Nominacije za 96. dodjelu Oscara objavljene prošlog tjedna već su izazvale salvu reakcija. Film "Oppenheimer" zaradio je čak 13 nominacija, dok je "Barbie" ostala na osam od kojih je najočitiji izostanak nominacije Grete Gerwig za najbolju redateljicu i Margot Robbie za najbolju glumicu. S druge strane, Ryan Gosling nominiran je za najbolju sporednu ulogu, kao i America Ferrera, što nijednog od spomenutih nije osobito impresioniralo.

Mnogi su razočarani time što ni jednu nominaciju nije dobio "Saltburn" redateljice Emerald Fennell poznate po debitantskom trileru "Djevojka koja obećava", kao ni fantastični queer film "All of Us Strangers".

Kao što sam rekla i ljetos razriješivši za sebe Barbenheimer, "Barbie" je naprosto relevantniji, šarmantniji, dinamičniji film s idealnim balansom humora i osjećajnosti te maestralno razvijenim likovima.

"Oppenheimer" je, s druge strane, ekskulpacija jedne kontroverzne ličnosti s pompoznim, a neuspjelim specijalnim efektima i potpuno marginaliziranim sporednim (osobito ženskim) likovima. No, kao što je to neduhovito istaknuo i Jo Koy na dodjeli Zlatnih globusa, "Barbie" je samo film o jednoj lutki, dok je "Oppenheimer" pravi film, jer ipak prikazuje jedinu umjetnički vrijednu temu: unutarnja previranja jednog bijelog, strejt, cis muškarca. Time je poanta filma "Barbie" samo još jednom potvrđena u stvarnom svijetu.

Iz istog razloga za Oscara, u revijalnom tonu, nije propustio biti nominiran ni Martin Scorcese za zbilja predug, reduktivan film "Ubojice cvjetnog mjeseca" koji pokušava biti simpatetičan prema indijanskoj manjini u Americi, ali joj istodobno ne daje nikakvu djelatnu moć. Leonardo Di Caprio, u svojoj stotoj po redu ulozi prijetvornog, agresivnog prevaranta, nije nominiran za najboljeg glumca, no lijepo je vidjeti Lily Gladstone kao prvu osobu indijanskog podrijetla nominiranu za glavnu žensku ulogu. Neobašnjivima mi se čini sedam nominacija strahovito dosadnog filma "Maestro" o skladatelju Leonardu Bernsteinu koji je najveću famu podigao nadograđenim "židovskim" nosom Bradleyja Coopera.

Za mene je najbolji film ove godine "Poor Things" Yorgosa Lanthimosa s izvanrednom Emmom Stone u ulozi Belle Baxter. Od impresivne kostimografije i scenografije, preko nevjerojatne kombinacije teških filozofskih pitanja i humora do afirmacije glavne junakinje, njezinih socijalističkih tendencija i romantičnog odnosa s kolegicom iz bordela, "Poor Things" trijumfira u svakom smislu.

Od drugih nominacija može se izdvojiti odličan film "Anatomija pada" Justine Triet koji prati spisateljicu Sandru (Sandra Huller) optuženu za ubojstvo svojeg muža. "Anatomija" je svojevrsno ažuriranje "Kramera protiv Kramera" na način da ženstvo i biseksualnost junakinje ne utječu na odluke suda. "American Fiction" izuzetno je zanimljiv film koji kritizira bjelačko uživanje u stereotipima crnačke kulture s odličnom ulogom Jeffreyja Wrighta. Tu su i Annette Bening i Jodie Foster za uloge u biografskom filmu "Nyad". Preostaje mi pogledati biografski film "Rustin" o američkom borcu za građanska prava Baynardu Rustinu i "Zonu interesa" gdje ponovno glumi Sandra Huller.

Unatoč dobroj zastupljenosti queer uloga u nominiranim filmovima, izvjesno je da će svejedno sve bitnije nagrade odnijeti Oppenheimer, što će samo potvrditi raskorak između publike, kritike i Akademije. Rasplet doznajemo i komentirat ćemo 11. ožujka.