Od prvog zagrebačkog Pridea, preko sustavne borbe za priznavanjem osnovnih, temeljnih ljudskih prava, hrvatsko društvo se razvijalo. Ponekad i ne toliko jasno i konzistentno, no pomaka je svakako bilo. Izmjenjivale su se političke opcije, vlade, državnici novoga kova, a s njima su dolazili i neki novi pravci na društveno-političkoj sceni. Pritom smo naučili da i nismo toliko bezazleni, svakako smo pošast ovog društva, kuga novog hrvatskog preporoda pod utjecajem gej lobija, komunista, orjunaša, Alfreda Kinseya, hrvatske ljevice.

Otvoreno društvo značilo je velik pomak prema tolerantnom, kulturnom demokratskom nasljeđu čemu smo težili, pa i prilikom pristupanja europskoj obitelji, iako nas nitko ništa nije pitao. Otvoreno društvo kao takvo postalo je prijetnja dugoj "tradiciji svega što je hrvatsko", a shodno tome dobili smo i njezine "čuvare" u liku i djelu Markić & Co.

Naravno, pojavljivale su se tu i politički živopisne opcije, no poneke su se i autoimuno uništile. Veliko iznenađenje na hrvatskoj političkoj sceni , ovih dana barem po anketama, jest stranka Pametno, no najveće iznenađenje je doživjela Markić & Co. I ekspresno udarila čvrstom desnicom ostavivši iza sebe samo podsmijeh. Odustavši od političke kuhinje, jasno je javnosti dala do znanja što i koga želi vidjeti u loncu iz linije "Projekt Domovina" Našlo se tu svega i svačega, ali ništa pametno. Osobitu pozornost u obraćanju posvetili su upravo stranci Pametno kao novoj prijetnji svehrvatskome mozgu.

Ovo društvo u svakom mogućem području ima problema zbog površnosti i neznanja

O Pametnom sam razgovarao s tajnikom te stranke, Ivicom Puljkom, svjetski poznatim fizičarom, obiteljskim čovjekom koji vjeruje da Hrvatska može pametnije.

Veliki ste zagovaratelj nastavka kurikularne reforme, podršku stranci je dao i sâm Boris Jokić iako je rekao da se ne vidi u politici.
– Točno. Cjelovitom kurikularnom reformom obrazovni sustav promijenit će se tako da će učenici doći u središte obrazovnog procesa. Obrazovni proces kakav poznajemo danas je određen prema viđenju države i tako je pretvoren u njezin alat. Naravno, država mora biti uključena u obrazovni proces, uostalom, briga za obrazovanje jedan je od osnovnih državnih poslova. Ali hijerarhija i struktura u obrazovanju mora biti depolitizirana, a učenici moraju doći u središte obrazovnog procesa, a ne biti pasivni promatrači i zapisivači stavova svojih učitelja. To od njih ne stvara slobodne ljude, već zapisničare.

Osim institucija koje moraju raditi na strogom kažnjavanju počinitelja nasilja, neophodno je provoditi i edukaciju ljudi, kako bi se skinula stigma s LGBT populacije i svake druge populacije koju se ne shvaća dovoljno i napada bezrazložno

To znači da smo dosad obrazovali djecu po mjeri učitelja?
– Potpunom provedbom Cjelovite kurikularne reforme to će se dobrim dijelom ispraviti. Stranka Pametno insistira od svoga početka na potpunoj provedbi Cjelovite kurikularne reforme, između ostalog i zato jer smo uvjereni da će današnju djecu odgojiti tako da će sami razmišljati i donositi zaključke koje im pokušavaju nametnuti neke strukture u društvu. Kad budemo odgajali pametnu i radoznalu djecu, ona će rasti i razvijati i upravo takvo društvo. A onda će sve ovo o čemu mi pričamo dobrim dijelom iščeznuti. Takvu budućnost želim i svojoj djeci.

Postoji jako protivljenje takvom sustavu obrazovanja kao prijetnji društvu, dok s druge strane potičemo djecu na sve veće podjele, nekritičko razmišljanje i sve češće pojavnosti nasilja ne uvažavajući da postoje drugi i drugačiji. Prvenstveno ovdje mislim na LGBT populaciju.
– Već sam ranije spomenuo edukaciju. Siguran sam da bi puno više ljudi prihvaćalo LGBT populaciju, ili izbjeglice, ili ljude sa specifičnim potrebama, ili… kad bi im netko "otvorio oči" i razbio onaj strah od nepoznatog. Ovako, tjeramo ljude da uče težim putem, kroz zakonske sankcije, agresivne ispade i nasilje. To nije put koji podržavam. Najviše problema ovo društvo ima, u svakom mogućem području, upravo zbog površnosti i neznanja. Kad jednom ljude naučimo nečemu, onda i zakoni postaju samo okvir koji većina slijedi, bez nekih većih odstupanja. Dotad, moramo se pobrinuti za dosljednu i pravednu primjenu zakona i kažnjavanje onih koji ih krše. Bez iznimki.

Hijerarhija i struktura u obrazovanju mora biti depolitizirana, a učenici moraju doći u središte obrazovnog procesa, a ne biti pasivni promatrači i zapisivači stavova svojih učitelja. To od njih ne stvara slobodne ljude

Strogo i brzo kažnjavanje nasilja te edukacija građanstva

S obzirom na zakonodavne okvire i neblistavu ujednačenu sudačku praksu, godinama se upozorava da se isti moraju dovesti u red.
– Nasilje je neprihvatljivo i jedna od temeljnih dužnosti države jest zaštita svih njezinih građana od nasilja. Činjenica je da primjena antidiskriminacijskih odredbi jako varira, ovisno o tome primjenjuju li ih, primjerice, institucije u Gospiću, Splitu ili Zagrebu. To je problem društva u kojem živimo i države koja se treba pobrinuti da njezini zakoni budu primijenjeni jednako prema svim građanima i u bilo kojem dijelu Hrvatske. Osim što se država treba pobrinuti da se svaki oblik nasilja brzo i jako strogo kažnjava, kako bi se iskorijenilo ponavljanje takvih ponašanja, posebnu pažnju treba posvetiti zaštiti najranjivijih skupina u društvu, poput, primjerice, LGBT populacije.

No i dalje ostaje problem nefunkcioniranja i nesuradnje službi na svim razinama.
– Osim institucija koje moraju raditi na strogom kažnjavanju počinitelja nasilja, neophodno je provoditi i edukaciju ljudi, kako bi se skinula stigma s LGBT populacije i svake druge populacije koju se ne shvaća dovoljno i napada bezrazložno. Već znate da mi iskreno podržavamo LGBT populaciju i borimo se za uklanjanje svih oblika diskriminacije.

Osim što se država treba pobrinuti da se svaki oblik nasilja brzo i jako strogo kažnjava, kako bi se iskorijenilo ponavljanje takvih ponašanja, posebnu pažnju treba posvetiti zaštiti najranjivijih skupina u društvu, poput, primjerice, LGBT populacije

Dosad su se prava LGBT zajednice donosila iz perspektive heteronormativnih predstavnika, što je svakako veliki minus.
– Na listi imamo čak i autanu gej osobu, koja je, k tome, i osoba s invaliditetom i jako dobro zna sve poteškoće s kojima se susreće svakodnevno, iz prve ruke. Mi smo zato tu da to i mijenjamo.

No kako protiv sve jačeg i agresivnijeg zagovaranja protiv pozitivnih društvenih promjena, poglavito Crkve koja i danas putem svojih satelita na društveno političkoj sceni sije nepatvorenu mržnju i osude prema LGBT populaciji?
– Katolička crkva i kršćanska vjeroispovijest dio su kulture u Hrvatskoj i Crkva ima velik utjecaj na društvo, ponekad i izvan okvira svoje uloge. Međutim, Republika Hrvatska je sekularna država i njezine institucije trebaju biti odvojene od Crkve. Ipak, primjećujemo da ni sama Crkva nije jedinstvena oko dosta tema i izazova kojima je danas izložena, a ni svi vjernici ne gledaju jednako na niz tema, aktualnih u našem društvu. Uzmimo za primjer ovu predizbornu utrku s kojom smo upravo suočeni. Postoje ljudi u Crkvi koji otvoreno zagovaraju i pozivaju da se glasuje za određenu stranku ili koaliciju, a postoje i svijetli primjeri, poput dubrovačkoga biskupa Mate Uzinića koji je otvoreno svim političarima poručio da im se ne dodvoravaju prije izbora, a nedavno je i pozvao da prestanemo živjeti u prošlosti i okrenemo se budućnosti. Jednako tako, papa Franjo nas svako malo iznenadi svojim liberalnim ili skromnim stavovima, koji nam se čine sasvim drukčijima od onih koje vidimo ili čujemo u Hrvatskoj.

Prije desetak godina bilo je nezamislivo da se uvede i Zakon o životnom partnerstvu, a danas ga, ipak, imamo. Te promjene idu sporo, često su previše spore, za mnoge od njih se još itekako moramo boriti, ali je činjenica da društvo napreduje

Problemi čitavih skupina ljudi jako se teško "probijaju u eter"

Upravo je on rekao da se Crkva treba ispričati gej osobama. Kad vidimo tako različite stavove, logično se nameće pitanje – koji je pravi stav Crkve, onaj kojeg zastupaju pojedini konzervativci u njihovim redovima, ili onaj pape Franje, koji je na čelu te Crkve? I kojem bi se trebali prikloniti i vjernici u Hrvatskoj? Osobno sam, dakako, skloniji Papi Franji, premda nisam vjernik.

Ipak se Božji zakoni stavljaju ispred ovozemaljskih?
–Rekao bi Galileo: ipak se kreće. Sjetimo se položaja LGBT osoba prije samo nekoliko godina i danas. Prije desetak godina bilo je nezamislivo da se uvede i Zakon o životnom partnerstvu, a danas ga, ipak, imamo. Te promjene idu sporo, često su previše spore, za mnoge od njih se još itekako moramo boriti, ali je činjenica da društvo napreduje. Osobno sam protiv negiranja problema jer to, s vremenom, samo naraste u nešto veliko i nerješivo. Zakoni se moraju provoditi, tu nema dvojbi. Nažalost, puno se zakona u ovoj zemlji ne provodi kako treba. Zbog toga nam je nužna reforma i sudstva i odvjetništva. A uz njih, svakako trebamo urediti cijelo društvo, na više razina.

Sudstvo i pravosuđe, što zakonima a što praksom, često ide na ruku svjetonazorskim konzervativnim ideologijama jednakih i jednakijih.
– Zakone je potrebno urediti tako da svi građani Republike Hrvatske imaju jednaka prava, bez obzira na njihovu rasu, boju kože, jezik, vjeru, političko uvjerenje, zdravstveno stanje, dob, imovno stanje, obrazovanje, društveni položaj, rodni identitet ili spolnu orijentaciju. U stranci Pametno za nas nema baš nikakve razlike između LGBT i heteroseksualnih parova.

Imate li dojam da prevladavaju diskriminatorni obrasci prema LGBT populaciji na svim životno bitnim razinama, prvenstveno financijskim i socijalnim?
– Djelomično bih se složio s vama. Istina je da je toliko nagomilanih problema u društvu da se problemi čitavih skupina ljudi jako teško "probijaju u eter" i od šume je stvarno nekad teško vidjeti pojedina stabla. No, to ne znači da je ijedan od pobrojanih problema manje važan, samo je pitanje onoga tko se uhvatio njihova rješavanja i kako on gleda na prioritete. Zato smo se i mi zalagali za cjelovit program i cjelovito, a ne parcijalno rješavanje nagomilanih problema.

Zakone je potrebno urediti tako da svi građani Republike Hrvatske imaju jednaka prava, bez obzira na njihovu rasu, boju kože, jezik, vjeru, političko uvjerenje, zdravstveno stanje, dob, imovno stanje, obrazovanje, društveni položaj, rodni identitet ili spolnu orijentaciju

I lijevi i desni nabacuju se nesuvislim obećanjima pričajući ljudima ono što oni žele čuti

Žalosti me kad vidim i lijeve i desne u državi kako se olako nabacuju nesuvislim obećanjima, pričaju ljudima ono što žele čuti, a ne ono što je realno i, zapravo, nisu nimalo ozbiljni u želji da riješe SVE probleme u društvu. Zna se jako dobro tko je zadužen za koji resor i svatko se mora uhvatiti svoga posla. U tom slučaju, svaki će napredovati jednakim tempom, a nećemo birati koji nam je važniji. Mi moramo napredovati, kao društvo, i u politici, i u ekonomiji, ali i u poimanju i zaštiti seksualnih različitosti. Sve se te promjene moraju pokrenuti odjednom i hvatati korak, nećemo nikamo stići budemo li rješavali jednu po jednu.

Znanje ne ugrožava nikoga, a naivno je vjerovati da se, u digitalnom dobu, djeca neće sama informirati o onome što ih zanima. U tom slučaju bi bila izložena samima sebi, a nema razloga da sami traže odgovore po internetu, koji je, često, pun neutemeljenih i pogrešnih izvora informiranja

Svakako da je za cjelovito mijenjanje društvene klime potrebna suradnja svih čimbenika koji mogu pridonijeti razvijanju cjelovitog zdravog društva. Teško prihvaćamo društvene promjene pod psihološkim pritiskom tamo gdje naj više "boli", a to su obitelj i djeca. U Šuvarovom sustavu smo imali predmet koji se zvao Domaćinstvo i nije problem bio ako nam dijete zna šivati, danas je problem nacionalnog razmjera ako nam dijete uči o spolnim bolestima.

Takvo stajalište u svojoj biti sugerira da je znanje nešto što je opasno i što može ugroziti onog koji ga je stekao. Naravno da je ta teza posve pogrešna. Znanje ne ugrožava nikoga, a naivno je vjerovati da se, u digitalnom dobu, djeca neće sama informirati o onome što ih zanima. U tom slučaju bi bila izložena samima sebi, a nema razloga da sami traže odgovore po internetu, koji je, često, pun neutemeljenih i pogrešnih izvora informiranja.

Mi moramo napredovati, kao društvo, i u politici, i u ekonomiji, ali i u poimanju i zaštiti seksualnih različitosti. Sve se te promjene moraju pokrenuti odjednom i hvatati korak, nećemo nikamo stići budemo li rješavali jednu po jednu

Zar tu ne nastupa roditelj kao odgajatelj?
– Svaki odgovoran roditelj će prvi razgovarati sa svojim djetetom. No, nisu svi roditelji odgovorni. Zašto bi država djecu takvih roditelja zapostavila? Oni će sutra isto biti punopravni članovi društva, a u trenucima kad ih spolnost počinje interesirati puno je bolje da imaju informacije iz provjerenih i pouzdanih izvora, prenesene u obrazovnom sustavu. Onaj tko kaže da će znanje poticati mlade na eksperimentiranje vjerojatno ne poznaje ni povijest čovječanstva.