U Hrvatskoj živi 1600 osoba zaraženih HIV-om, 1200 ih se liječi, ali oko 400 ljudi ni ne zna da su zaraženi pa bi se trebali testirati svi koji su ulazili u rizične seksualne odnose, kako bi dobili odgovarajuću medicinsku skrb.

Na panel-diskusiji o dometima borbe protiv AIDS-a/HIV-a u Hrvatskoj, održanoj u Zagrebu povodom Svjetskog dana borbe protiv AIDS-a koji se obilježava 1. prosinca, istaknuto je kako je zaraza HIV-om u blagom opadanju od 2016., da je AIDS postao kronična bolest, ali i da su predrasude prema oboljelima još uvijek snažne.

Budući da su osobe koje su zaražene HIV-om i liječe se postale nezarazne, pojavila se opasnost od širenja drugih spolno prenosivih bolesti jer mnogi prestaju koristiti zaštitu, pa je sa skupa odaslana i poruka da je i dalje važno odgovorno seksualno ponašanje.

"U Hrvatskoj u ovom trenutku živi i radi još 300 do 400 osoba koje niti ne znaju da imaju HIV.", upozorila je na panel diskusiji 'Ne(mjerljiv) uspjeh: Korak k okončanju HIV epidemije'", u organizaciji GlaxoSmithKlinea Hrvatska, poznata hrvatska epidemiologinja, dr. Tatjana Nemeth Blažić, voditeljica odjela za promicanje spolnog zdravlja iz Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo.

Prof. Begovac: Oni koji uzimaju terapiju su nezarazni

Zahvaljujući dostupnosti terapije, oboljelima je produljen životni vijek, nisu zarazni, a postiže se gotovo normalno očekivano trajanje života osobe koja živi sa HIV-om kao u populaciji osoba koje ne žive s HIV-om.

Vodeći hrvatski stručnjak za HIV, prof. dr. Josip Begovac s Klinike za infektivne bolesti Fran Mihaljević i voditelj Referentnog centra Ministarstva zdravstva za dijagnostiku i liječenje zaraze HIV-om, naglasio je da danas osobe koje žive s HIV-om, koje redovno uzimaju lijekove i imaju nemjerljivu razinu virusa, ne mogu prenijeti HIV svojim seksualnim partnerima.

Zbog predrasuda i nerazumijevanja mnogih stomatologa formiran je poseban tim, popis stomatologa koji su spremni primati oboljele od HIV-a, i popis je dostupan svima oboljelima

Istraživanje iz 2016. pokazalo je da kod tisuću parova suprotnog HIV statusa, kod kojih HIV pozitivni partneri uzimaju antiretrovirusnu terapiju, koji su imali ukupno 58 tisuća spolnih odnosa bez kondoma, nije bilo niti jednog prijenosa virusa HIV-a.

Prof. Begovac podsjetio je koliko su snažne bile predrasude sredinom osamdesetih kad se bolest pojavila u Hrvatskoj. Prvi pacijenti bili su radnici na privremenom radu u inozemstvu, a suočavali su se s karantenama za pacijente, veliki dio zdravstvenog osoblja bojao se uopće i biti u blizini oboljelih.

Toplice praznile bazen nakon zaraženog HIV-om, stomatolozi odbijaju primiti oboljele

No, predrasude nisu nestale s revolucionarnim medicinskim napretkom u liječenju zaraženih HIV-om.

Tomislav Beganović, predsjednik Hrvatske udruge za borbu protiv HIV-a i virusnog hepatitisa, te Zoran Dominković iz Udruge Iskorak, koji rade i s oboljelima, ali i vode radionice za medicinsko osoblje koje kontaktira s oboljelima, potvrdili su da se Hrvatska i danas još uvijek bori sa stigmatiziranjem oboljelih.

Beganović je naveo primjer iz jednog hrvatskog lječilišta – medicinsko osoblje koje bi trebalo biti educirano o tome da danas nema opasnosti od zaraze od osobe oboljele HIV-om, nedavno je ispraznilo vodu iz bazena u kojem je na terapiji bila osoba s HIV-om.

Ili medicinsko i pomoćno osoblje u sobi s drugim bolesnicima samo za tretiranje osobe s HIV-om stavlja gumene rukavice itd. Dominković iz Udruge Iskorak posebno je naglasio problem sa stomatolozima. Zbog predrasuda i nerazumijevanja mnogih stomatologa formiran je poseban tim, popis stomatologa koji su spremni primati oboljele od HIV-a, i popis je dostupan svima oboljelima.

Oboljeli danas uzimaju samo dvije tablete, nekad su morali 22

Stigma koja prati HIV još je veoma rasprostranjena i dr. Dunja Skoko-Poljak, načelnica Sektora za javno zdravstvo u Ministarstvu zdravstva naglasila je da je jedan od ciljeva Sektora koji vodi, zajedno u suradnji s udrugama, podići svijest o bolesti i razbijati negativne mitove.

Da  ne bi dolazilo do neprimjerenih reakcija tijekom liječenja oboljelih, organiziraju se edukacije i radionice za medicinsko osoblje, a predstavnici udruga naglasili su da se u pojedinim, drastičnim slučajevima, podnose i prijave.

Međutim, još uvijek se malen broj zaposlenih u zdravstvu prijavljuje za te edukacije.

Predstavnica GlaxoSmithKlinea, Hiskya Plieger naglasila je kako farmaceutska industrija i dalje radi na razvoju lijekova kako bi se smanjila količina lijekova koje uzima pojedini pacijent, odnosno kako bi se "pomoglo oboljelima da ne uzimaju više lijekova nego što im je potrebno" te smanjili rizici od nuspojava.

Budući da su osobe koje su zaražene HIV-om i liječe se postale nezarazne, pojavila se opasnost od širenja drugih spolno prenosivih bolesti jer mnogi prestaju koristiti zaštitu

U prvoj, ranoj fazi razvoja liječenja (od 1987.) očekivalo se kako će tek 49 posto zaraženih preživjeti godinu dana nakon dijagnoze, a terapija je uključivala korištenje do 22 tablete lijekova dnevno.

Gdje se možete testirati?

Tijekom godina I raznih faza liječenja, situacija se promijenila, pa osobe koje žive s HIV-om danas uzimaju od dvije do jedne tablete dnevno.

Prema posljednjim podacima Svjetske zdravstvene organizacije (WHO), krajem 2018. je u svijetu s HIV-om živjelo oko 37,9 milijuna ljudi, a tijekom prošle godine je u svijetu bilo 1,7 milijuna novozaraženih.

Beganović je naveo primjer iz jednog hrvatskog lječilišta – medicinsko osoblje koje bi trebalo biti educirano o tome da danas nema opasnosti od zaraze od osobe oboljele HIV-om, nedavno je ispraznilo vodu iz bazena u kojem je na terapiji bila osoba s HIV-om

CheckPoint centar udruge HUVIV, u središtu Zagreba, jedno je od petnaest mjesta u Hrvatskoj gdje se može diskretno i brzo obaviti testiranje na virus HIV-a (i hepatitisa), a potom dobiti i precizne upute što dalje ako ste pozitivni.

Testirati se možete i u zagrebačkom Savjetovalištu udruge Iskorak koja obavlja testiranje na viruse HIV-a i sifilisa.

Gdje se sve na području RH možete besplatno i brzo testirati u Hrvatskoj pogledajte ovdje.

* Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.