Završeno je glasovanje za pobjednike 95. Akademijina izbora i samo nas sati dijele od odgovora na dvojbe o tome tko će ponijeti nagradu kući. Kratko se osvrćemo na ovogodišnje kandidate uz poseban naglasak na, malobrojne, queer filmove.

Moj favorit za film godine zasigurno je fantastični "Trokut tuge" Rubena Östlunda, groteskni prikaz bogataških bakanalija koje se tragikomički razrješuju u scenama koje ne daju mnogo nade u to da se klasni antagonizam može promijeniti. Odmah nakon njega odabrala bih "Duše otoka (Banshees of Inisherin)", fantastičan film koji prati tenzije između mladog Padraica (Colin Farrell) i starijeg Colma (Brendan Gleeson).

Padraic i Colm oduvijek su najbolji prijatelji, no jednog dana Colm spozna da mu se bliži smrt, a ništa nije postigao, stoga se odlučuje prestati družiti s Padraicom jer je previše plitak. Film prati uzaludne Padraicove pokušaje da se pomiri s Colmom koji rezultiraju Colmovim sve težim samosakaćenjem.

"Duše otoka "rubno bi se mogle nazvati queer filmom jer sporednu rolu igra izvanredna Kerry Condon koja glumi Padraicovu sestru Siobhán. Siobhán je inteligentna, načitana žena koja trune na pustom, vjetrom ogoljenom otoku i mašta o karijeri na kopnu. Njezina superiornost Colmu i ostatku mještana, oštrina kojom se svima suprotstavlja, ali nježan odnos prema Padraicu čine je pravom ikonom. Ipak, među konkurencijom možemo izdvojiti (samo) tri filma koji u pravom smislu te riječi imaju važne queer junake.

Najboljim od njih čini mi se "Kit" Darrena Aronofskog. Film prati pretilog profesora engleske književnosti Charlieja kojeg prijateljica Liz (Hong Chau) upozorava da će, ako ne promijeni način života i hitno potraži medicinsku pomoć, uskoro izgubiti život. Charlie duboko tuguje zbog samoubojstva svojeg voljenog partnera i bivšeg studenta Alana, koji nikako nije uspio pomiriti svoju seksualnost s religioznim odgojem. Uz to, pati zbog lošeg odnosa s kćeri Ellie koju mu njegova bivša supruga Mary brani viđati.

Film je jako uspješan u portretiranju Charliejeve traume i otuđenosti, Brendan Fraser nevjerojatan je u svojoj ulozi, kao i Chau, no, za moj ukus, pomalo patetično odgovara na sva postavljena pitanja. Svi se konflikti u konačnici sretno razrješuju – nakon što se osjećala izdanom od Charlieja, Liz mu ponovno pomaže, bivša mu žena oprašta, a nakon što opačine koja čini njegova problematična kći završe dobro, Charlie konačno potvrđuje – čak i kad ništa ne izgleda tako, ljudi su inherentno upućeni da pomažu drugima. Čitav taj narativ i anđeoski završetak čine se kao neadekvatan odgovor na teške teme koje film problematizira.

Teškom se temom zabavlja i veliki ovogodišnji favorit "Sve u isto vrijeme". Suluda apsurdistička komedija prati zbilja izvanrednu Michelle Yeoh u ulozi Evelyn, vlasnice praonice rublja koja spaja kraj s krajem, koja mora skakati iz univerzuma u univerzum kako bi razriješila transgeneracijsku traumu vlastita neprihvaćanja svoje queer kćeri. U suštini, njezina je kći u multiverzumu uslijed Evelyninih očekivanja postala destruktivno čudovište koje ona mora poraziti. Ipak, kroz nihilističku samodestrukciju preko humanističkog prosvjetljenja, njihov se odnos razrješuje u iskrenosti i prihvaćanju i multiverzum je spašen. Metafora je u filmu izvrsna i veoma je slojevit, no njegov kaos zbilja je teško pratiti i zahtijeva pažljivog i zainteresiranog gledatelja.

Naposljetku, još je jedan veliki favorit film "Tár" koji prati kontroverznu fiktivnu dirigenticu Lydiju Tár. Lydia je prva šef dirigentica Berlinske filharmonije, osvajačica mnogobrojnih nagrada, predavačica u školi Julliard. No, njezinu karijeru prati niz skandala vezanih za iskorištavanje mladih skladateljica kojima obećava brda i doline, a zatim ih odbacuje bez objašnjenja, što vješto zataškava sve dok se jedna odbačena djevojka, Krista, ne ubije. Tár tada gubi svaki kredibilitet, i na kraju završava dirigirajući na Dalekom istoku.

Cate Blanchett zbilja je izvrsna u ulozi Tár i velika će se bitka voditi između nje i Yeoh. Štoviše, Yeoh je prije nekoliko dana prekršila pravila Akademije objavivši na društvenim mrežama isječak iz Voguea koji piše da je nakon 20 godina vrijeme za dobitnicu Oscara koja nije bjelkinja i da Blanchett već ima dva Oscara te joj ne treba dodatna potvrda, dok je Yeoh vrlo podcijenjena u Hollywoodu i zaslužuje priznanje. Ipak, objavu je brzo obrisala jer prema pravilima Akademije kandidati ne smiju objavljivati sadržaj koji ih promovira, a omalovažava konkurenciju.

Bilo kako bilo, sam film pomalo je iritantan s mnogim elitističkim dijalozima, a tematika privilegirane bjelkinje na poziciji moći koja iskorištava žene koje o njoj ovise ne čini se osobito osnažujućom za queer zajednicu.

Sve u svemu, mogli bismo imati pobjednika Oscara koji se vrlo duboko i promišljeno bavi odnosom roditelja i queer djeteta, a gotovo je sigurno da će queer film iznjedriti najbolju glumicu. Brendan Fraser visoko kotira za nagradu za najboljeg glumca, što bi bilo i više nego zasluženo. Dobra godina za queer Hollywood, premda nijedan od filmova nije bez zamjerki.

* Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.