Predrag Lucić hrvatski je književnik, novinar, kolumnist, urednik i redatelj, a nas u ovoj priči zanima u ulozi suosnivača Feral Tribunea, kultnog tjednika kojim je prvi hrvatski predsjednik rado mahao kad bi netko iz svijeta ukorio Hrvatsku zbog zatiranja slobode medija. S Lucićem sam razgovarala o odnosu vlasti i "domoljuba" prema slobodnomislećim ljudima i medijima devedesetih i danas, o strahu i nasilju koje se valja našim ulicama, o ulozi Crkve u širenju atmosfere netrpeljivosti, o katoličkim aktivistima koji si uzimaju za pravo da govore u ime svih katolika, o ratu kao smislu postojanja… Za početak ga pitamo bi li danas Feral mogao izlaziti?

– Evo, sjedimo baš na mjestu gdje je Feral bio javno spaljivan slavnih devedesetih, dok su policajci to mirno promatrali, a ovdje na splitskoj Pjaci je puno godina kasnije napadnut i Ante Tomić… Možda bi, kad bi Feral i danas izlazio, opet bila organizirana kakva prigodna lomača. Uostalom, novine se u Hrvatskoj javno spaljuju i u 21. stoljeću. Keleminec je u Zagrebu spaljivao Novosti, a Bujanec, koji je devedesetih pozivao na palež, danas figurira kao novinar po mjeri predsjednice Republike i prvog potpredsjednika Vlade. Vatreni represivni duh devedesetih je itekako živ i dan-danas. Ova vlast se svojski trudi da zemlju vrati na staze stare slave, u ona vremena kada je Hrvatska zbog gušenja slobode medija dospjela u društvo diktatorskih zemalja i bila na samom rubu međunarodne izolacije.

Izgleda da je vlast uspjela vratiti staru slavu Hrvatske, veleposlanici nekih zemalja Europske unije i SAD-a sastali su se i razgovarali o slobodi medija u Hrvatskoj, Europska federacija novinara istaknula je Hrvatsku kao zemlju u kojoj je ugrožena sloboda medija…
– Da, Hrvatskoj opet raste rejting u svijetu… Današnji "domoljubi" ne samo da pokušavaju oživjeti duh tuđmanizma nego ga i nadići, jer otvoreno spočitavaju Tuđmanu što se, prvenstveno zbog straha od zapadnih zemalja, nije do kraja obračunao s "unutrašnjim neprijateljima" i "veleizdajnicima". A znamo da su te etikete ovdje rezervirane za ljude koji slobodno misle i pišu.

Kad nema rata protiv vanjskog neprijatelja, treba mobilizirati zapuštene i osiromašene ljude za ljuti boj protiv tobožnje ugroze iznutra

Pokušaji zatiranja nezavisnih medija, organizacija civilnog društva i manjinskih listova poput La Voce del popolo, javna hajka na Novosti, "za-dom-spremno" iživljavanje nad Mirjanom Rakić, čistke na HRT-u, uličarski fizički, verbalni i pljuvački nasrtaji na Antu Tomića, Olivera Frljića, Zorana Pusića, Milorada Pupovca…, potpuno udomaćeni govor mržnje, prijetnje smrću i premlaćivanjem, invazivno falsificiranje prošlosti, negiranje i minimiziranje ustaških zločina s ciljem da se – kako je to napisao Igor Vukić – "otvore pitanja o karakteru cijele NDH"… Sve to je Hrvatskoj priskrbilo međunarodni ugled kakav nije imala od devedesetih.

Tih godina ipak slučajni prolaznici nisu tukli novinare na ulici kao danas.
- Tko se onda obuzdavao, danas je shvatio da mu je sve dopušteno. I osjeća se pozvanim da atmosferi javnog linča pruži vlastoručni doprinos, tako što će stigmatiziranog "izdajnika" ili "neprijatelja" osobno propustiti kroz šake. Ili barem pljunuti i izvrijeđati na ulici. Nasilnike hrabri to što vlast samo deklarativno i licemjerno "osuđuje svako nasilje", ali nikad ono i samo ono koje se konkretno dogodilo. Jer nasilnici čuju i vide da predsjednica države ili ministar kulture iza "osude svakog nasilja" stavljaju svoje obavezno "ali". I da iza tog "ali" slijedi držanje lekcije napadnutima kako su svojim pisanjem i javnim djelovanjem provocirali ili izazivali gnjev "šutljive i ugrožene većine".

Dok im zamazuju oči tobože strašnim sumama koje su se izdvajale za npr. filmske koprodukcije, nezavisne portale i civilne udruge koje brinu o beskućnicima, vladajući demagozi istodobno pripremaju teren za rasprodaju javnih poduzeća, šuma, cesta, luka, aerodroma… gotovo kompletnog državnog vlasništva

Nakon što je nedavno Ante Tomić napadnut i izvrijeđan kao "jugoslavensko govno", Zlatko Hasanbegović je iza svog "ali" u fokus stavio Tomićev tekst iz NIN-a, objavljen više od mjesec dana prije napada. Pa iako napadači najvjerojatnije nisu čitali taj tekst, ispada da im ga ministar kulture uzima kao olakotnu okolnost. Batinaši tako postaju saveznici vlasti u borbi protiv onoga što nacionalisti nazivaju "kulturnom hegemonijom ljevice", a nasilje se pretvara u instrument nove kulturne politike.

Devedesetih se opravdanje tražilo i nalazilo u ratnim okolnostima… Kako shvatiti ovo nasilje danas, kada bi trebali uživati u ostvarenju tisućljetnog sna o Hrvatskoj slobodi i neovisnosti?
- Apsurd je da ta atmosfera nasilja jača 20 godina poslije rata i dvije-tri godine nakon ulaska u EU, ali to nažalost nije slučajno. Vladajuća nacionalistička ideologija propovijeda da je rat početak i kraj svega, sam smisao postojanja. Pa kada nema rata protiv vanjskog neprijatelja, treba mobilizirati zapuštene i osiromašene ljude za ljuti boj protiv tobožnje ugroze iznutra. Tim ljudima prodaju demagošku priču o kulturnjacima i novinarima koji navodno uzimaju novac od države da bi rovarili protiv Hrvatske i nacionalnih interesa.

Nasilnike hrabri to što vlast samo deklarativno i licemjerno "osuđuje svako nasilje", ali nikad ono i samo ono koje se konkretno dogodilo. Jer nasilnici čuju i vide da predsjednica države ili ministar kulture iza "osude svakog nasilja" stavljaju svoje obavezno "ali"

Koliko katoličkih vjernika je Planiniću potpisalo punomoć?

I dok im zamazuju oči tobože strašnim sumama koje su se izdvajale za npr. filmske koprodukcije, nezavisne portale i civilne udruge koje brinu o beskućnicima, vladajući demagozi istodobno pripremaju teren za rasprodaju javnih poduzeća, šuma, cesta, luka, aerodroma… gotovo kompletnog državnog vlasništva ili, kako to vole nazvati, "obiteljskog srebra". I onako usput vrše udar na socijalna i radna prava, limitiraju zdravstvenu zaštitu, pripremaju nove harače… A ljudi se pale da su za njihovo siromaštvo i obespravljenost krivi portali koji kritički pišu o tim velikim patriotima što su građane Republike Hrvatske izručili na nemilost predatorskom kapitalizmu.

Kako komentiraš utjecaj Katoličke crkve na život i politiku, na obrazovanje, a bome i na državni proračun?
- Crkva u Hrvatskoj se nažalost ponaša u skladu s lošijim običajima iz crkvene prošlosti, koji su u potpunom raskoraku s onim suvremenim strujanjima u svjetskom katolicizmu, s teologijom duhovnog i socijalnog oslobođenja… Pogledaj samo kako Glas Koncila sotonizira novinare, optužujući ih za "komunističko jugofilstvo", pogledaj kako baš taj kaptolski glasnik prednjači u trovanju javnosti negiranjem i minoriziranjem ustaških zločina u Jasenovcu, licemjerno pozivajući na "prekid jalovih prijepora o prošlosti", poslušaj što sve propovijedaju biskupi Košić i Pozaić, pogledaj u čemu sve kardinal Bozanić otkriva djelovanje sila paklenih… A da ne govorimo o tome kako se Crkva uvukla u sve pore života, od kreveta do škola i vrtića, kako se besramno upliće u politiku i ostvaruje svjetovnu moć, kako ljude gura u duhovno i socijalno kmetstvo, a sebi grabi feudalne privilegije…

Ljudi se pale da su za njihovo siromaštvo i obespravljenost krivi portali koji kritički pišu o tim velikim patriotima što su građane Republike Hrvatske izručili na nemilost predatorskom kapitalizmu

Krešimir Planinić, čelnik udruge "U ime obitelji", traži zabranu rada portala Index.hr i njegovih novinara, zbog tekstova u kojima se navodno vrijeđa sv. Leopold Mandić, a skupa s njim i svi katolički vjernici u Hrvatskoj. Kako to tebi zvuči?
- Katolički aktivist, dakle, zaziva represiju protiv ljudi koji su se usudili napisati svoje mišljenje o jednom javnom događaju… I to još radi u ime svih katoličkih vjernika u Hrvatskoj! Tko ga je ovlastio da podigne te tužbe? Svi katolički vjernici u Hrvatskoj? Baš svi, do jednoga? Koliko njih mu je potpisalo punomoć? A što s onim vjernicima koji se ne osjećaju uvrijeđenima i koji dopuštaju da o izlaganju zemnih ostataka Leopolda Mandića i njegovoj svetosti svatko misli što god hoće? Jesu li i oni za turbokatolike iz udruge "U ime obitelji" istinski katolički vjernici ili ih treba ekskomunicirati? Ma to je najcrnji totalitarizam, da se nekakav samozvani guru proglašava zastupnikom interesa svih vjernika!

Hajka koja se vodi i protiv nezavisnih medija i protiv civilnog društava govori o jednoj civilizacijskoj retardaciji, o nerazumijevanju što je zapravo suvremeno društvo. Baš zato ni slobodni mediji ni slobodoumni ljudi ne bi smjeli odustajati od sebe samih i pristajati na podvalu o nekakvom nacionalnom jedinstvu, jer ni u najcrnjim diktaturama ne postoji jedinstvo kakvo vladajući trenutačno projiciraju

Ta tužba je ustvari uvreda za katolike koji, za razliku od tog gospodina, ne smatraju svojom vjerskom dužnošću da proganjaju ljude koji ne dijele njihova uvjerenja. To je uvreda za vjernike koji se gnušaju svakog gušenja slobode govora. To je, ako baš hoćeš, uvreda mojoj vjeri da postoje katolički vjernici koji ne dijele totalitaristički svjetonazor čelnika družbe "U ime obitelji".

Ima li kraja zatiranju ljudskih prava i sloboda?
– Taj je rat protiv ljudskih sloboda bio izgubljen i devedesetih, on će za onog tko ga povede uvijek u konačnici biti izgubljen, ali u međuvremenu imamo jednu zatrovanu atmosferu. Na svu sreću, u Hrvatskoj ima i slobodnih medija i slobodoumnih ljudi koji glasno reagiraju na te pokušaje propisivanja i doziranja slobode govora. A hajka koja se vodi i protiv nezavisnih medija i protiv civilnog društava govori o jednoj civilizacijskoj retardaciji, o nerazumijevanju što je zapravo suvremeno društvo.

Baš zato ni slobodni mediji ni slobodoumni ljudi ne bi smjeli odustajati od sebe samih i pristajati na podvalu o nekakvom nacionalnom jedinstvu, jer ni u najcrnjim diktaturama ne postoji jedinstvo kakvo vladajući trenutačno projiciraju. A ako im je toliko stalo do nacionalnog jedinstva, postoji nešto oko čega bi se svi mogli suglasiti a to je nulta tolerancija na nasilje, bez "ali".