Madridska operna kuća Teatro Real počela je 24. veljače s prikazivanjem novog opernog djela, Publika (El Público) na temelju istoimene drame Federica Garcie Lorce. Kako stoji u opisu novog djela, radi se o kompleksnom dramskom komadu nadrealističkog izričaja u kojem se na osebujan način izmjenjuju motivi homoseksualne ljubavi i flamenca.

Dramu je Lorca, vjerojatno najutjecajniji španjolski književnik 20. stoljeća, napisao 1930. nakon boravka u Kubi i New Yorku. Posvetio ju je svom prijatelju iz Portorika, Rafaelu Martinezu Nadalu, kojeg je navodno zamolio da djelo, u slučaju njegove smrti, uništi jer se u to vrijeme, zbog "skandaloznog" sadržaja, nije moglo postaviti. U Granadi su 1936. Lorcu ubili frankisti, no originalni rukopis djela je sačuvan.

U središtu drame je redatelj-direktor kazališta koji nastoji pobjeći od građanskih konvencija (utjelovljenih u tzv. "Teatru pod vedrim nebom") te predstaviti Shakespearovu dramu Romeo i Julija s dvojicom muškaraca u glavnim ulogama. Njegova, tada svakako radikalna postava kanonskog djela, dovodi do nasilnih reakcije iz publike i tragičnog kraja.

Novo operno djelo naručio je bivši intendant madridske opere Gérard Mortier (1943.-2014.), poznat po inovativnom i odvažnom pristupu lirskom teatru. Mortier je tako, primjerice, zaslužan za madridsku praizvedbu opere Brokeback Mountain u 2012. kompozitora Charlesa Wourinena čiji je libreto napisala autorica originalne priče, Annie Proulx.

Ogledalo publike sa strahovima, žudnjama i proturječjima

Lorcina drama tek se povremeno i rijetko pojavljivala u dramskom kazalištu, a sama realizacija opere trajala je punih pet godina. "Opscenost, okrutnost i drskost ključni su elementi Lorcinog pjesničkog izraza. Mi ih nismo ni zaobilazili, ni pojačavali", pojasnio je libretist Andrés Ibáñez. "Djelo nosi naziv Publika jer je istovremeno i njezino ogledalo. Publika u komadu mora prepoznati svoje strahove, svoje žudnje, svoja proturječja".

Skladatelj Mauricio Sotelo tvrdi pak je da htio stvoriti posve novu zvučnu sliku oslanjajući se istovremeno na klasične operne forme, arije, duete, ansamble... Značajan zvučni element jest flamenco (Lorca je rođen u Andaluziji) koji ne predstavlja folklor, kako tvrdi Dotelo, već "arhaične zvukove, mračne korijene djela".

Partituru izvodi orkestar Klangforum iz Beča sa španjolskim dirigentom Pablom Heras-Casadom, no u dvorani je raspoređeno i 35 zvučnika s elektronskom glazbom s ciljem pojačavanja oniričnog ugođaja predstave, kako tvrde njezini autori. Predstavu postavlja međunarodna ekipa, za kostime je zaslužan Poljak Wojciech Dziedzic, za koreografiju Amerikanac Darrel Grand, a za režiju Robert Castro. Na sceni se, uz glavnog lika redatelja i lik Julije, pojavljuju i tri lika bijelih konja, simbola žudnje, koje utjelovljuju dva pjevača i plesač flamenca.

* Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.