U vrijeme sve većeg prihvaćanja LGBT populacije u svakodnevnom životu, primjećuje li se taj isti pozitivan pomak i u znanosti, području koje se na prvu ruku ne doživljava kao tradicionalan odabir karijere za LGBT ljude?

Mnogo je rada uloženo u poboljšanje položaja žena i drugih manjina u znanosti, što se ne može reći za položaj LGBT znanstvenika. Ispitivanje Royal Societya o različitostima u znanstvenoj zajednici Ujedinjenog Kraljevstva sadržavalo je kategorije poput spola, nacionalnosti, starosti i tjelesne sposobnosti, ali ne i seksualnu orijentaciju ispitanika.

Drugo istraživanje pokazalo je da su LGBT znanstvenici/e manje zadovoljni svojim poslom u usporedbi s heteroseksualnim kolegama i kolegicama te LGBT osobama u drugim zanimanjima te da oko 43% LGBT znanstvenika skriva svoju orijentaciju na poslu. Negativna posljedica je da mnogi mladi, unatoč talentu, odustaju od znanstvene karijere zbog straha od neprihvaćanja njihovog seksualnog/rodnog identiteta.

Naglašavanje osobnog identiteta ili interesa može se shvatiti kao nedostatak predanosti

Postoji više razloga za takvo nepovoljno radno okruženje u kojem se nalazi velik broj LGBT znanstvenika. Jedan od njih je sama srž znanosti, u kojoj se zbog njezine stroge objektivnosti i neutralnosti, pitanje različitosti zaposlenika često uopće ne doživljava kao predmet rasprave.

Razgovori među kolegama, za razliku od onih u društvenim znanostima i umjetnosti, najčešće su usmjereni na posao. U karijeri gdje se potpuna posvećenost znanosti smatra idealom, naglašavanje osobnog identiteta ili interesa može se doživjeti kao nedostatak predanosti. Mnogi gejevi i lezbijke skrivaju svoje orijentacije bojeći se negativne reakcije kolega o kojima ovisi napredak i u inače iznimno kompetitivnoj znanstvenoj karijeri.

Mnogi mladi, unatoč talentu, odustaju od znanstvene karijere zbog straha od neprihvaćanja njihovog seksualnog/rodnog identiteta

Prevladavajući don't ask, don't tell stav u znanosti dovodi do osjećaja izolacije i nevidljivosti, što rezultira smanjenom produktivnošću i negativno utječe na psihološko stanje LGBT znanstvenika. Zbog svega navedenog nameće se pitanje kako netko može biti dobar znanstvenik ili znanstvenica ako ne može biti ono što jest?

Prihvaćanjem različitosti u svojim redovima, znanost može biti samo na dobitku

Znanstvenici koji su odlučili prekinuti šutnju i otkriti svoju seksualnost kolegama i studentima, imaju mogućnost stvoriti otvoreniju i sigurniju okolinu u kojoj će znanstvenici prvenstveno biti usredotočeni na istraživanje, a ne na to kako se nositi s diskriminacijom. Uz to, mladi LGBT znanstvenici i znanstvenice imali bi uzore čiji bi im primjer mogao pomoći u prihvaćanju vlastitih identiteta te smanjenju osjećaja izolacije.

LGBT znanstvenici/e manje su zadovoljni svojim poslom u usporedbi s heteroseksualnim kolegama i kolegicama te LGBT osobama u drugim zanimanjima, a njih oko 43% skriva svoju orijentaciju na poslu

Pozitivan utjecaj imaju i organizacije poput LGBT CERN i OUT in STEM koje rade na većoj vidljivosti i povezivanju LGBT znanstvenika. Predsjednik LGBT CERN-a Alex Brown kaže da, premda se stvari u znanosti mijenjaju nabolje, za promjene treba vremena te da stvaranje uključive okoline ovisi i o vidljivoj potpori heteroseksualnih kolega.

Naposljetku, prihvaćanjem različitosti u svojim redovima, znanost može biti samo na dobitku. Znanstveni rad je timski rad koji je uspješan jedino ako pojedinci prihvaćaju i podržavaju jedni druge. Različiti ljudi imat će različite ideje, interese i pristupe problemu, što je preduvjet za svako kvalitetno znanstveno istraživanje