Doc. dr. sc. Dubravko Lepušić, ginekolog s Klinike za ženske bolesti i porodništvo KBC-a Sestre milosrdnice, prvi je liječnik u Hrvatskoj koji javno upozorava na diskriminaciju pacijentica zbog njihove seksualne orijentacije.

Taj ugledni liječnik, koautor IV. modula (tema seksualnosti) zdravstvenog odgoja i predavač u školama na temu spolno odgovornog ponašanja te zaštiti od spolnih bolesti, poručuje da se i LGBT osobe, poput ostalih manjinskih zajednica, moraju boriti za svoje specifične želje i prava – uključujući ozakonjenje reproduktivnih prava lezbijki u Hrvatskoj.

U razgovoru za tportal u prosincu rekli ste da neki prizivači savjesti među ginekolozima odbijaju razne segmente reproduktivne zaštite pojedinim kategorijama žena, među kojima su i lezbijke. Na što ste zapravo mislili?
– Radi se o tome da pojedini kolege pri uzimanju podataka od žena, ako se radi o LGBT osobama, ili budu odbijene na pregledu i poslane "nekom drugom" ili "padaju" neumjesni komentari. Osobno sam razgovarao s nekoliko osoba koje su to doživjele i nerado govore u javnosti o tome.

Svaka manjinska zajednica mora na razne načine lobiranja izboriti za svoje želje i prava. Isto tako osobe koje nisu dio te zajednice a smatraju da bi im kao manjini trebalo pomoći, trebaju se uključiti u lobiranje. Tu mislim na javne osobe, osobe iz medija, same medije ali i liječnike, znanstvenike, ljude od pera

Prema Zakonu o medicinski potpomognutoj oplodnji, pravo na umjetnu oplodnju imaju bračni i izvanbračni drugovi, te žene čije je "dosadašnje liječenje neplodnosti ostalo bezuspješno ili bezizgledno". Postoji li način da lezbijke ostvare svoja prava na reprodukciju kroz hrvatske institucije?
– Osobno ne znam je li to moguće po današnjim zakonima, no ja Vam mogu reći svoje mišljenje da je to svakako potrebno regulirati zakonom i omogućiti. Druga je stvar što će odlučiti taj čas politička većina u zemlji.

U LOBIRANJE ZA REPRODUKTIVNA PRAVA LEZBIJKI TREBAJU SE UKLJUČITI SVI

U Hrvatskoj nema banke sjemena, kao ni banke darovanih jajnih stanica. Hoće li i kada, prema Vašim saznanjima, zaživjeti banka sperme koja je trebala biti otvorena u Klinici za ženske bolesti i porode u Petrovoj?
– Vjerujte, doista ne znam. Radim u drugom Kliničkom centru i nemam informacija je li se i kada takvo što trebalo formirati na klinici u Petrovoj. No svakako prije formiranja takvog centra sve treba točno zakonski do u detalje definirati. Zakona se moramo držati u svim segmentima.

S obzirom da perspektiva ozakonjenja reproduktivnih prava lezbijki u Hrvatskoj nije blistava, biste li očekivali da će one same lobirati za zakonske izmjene kako bi ostvarile pravo na umjetnu oplodnju?
– Svakako da se svaka manjinska zajednica mora na razne načine lobiranja izboriti za svoje želje i prava. Isto tako osobe koje nisu dio te zajednice a smatraju da bi im kao manjini trebalo pomoći, trebaju se uključiti u lobiranje. Tu mislim na javne osobe, osobe iz medija, same medije ali i liječnike, znanstvenike, ljude od pera... Sve one koji streme napretku ovog društva i davanja prava u okviru zakona manjinama.

Svima nama je interes da pacijenti imaju zajamčen nivo zdravstvene zaštite i da znaju gdje ga mogu ostvariti. Dakle, da niti jedna medicinska pretraga ili pregled ne budu odbijeni radi priziva savjesti, a ako se negdje i ne rade da se u startu zna gdje i kako, da pacijenti ne bi lutali, gubili vrijeme i živce

– Koliko često se susrećete s lezbijkama kao pacijenticama? Kako teče komunikacija o njihovoj seksualnoj orijentaciji?
Imam nekoliko pacijentica te orijentacije i što se mene osobno tiče nemam nikakvih problema u komunikaciji s njima.

Zašto je važno da vam pacijentica u razgovoru koji prethodi pregledu kaže da je lezbijka?
– Prije svakog pregleda uzimaju se podaci (anamneza) o načinu života osobe, npr. seksualna aktivnost, eventualne promjene partnera, itd. Sve je to važno, uz pretrage koje se učine i nalaze koji se pri tome dobiju da se odredi precizna terapija te da se odredi jeli potrebna terapija i partnera/ice.

INTERES NAM JE DA NITI JEDNA MEDICINSKA PRETRAGA ILI PREGLED NE BUDU ODBIJENI RADI PRIZIVA SAVJESTI

U Francuskoj lezbijke imaju listu ginekologa, ali i ostalih liječnika, koji ih provjereno neće diskriminirati. Što mislite, koliko bi se ginekologa moglo naći na sličnoj gay-friendly listi u Hrvatskoj?
– Nisam siguran ali mislim... malo.

Upoznaju li se ginekolozi za vrijeme specijalističke izobrazbe sa specifičnostima pojedinih kategorija pacijentica i potrebom prilagođenih pristupa?
– Koliko ja znam – ne.

Je li, po Vašem sudu, rasprava na okruglom stolu "Priziv savjesti u medicini", na kojem se vodila žestoka rasprava između progresivnih i konzervativnih snaga u medicini i nevladinom sektoru, bila iole konstruktivna?
– Rasprava je bila odlična i jako sam zadovoljan tijekom rasprave, ali i zaključcima koji su prezentirani na kraju skupa. Moram reći da su kolege koji imaju priziv savjesti isto bili zadovoljni s dobrim dijelom rasprave i zaključcima. Svima nama je interes da pacijenti imaju zajamčen nivo zdravstvene zaštite i da znaju gdje ga mogu ostvariti. Dakle, da niti jedna medicinska pretraga ili pregled ne budu odbijeni radi priziva savjesti, a ako se negdje i ne rade da se u startu zna gdje i kako, da pacijenti ne bi lutali, gubili vrijeme i živce.

Popis gay-friendly ginekologa u Hrvatskoj bio bi kratak

Znate li kakva je trenutačno situacija s pobačajem na zahtjev u bolnicama u kojima su svi ginekolozi ujedno prizivači savjesti? Jesu li angažirale tzv. vanjske suradnike?
– Koliko ja znam, jesu, angažirali su ih tako da su sada i oni "pokriveni" tom djelatnošću.

Zaključak Okruglog stola bio je da priziv savjesti u medicini treba zakonski regulirati. S obzirom da je isti reguliran kroz niz zakona, što bi zapravo trebalo mijenjati?
– Trebalo bi precizirati do u detalje tko, što i kako radi te rasporediti pravilno kadrove po bolnicama da se ne dogodi da niti jedna bolnica nema varijantu da neku od usluga eventualno ne pruža ili parcijalno pruža. Ljudi plaćaju zdravstvenu zaštitu i za to moraju dobiti garantiranu uslugu.