispripovijeda kroz dokumentarni film.

Mariju se sviđa što film bez obzira na to što se već o njemu pisalo u medijima, objedinjuje sve: kako je biti gej,  HIV-pozitivan i u životnom partnerstvu te donosi uvid u odnos s prijateljima i obitelji. Zahvaljuje i novinarki Mireli Lilek zbog čijeg se angažmana uspio vratiti na svoje radno mjesto nakon gotovo pet godina bolovanja.

Ono što se dogodilo Mariju nije se smjelo dogoditi i nije opravdano pa načelno postoji pravna osnova za tužbu gradonačelnika i ravnateljice

Osvrće se i na to kako je strahovao kad su procurile informacije o njegovu zdravstvenom stanju te kako mu je ravnateljica škole svojim privatnim svjetonazorima zagorčavala život i ugrozila radno mjesto, što mu je donijelo financijske poteškoće i golemi stres zbog kojeg je ubrzano počeo gubiti vid i dobio je psorijazu. Puno su to gori zdravstveni problemi od onih koje je imao kad je bio zaražen HIV-om: povišena temperatura i herpes.

U teoriji vrlo lako možemo spriječiti nove zaraze virusom HIV-a

Stručni zdravstveni aspekt podijelio je prof. dr. sc. Josip Begovac, voditelj Referentnog centra za dijagnostiku i liječenje zaraze HIV-om. Iznenađen je da nakon gotovo 40 godina od otkrića virusa još uvijek razgovaramo o bazičnim temama, poput načina prijenosa.

Kada govorimo o HIV-u općenito, nezainteresirano društvo najveći fokus daje na prijenos krvlju i spolnim putem – i to onda kada se zainteresira uslijed kakvog incidenta. Hrvatska nije imala epidemiju HIV-a, i već u proteklih nekoliko godina osjeća se silazni trend novih zaraza zbog prevencije i terapije.

Jedan od nebuloznih razloga roditelja bio je i taj da se brinu oko potencijalne zaraze ako Marijeva krv dođe u kontakt s dječjim desnima koje mijenjaju zube iz mliječnih u trajne

I gledatelji su se mogli uključiti u raspravu, pa je jedno od pitanja bilo kako smanjiti širenje HIV-a u vrijeme hiperseksualizacije i aplikacija za usputni seks.

Begovac navodi nekoliko načina, a to su ranije postavljanje dijagnoze i ranije postizanje nemjerljivosti, uspješno liječenje HIV-pozitivnih osoba, PrEP (preekspozicijska profilaksa), kondomi, akcije za testiranje kako bismo identificirali osobe s HIV-om i dali im potrebnu terapiju, što bi posljedično riješilo problem zaraze HIV-om.

HIV-pozitivne osobe prijetnja su zdravlju javnosti?

Sanja Belak Škugor, psihologinja s Klinike za infektivne bolesti "Dr. Fran Mihaljević", govorila je o stigmatizaciji gej i HIV-pozitivnih osoba. Ljudi zaziru od nepoznatog i obilježja koja se smatraju nepovoljnim. Kako se na našim prostorima slabo govori o seksualnosti – napose onoj koja je drugačija od većine – na HIV se gleda kao na kaznu za ponašanje koje u društvu nije prihvatljivo.

Posljedice stigmatizacije mogu biti kontinuirana izloženost nepovoljnom položaju, gubitak vjere u sebe i samopoštovanja, osjećaj manje vrijednosti, patnja, kronični stres, tjeskoba, izolacija, depresija i teže suočavanje sa životnim nedaćama.

Lemešić se prisjetio kako je strahovao kad su procurile informacije o njegovu zdravstvenom stanju te kako mu je ravnateljica škole svojim privatnim svjetonazorima zagorčavala život i ugrozila radno mjesto

Pravnica i profesorica na Pravnom fakultetu u Zagrebu, Sunčana Roksandić, osvrnula se na zaštitu osobnih podataka. Smatra da pravni poredak daje mogućnosti, ali da pravo nije apsolutno. To znači da se osoba koja mora čuvati osobne podatke toga mora i držati, ali da se iznimno informacije mogu dijeliti ako postoji opasnost za javnost. Ipak, ono što se dogodilo Mariju nije se smjelo dogoditi i nije opravdano pa načelno postoji pravna osnova za tužbu gradonačelnika i ravnateljice, ali se treba moći dokazati gdje je došlo do curenja informacija.

"Poznavajući Maria" u 45 minuta na vrlo ugodan i neformalan, ali ozbiljan način prikazuje svakodnevni život jedne osobe, jednog para i jedne obitelji koji se edukacijom i osmijehom bore protiv stigmatizacije i diskriminacije HIV-pozitivnih osoba.

* Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.