Donosimo recenzije izvrsnog trilera s queer junakinjom "I Care a Lot" te miniserije "It’s a Sin" o pandemiji AIDS-a 80-ih.

I Care a Lot

"Girlboss" kultura, ona koja promovira žensko poduzetništvo i mistificira žensko radništvo kao nešto što ima posebnu auru razlučivu po rodu radnika/ice, davno je već prokazana kao toksični konstrukt usmjeren prema tome da zamaskira nejednake radne uvjete te uspostavi kao subjekt "ženu koja može imati sve".

Na girlboss djevojku poput parazita se nastanjuju kozmetička i modna industrija te neplaćeni kućanski rad, koji osim standardnog rada sad uključuje i stavljanje nasmijane slike na Instagram. Girlbosses se diče svojom brigom za okoliš i dobrobit žena dok ujedno moraju biti nemilosrdne i često se hraniti upravo nesigurnostima žena kako bi na njima zaradile. Kad žensko poduzetništvo postane tema unutar suvremenog feminizma i ukaže se prilika da se muškarci i žene izjednače u poslovnom svijetu, lako je zažmiriti na inherentnu pokvarenost tog svijeta u kojem se traži ravnopravnost.

Tu poantu sjajno podcrtava Netflixov film "I Care a Lot" u kojem Rosamund Pike glumi Marlu Grayson, uspješnu poduzetnicu čiji je posao biti skrbnica ljudima starije životne dobi koji se više ne mogu brinuti sami o sebi. Njome se lako zanijeti – ona je odlučna, neustrašiva i queer, ali i – školski primjer kapitalističke psihopatkinje.

Marla, u dosluhu s liječnicima obiteljske medicine i domovima za starije, bira bogate žrtve koje nemaju nikoga, iskorištava svoju karizmu i naivni pravosudni sustav da ih proglasi nesposobnima da se brinu za sebe, postaje njihova pravna skrbnica i zatvara ih u domove, rasprodajući njihovu imovinu. Ona se u očima drugih brine za starije, dobrotvorka je koja tek naplaćuje svoju satnicu za tu brigu, ali sebe vidi kao lava.

Njezina motivacija sumira se u kičastom unutarnjem monologu koji kao da je uzet sa stranica priručnika za samopomoć: "Na ovom svijetu postoje dvije vrste ljudi. Oni koji uzimaju i oni od kojih se uzima. Predatori i plijen. Lavovi i janjad." Kad pronađu savršenu žrtvu, trešnju, kako je nazivaju, stariju ženu bez obiteljskih veza koju će protiv njezine volje zatvoriti u dom, Marlina partnerica Fran (Eiza González) zaključi: "Ona je bogata, neovisna, pismena. Ta žena, ona je moj jebeni heroj." No, njihova feministička ikona ipak ima svoju pozadinu koja će ih dovesti u probleme, a Marla će svoje odbijanje da bude janje dovesti do krajnjih konsekvenci.

"I Care a Lot" pretenciozno je stiliziran s poantom koja strši iz svakog kadra, ali svojim brzim ritmom, naglim zaokretima i Rosamund Pike kao ikonom svakog respektabilnog panela o ženskom poduzetništvu uspijeva biti uvjerljiv, zabavan i napet.

It’s a Sin

Mini-serija "It’s a Sin" koja donosi izvrstan prikaz queer života u doba pandemije HIV-a u samo nekoliko tjedana nakon objavljivanja postala je najgledanija serija na streaming servisu All 4. Smještena u Veliku Britaniju početkom osamdesetih, serija prati živote skupine queer muškaraca koji su, baš kao u megahitu "Smalltown Boy" (koji je, uostalom, i dio soundtracka serije), pristigli u London i doživjeli seksualno oslobođenje.

Ritchie, kojeg tumači Olly Alexander, pjevač grupe Years and Years, u London je došao na studij s otoka Man, Roscoe (Omari Douglas) bježi od kuće jer ga otac želi vratiti u Nigeriju, a Colin (Callum Scott Howells) je otišao od majke na rad. Zajedno s drugim likovima uživaju u novostečenoj slobodi i upuštaju se u nesputane seksualne odnose koje ubrzo zasjeni nova, nepoznata bolest.

Serija "It’s a Sin" koju je producirao britanski redatelj Russell T Davies zaslužan i za serije "Queer as Folk" i "Years and Years", jako dobro ocrtava psihologiju queer likova u osvit pandemije. Nakon što su iskusili slobodnu i neograničene užitke, momci nalaze beskrajne isprike da racionaliziraju američke vijesti, zatvaraju oči na smrti i ignoriraju upozorenja. Ritchie je prvi barjaktar skepse, nevoljan da se odrekne pića, užitka i drugih dečkiju, čak i zbog simpatičnog Asha (Nathaniel Curtis).

Pandemiju HIV-a prva zapravo shvaća njihova lojalna prijateljica Jill (Lydia West), kad njihov prijatelj Gregory dozna da je zaražen i zamoli je da mu odlazi u dućan. Od grupe prijatelja, šokantno, prvi umire sramežljivi Colin, jedini član družine koji se uvijek suzdržavao od usputnih seksualnih odnosa, kojem je HIV prenio klozetirani sin prethodnih stanodavaca, što daje izvrstan komentar na uvjerenje da HIV pogađa samo homoseksualce.

Čitava serija jako dobro prikazuje i društveni odgovor na HIV, kao i razne eksploatatorske homoseksualne odnose. Primjerice, premda mu je nadređeni ostarjeli homoseksualac koji ga stalno tjera da se pred njim svlači, Colin dobiva otkaz nakon što mu tijekom putovanja u New York otkrije zalihu časopisa o AIDS-u. Vrlo podrobno prikazuje i stigmu na početku pandemije, kad su oboljeli zatvarani u sobu i nikom nije dopuštan pristup, kad su ih prijatelji izbjegavali dodirivati i manijakalno se prali poslije susreta s njima. Također, prikazuje dvostruki teret neminovnosti kopnjenja i nepogrešivog deklariranja homoseksualcem za oboljelog.

Samim time, kvalitetno je uhvaćena i potreba LGBT zajednice za reinterpretacijom. Nakon inicijalne ekstaze pa triježnjenja u vidu pandemije HIV-a bilo je potrebno pronaći novu paradigmu, osmisliti kako voditi odgovoran, ali uzbudljiv život, kako pomiriti ambicije i aktivizam. Paradoksalno, serija podsjeća i da je pandemija HIV-a u fokus dovela LGBT prava i senzibilizaciju za diskriminaciju LGBT osoba.

"It’s a Sin" izuzetno je dinamična, zabavna i svježa serija puna vibrantnih likova, mladenačkog poleta i proživljenih emocija. Iako je snimljena prema sjećanjima Jill Nalder, žene koja je u pandemiji izgubila četiri prijatelja, na kojoj je temeljen lik Jill (i čiju majku glumi), paradoksalno, serija najlošije razvija ovaj lik. Simpatična Jill prijateljica je i cimerica protagonista koja je potpuno predana svojim prijateljima – za njih se educira, moli ih da shvate AIDS ozbiljno, njeguje ih. No, u svoj njezinoj angažiranosti ne doznajemo baš ništa o njoj – što ju je inicijalno dovelo u njihovo društvo, kakvi su njezini interesi, kakav je njezin ljubavni život. Tako je jedini ženski glavni lik sveden na ulogu njegovateljice bez ikakve pozadine.

Sve u svemu, riječ je o izvrsnom i pitkom prikazu Britanije 80-ih sa živahnim humorom i pamtljivim likovima koji se odgleda u jednom dahu.

* Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.