Ponekad je doista teško ne radovati se tuđoj nevolji, naročito kad je riječ o Željki Markić i građanskoj inicijativi U ime obitelji koja je postala udruga koja se pretvorila u stranku. Dotična je gospođa, nezajažljivo željna političke moći kako bi proganjala LGBT građane Republike Hrvatske, sa svojom kohortom ultraklerikalnih aktivista, onih kojima je i papa Franjo udbaški agent ubačen da uništi Katoličku crkvu, pred ove izbore pompozno predstavila svoju najnoviju stranku U ime obitelji – Projekt Domovina, za čijeg je predsjednika postavljen odvjetnik Krešimir Planinić, najavljujući siguran ulazak u Sabor.

Kad se privelo kraju prebrojavanje glasova građana koji su izašli na parlamentarne izbore 8. studenog Projekt Domovina se pokazao kao još jedan politički abortus Željke Markić, koja je prije nekoliko godina figurirala i kao predsjednica klerikalnog Hrasta.

U I. izbornoj jedinici U ime obitelji - Projekt Domovina dobio je 1,49%. U II. izbornoj jedinici stranka Željke Markić dobila je 1,43%, u trećoj tek 0,43%. U četvrtoj su dobili 1,34%, u petoj točno 1%. U šestoj su se zaustavili na 1,15%, u sedmoj na 1,11%. U osmoj izbornoj jedinici dobili su 0,80%, u devetoj tek nešto više, 0,91%, a na krajnjem jugu zemlje, u desetoj izbornoj jedinici tek 0,98%. Najbolji, ali i dalje beznačajan rezultat stranka Željke Markić dobila je u XI. izbornoj jedinici, u dijaspori, gdje su uhvatili 1,52%. Iako se U ime obitelji zalagala za preferencijalno glasanje, njezinoj čelnici i nositeljici u II. izbornoj jedinici to nije puno pomoglo. Markić je tamo osvojila tek 1717 preferencijalnih glasova birača, javlja Index.

UIO je sveden na pravu mjeru od oko jedan posto

Dakle, ekstremistička politika koju zagovara Željka Markić u Hrvatskoj, prema izbornim rezultatima ima između 0,43 i 1,43 posto podrške građana RH, dok su u tzv. dijaspori dobacili do zvjezdanog rezultata od 1,52 posto. UIO je očito očekivao mnogo više, a svoj totalni debakl su dočekali potpuno nespremni, što se moglo vidjeti po izjavama koje su za Tportal u izbornoj noć dali Markić i Planinić.

On je pokušavao da ono što izjavljuje zvuči kao da ima smisla, dok je Markić mrtva-hladna ispalila kako je ovo za njih "prvi izlazak u politiku", iako se već godinama kroz marginalne, ekstremno desne i klerikalne, stranke pokušava prošvercati u politički mainstream, što joj je onomad donekle uspjelo s homofobnim referendumom o braku. Naravno, nema sumnje da će Markić i UIO i dalje nastaviti raditi na osvajanju pozicija političke moći u Hrvatskoj, jer ih u svemu tome vodi zelotski fanatizam u kojemu realno stanje stvari nije nužno važna stvar. To se vidjelo i po izvještavanju privatnog portala Markić i njezine klerikalne družbe, narod.hr, koji se pred izbore pretvorio u još po činjenice i novinarsku objektivnost beskrupulozniju propagandnu mašinu, na kraju s očitom namjerom demoniziranja Bože Petrova kao čovjeka koji nije podjednako ostrašćen i opsjednut time da se zagorčava život LGBT građana RH.

Čini se da su UIO umislili da je onih nekoliko homofobnih očajnika koji im se okupljaju u komentarima članaka i slave Željku Markić dovoljan broj ljudi za prolazak u Sabor, a da se još nisu suočili s realnošću – a to je da su za hrvatski mainstream jednostavno odbojni – pokazuje i činjenica da u danu nakon izbora nema nikakvih izjava i komentara prvaka UIO na narod.hr-u. Doslovno su ostali bez teksta.

Naravno, nema sumnje da će Markić i UIO i dalje nastaviti raditi na osvajanju pozicija političke moći u Hrvatskoj, jer ih u svemu tome vodi zelotski fanatizam u kojemu realno stanje stvari nije nužno važna stvar

Ipak, ne treba misliti kako je ovo kraj UIO; oni su tu dugoročno i sigurno će biti još situacija u kojima će rovariti protiv sreće i prava LGBT građana Hrvatske, ali su ih ovi izbori sveli na pravu mjeru od oko jedan posto. Lekcija iz tog rezultata postoji i za LGBT udruge u Hrvatskoj, a ona glasi da bi svaki budući poraz LGBT aktivizma od UIO znači biti poražen od političkih marginalaca megalomanskih tendencija. Nadalje, izjavljivati da je bilo što Markić i ekipa rade i govore "zastrašujuće" znači plašiti se jednopostotnih luzera. Tko se plaši Željke Markić i tko nije u stanju pobijediti Željku Markić, nema što tražiti u LGBT aktivizmu.

Za LGBT zajednicu bilo bi politički kratkovidno da Petrova nepromišljeno otpiše kao "Markić light"

Veliki iznenađenje izbora je pak MOST Bože Petrova, koji su u ideološkom smislu zapravo demokršćani na liniji CDU-a Angele Merkel. Petrov je, inače, prije MOST-a svoju političku karijeru započeo kratkotrajnim angažmanom u Hrastu (i to dok je u njemu bila i Željka Markić!), ali na temelju toga donositi dalekosežne političke zaključke o metkovskom gradonačelniku, psihijatru i praktičnom katoliku znači imati izuzetno ograničene analitičke kapacitete. To ima smisla kao i da se o potpisniku ovih redova zaključi da je klerikalna krtica u LGBT zajednici zato što je išao u Katoličku gimnaziju.

Petrov je na referendumu o braku glasovao za to da se definicija o toj instituciji kao isključivoj zajednici muškarca i žene uvede u Ustav, ali je isto tako jasno i javno podržao prava istospolnih parova na zakonsko reguliranje njihova obiteljskog života. U prijevodu, Petrov smatra da je brak samo za raznospolne parove, a da je životno partnerstvo za istospolne, te se od MOST-a sigurno ne treba očekivati nikakvo pozivanje na ukidanje Zakona o životnom partnerstvu, što je pak bio jedan od političkih prioriteta UIO po eventualnom ulasku u Sabor.

Petrov je, dakle, čovjek dijaloga i treba ga, kada dođe pravi trenutak, podsjetiti na ovu izjavu, ali i kao psihijatra suočiti s brojnim istraživanjima koja svjedoče da djeca koja odrastaju u istospolnim obiteljima nisu ništa manje kvalitetno odgojena nego ona iz raznospolnih

U intervjuu Globusu iz veljače ove godine Petrov je kazao da se zalaže za izjednačavanje prava heteroseksualnih i homoseksualnih parova osim kad je riječ o posvajanju djece, što je objasnio sljedećom izjavom: "Mislim da je na temelju dosad provedenih istraživanja dokazano kako se djecu kvalitetnije odgaja u heteroseksualnim brakovima. Imam prijatelje homoseksualne orijentacije, puno s njima razgovaram. Ne osuđujem ljude zbog različitih stavova, dapače, s njima mi je zanimljivije razgovarati jer volim saznati nešto o uvjerenjima koja su suprotna mojima."

Petrov je, dakle, čovjek dijaloga i treba ga, kada dođe pravi trenutak, podsjetiti na ovu izjavu, ali i kao psihijatra suočiti s brojnim istraživanjima koja svjedoče da djeca koja odrastaju u istospolnim obiteljima nisu ništa manje kvalitetno odgojena nego ona iz raznospolnih. Petrov zna što su znanstvene metode i što se u medicini računa kao relevantna i ozbiljna znanost, a što je šarlatanstvo (za njegovu struku najkraće rečeno: APA, a ne NARTH), te bi bilo politički kratkovidno za LGBT zajednicu da ga nepromišljeno otpiše kao "Markić light" i od potencijalnog saveznika stvori neprijatelja. S MOST-om kao dijelom neke buduće vladajuće koalicije, postojeća su LGBT prava u Hrvatskoj sigurna.

U novom sazivu Sabora neće biti previše prilika za zakonodavni napredak kad je riječ o LGBT pravima

S druge strane, za očekivati je da MOST-u poboljšanje LGBT prava neće biti politički prioritet, kao što ništa takvoga nisu u predizborno vrijeme izjavljivali ni SDP ni HDZ, što upućuje na zaključak da u novom sazivu Sabora neće biti previše prilika za zakonodavni napredak kad je riječ o LGBT pravima. To znači i da bi insistiranje na posvajanju djece od strane gejeva i lezbijki, kao nešto što su za ovaj saziv Sabora najavile udruge Kontra i Zagreb Pride, predstavljalo aktivistički pucanj u prazno, kojim će se možda opravdati nekakva sredstva za dobiveni projekt, ali neće rezultirati nikakvim konkretnim rezultatima niti poboljšanjem položaja LGBT građana i građanki RH.

Dapače, takav potez bi mogao dovesti do toga da se na duži period zacementira zabrana posvajanja djece od strane gejeva i lezbijki, a treba priznati i da hrvatska LGBT zajednica kao cjelina nije u društvu pokazala da je uopće sposobna za uspješno konzumiranje tog prava.

Moguća zakonodavna suša u vezi LGBT prava u sljedeće četiri godine uopće nije nešto što bi trebalo obeshrabriti hrvatsku LGBT zajednicu, koja zapravo ima daleko veća prava nego što ih je sama bila sposobna izboriti, zahvaljujući djelovanju aktivista i širem političkom kontekstu. Baš suprotno, postoji mnogo toga što se još jučer treba poboljšati u vezi sa stanjem hrvatske LGBT zajednice, a da nema nikakve veze s time što se događa u Saboru. Krajnje je vrijeme da se LGBT zajednica i cijeli aktivizam pozabave sami sobom, umjesto da se kroz opsesivno bavljenje homofobima odbija suočavanje s vlastitim problemima, promašajima i manama.

Moguća zakonodavna suša u vezi LGBT prava u sljedeće četiri godine uopće nije nešto što bi trebalo obeshrabriti hrvatsku LGBT zajednicu

U Hrvatskoj je LGBT aktivizam proteklih nekoliko godina očito i neupitno u krizi (neodržavanje druge Povorke ponosa u Osijeku bi trebala biti kap koja je prelila čašu, ali vlada ili zavjerenička šutnja ili neodgovorna nezainteresiranost!), kadrovski, intelektualno i idejno okljaštren, a većina udruga je zapravo ogrezla u projektizmu i s aktivizmom više nemaju nikakve veze, osim u deluzijama svojih malobrojnih članova. Nakon što je izboren odličan Zakon o životnom partnerstvu (ponajviše zahvaljujući Marku Jurčiću iz Zagreb Pridea), ne postoji nikakav strateški pravac ili smisleno definiranje novih ciljeva, ne postoji čak ni javna rasprava o svemu tome u LGBT zajednici, a itekako se ima na još mnogo toga za raditi.

Svaka LGBT zajednica ima aktivizam kakav zaslužuje

Utoliko je sudbina SDP-a i HDZ-a na ovim parlamentarnim izborima i lekcija za hrvatski LGBT aktivizam – kad se samo baviš svojim neprijateljima, kad si nesposoban raditi i isporučiti rezultate, kad si pun velikih riječi koje jedva prate majušna djela, kad se odvojiš od ljudi u samodopadne kružoke itd., onda počinješ ići na živce s izuzetkom najuže klijentele koja o tebi materijalno ovisi. Ali, ne treba zaboraviti ni da ni SDP i HDZ, odnosno ono što je danas u Hrvatskoj LGBT aktivizam nisu sami od sebe postali takvi.

Baš kao što su Hrvatskoj prijeko potrebne reforme i promjene, te novi ljudi u politici, potrebno je isto i hrvatskoj LGBT zajednici i aktivizmu. Rezultati ovih parlamentarnih izbora i uspjeh MOST-a pokazali su da je to koliko-toliko moguće, unatoč letargiji građana, zauzetim pozicijama moći starih struktura i vjernoj stranačkoj klijenteli

To im je omogućio izostanak angažmana boljih i drugačijih, te podrška mase mediokriteta. Jer, baš kao što svaki narod ima vlast kakvu zaslužuje, tako i svaka LGBT zajednica ima aktivizam kakav zaslužuje. Hrvatska je, srećom, duže vrijeme bila izuzetak koji potvrđuje to depresivno pravilo, jer su aktivisti godinama bili nekoliko koraka ispred zajednice, time joj omogućivši prava o kojima ona većinom nije smjela ni sanjati, ali sada su baš na njezinoj razini političke zapuštenosti, društvene lijenosti i ganjanja najužih partikularnih interesa. Čast malobrojnim izuzecima, ali i oni sami znaju da su izuzeci.

Baš kao što su Hrvatskoj prijeko potrebne reforme i promjene, te novi ljudi u politici, potrebno je isto i hrvatskoj LGBT zajednici i aktivizmu. Rezultati ovih parlamentarnih izbora i uspjeh MOST-a pokazali su da je to koliko-toliko moguće, unatoč letargiji građana, zauzetim pozicijama moći starih struktura i vjernoj stranačkoj klijenteli. Iskorak i Kontra kao svojevrsni HDZ hrvatskog LGBT aktivizma, te Zagreb Pride kao svojevrsni SDP su udruge kojima je istekao rok trajanja, u kojima su ostali projektistički karijeristi bez sposobnosti za nešto drugo. Vrijeme je za LGBT verziju MOST-a.

* Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.