U anketi koju je proveo istraživački centar National Violence Against Women otkriveno je da 21,5 posto muškaraca i 35,4 posto žena koji žive istospolnim partnerom iskusilo fizičko nasilje. Za usporedbu, 7,1 posto muškaraca i 20,4 posto žena iskusilo je nasilje u heteroseksualnim zajednicama. Transrodne osobe prijavile su nasilje unutar para u 34,6 posto slučajeva.

Drugo istraživanje Centra za kontrolu bolesti (CDC), objavljeno 2013., pokazuje da se pojave poput fizičkog nasilja, uhođenja i silovanja, pojavljuju u 43,8 posto kod lezbijki, 61,1 posto kod biseksualnih žena, 35 posto kod heteroseksualnih žena, 26 posto kod gej muškaraca, 37,3 posto kod biseksualnih muškaraca i 29 posto kod heteroseksualnih muškaraca.

Ove dvije američke studije razbijaju mitove da su samo heteroseksualne žene žrtve, da muškarci uopće nisu te da nasilje unutar obitelji nije LGBT tema, zaključuje The Advocate te napominje da se radi o jednom od najopasnijih rizika po zdravlje unutar LGBT zajednice.

"Kod zlostavljanja nije riječ o nasilju, već o kontroli“, tvrdi Beth Leventhal, izvršna direktorica organizacije The Network/La Red u Bostonu. O problemu se ni približno ne priča dovoljno zbog uvriježenih stavova o nasilju u obitelji, zbog srama kojeg osjeća žrtva te, u konačnici, zbog tišine koja obavija teme da se ne bi narušila javna slika LGBT zajednice.

U SAD-u su tek nedavno pokrenuti programi pomoći LGBT žrtvama od nasilja u obitelji i parovima, a izdate su i upute za transrodne osobe.

Da problem nije samo osviješten u SAD-u, pokazuje i francuska nacionalna kampanja "Brisons le Tabou“ (Srušimo tabu) koju je ove godine pokrenula udruga Agir-Assoc, jedina organizacija koja na nacionalnom planu djeluje protiv nasilja unutar LGBT parova i obitelji. U kampanji navode da je u 2013. 11 posto gej muškaraca prijavilo nasilje unutar para.