LGBT scena 1930-ih bila je izrazito živahna zahvaljujući zavidnom broju ekstravagantnih drag performera s kojima započinje LGBT noćni život. Pokret je bio proširen i Europom, no razne političke okolnosti i smrt njegove glavne zvijezde dovela je do gašenja Pansy Craze nakon više od dekade prevlasti.

Korijeni Pansy Craze sežu još u 19. stoljeće – prvi slični poznati događaj bili su njujorški balovi pod maskama koji su se održavali u Harlemu 1869. New York je i ranije imao gay-friendly barove poput Pfaff's Beer Cellar, u koji je zalazio poznati pjesnik Walt Whitman, i The Slide, koji su novine Josepha Pulitzera nazvale moralno najnižim od sviju barova te vrste u New Yorku, Parizu, Londonu i Berlinu.

Ipak, drag i gej performansi bili su tako popularni da su 1920-ih privlačili gotovo 7000 ljudi različite etničke i klasne provenijencije.

"Das Lila Lied", jedna od najranijih pjesama u kojoj se slavi homoseksualnost

Ne čudi, stoga, što su LGBT osobe hrlile u ove gradove i zbog noćnog života, ali i zbog prilike da se povežu s drugima. Novine su izvještavale o zabavama na gay-friendly lokacijama, a u Berlinu je popularna postala pjesma "Das Lila Lied (The Lavender Song)", jedna od najranijih pjesama u kojoj se slavi homoseksualnost.

Osim što je postala gej himna u svoje doba, i danas je utjecajna, njome su se nadahnuli i poznati glazbenici poput Rufusa Wainwrighta ili Marca Almonda. U Londonu su popularni bili performansi Douglasa Bynga i Noëla Cowarda.

Ikona njujorške LGBT kulture postao je, pak, izvođač koji je u drag barovima najčešće pobirao nagrade za najbolje kostime – Jean Malin. Malin je započeo karijeru kao drag izvođač imena Imogene Wilson, no proslavio se likom elegantnog voditelja u odijelu u Club Abbeyju kojim je postavio standard LGBT noćnog života Broadwaya.

Odbacivši haljine, Malin je prigrlio camp, arogantnu, očito gej personu, što ga je izdvojilo među velikim brojem drag umjetnika tog doba. Njegov performans jedan je od prvih koji se u potpunosti zasnivao na eksplicitnoj homoseksualnosti. Visoki, impozantni Malin lako se obračunavao s homofobima koji su, zbog njegove građe, ionako rijetko ulazili u sukobe s njim.

Prohibicija i nasilje

Dakako, vlasnici klubova shvatili su da je Malinov performans uspjeh i uskoro je svaki klub na Broadwayu imao svoju kopiju elegantnog gej performera. Scenom su vladale pjesme queer naslova poput "Masculine Women, Feminine Men" i "Let's All Be Fairies", a Malina su, s različitim uspjehom, kopirali mnogi drugi performeri.

Popularna je bila i Gladys Bentley koja je nastupala u Harlemu u bijelom cilindru i fraku, pjevajući aluzivne verzije popularnih pjesama, no Malin je ostao neprikosnovena ikona pokreta.

Kako su te godine bile doba prohibicije, gej barovi ujedno su bili mjesta gdje se mogao nabaviti ilegalni alkohol. Policajcima su vlasnici davali mito pa su im progledavali kroz prste, no kada su se sukobljene bande počele obračunavati oko svog udjela u tom unosnom poslu, vlasti su bile prisiljene reagirati.

Berlin je, također, postao meka za LGBT osobe mnogo prije nego što su to shvatili mediji, koji su prenosili priče o queer resortima gdje su gosti sviju seksualnosti dobrodošli

Kako su svi klubovi oko kojih je izbijalo nasilje imali queer performere, vlasti su zaključile kako je problem očito u njima. Jedan od članova bande Charles Sherman 1931. upucan je i izboden u Club Abbeyju, drag performer Karyl Norman uhićen je za vrijeme policijske racije Pansy Cluba na Manhattanu, a policija je zatvorila Club Calais. Sherman je preživio napad, no četiri godine kasnije njegovo je tijelo pronađeno zakopano u jami živog vapna.

Pariz i Berlin kao oaze slobode

Ozlojeđen nasiljem u gej klubovima, načelnik policije Edward P. Mulrooney postavio je policajca na vrata svakog gej noćnog kluba u New Yorku i zabranio drag performerima nastupe. Neki performeri nastojali su se izboriti za svoje mjesto u gradu, dok je Malin otišao u Boston.

Gladys Bentley sa svojim uprizorenjima butch lezbijke otišla je u San Francisco, a Malin je ponovno okušao sreću u New Yorku i onda se zaputio u Hollywood. Pojavio se u nekoliko filmova, no nakon što je predsjednik studija B. B. Kahane pogledao snimke za jedan od njih, odlučio je da je bolje ne uključivati ga ni u koji film. Po uzoru na New York, i Los Angeles je zabranio dragove pa su se ponovno morali seliti.

Kao i New York, berlinski drag nastupi privlačili su turiste. No, mnogi su ovakve predstave smatrali znakom dekadencije nacije. Među njima je bio i Adolf Hitler koji je, kada je došao na poziciju, zatvorio nebrojene barove, klubove i kafiće

Odlazili su u Pariz i Berlin, mnogo slobodnije gradove od onih američkih. U Londonu je situacija bila slična kao u Americi – 1932. više od 50 muškaraca uhićeno je za vrijeme privatne zabave koju su nadgledali policajci na tajnom zadatku. Policajci su prijavili kako su muškarci plesali i vodili ljubav odjeveni kao žene. Više od 100 ljudi uhićeno je i u gay-friendly klubu Caravan nakon što se mjesno stanovništvo žalilo da ga često posjećuju "seksualni pervertiti, lezbijke i sodomisti".

Pariz je bio poznat po svom slobodarskom duhu, a dodatni poticaj queer performerima bili su i uspjesi drugih američkih umjetnika poput biseksualne plesačice Josephine Baker i gej umjetnika na trapezu Barbettea.

Berlin je, također, postao meka za LGBT osobe mnogo prije nego što su to shvatili mediji, koji su prenosili priče o queer resortima gdje su gosti sviju seksualnosti dobrodošli. Njemačka pjevačica i glumica Ute Lemper, čija je kolekcija "Berlin Cabaret Songs" iz 1996. ponovno raspirila zanimanje za zvijezde i pjesme iz ovog razdoblja, tvrdi da ju je zapanjio raspon pjesama koje su izražavale seksualnu slobodu i promicale emancipaciju i ženska prava.

Ćudoredni Hitler i početak terora

Kao i New York, berlinski drag nastupi privlačili su turiste. No, mnogi su ovakve predstave smatrali znakom dekadencije nacije. Među njima je bio i Adolf Hitler koji je, kada je došao na poziciju, zatvorio nebrojene barove, klubove i kafiće. Nacistički jurišni odredi zatrli su berlinsku kabaret scenu i uhićivali sve koji su im se činili "degeneriranima".

Max Hansen koji je snimio pjesmu "War’n Sie Schon Mal In Mich Verliebt?" ("Weren't You Ever In Love With Me") u kojoj se pijani Hitler nabacuje Židovu morao je pobjeći iz Njemačke, a za njim su se uputili i mnogi drugi drag umjetnici, dok ih se dio vratio u ormar. Willy Rosen, Max Ehrlich i Kurt Gerron umrli su u Auschwitzu, dok je Paul O'Montis umro u Sachsenhausen kampu, samo 40-ak kilometara sjeverno od pozornica čiji je vladar donedavno bio.

Konačni kraj Pansy Craze zasigurno je označila smrt njezine najveće zvijezde Jeana Malina 1933. Nakon dva tjedna uspješnih nastupa, Malin, njegov partner Jimmy Forlenza i još jedan glumac Patsy Kelly sjeli su u auto kako bi se odvezli na zabavu. Malin je slučajno pokrenuo auto unazad i sletio s pločnika ravno u more. Forenza i Kelly uspjeli su se izvući, no volan je spriječio Malina da se spasi.

Iste je godine, k tome, povučena prohibicija pa su mnoge ilegalne točionice zatvorene. Scene koje je Malin snimio za film "Dancing Lady" s Clarkom Gableom i Joan Crawford završile su među neiskorištenim snimkama.

Donesen je i pravilnik Hays Code kojim je u Hollywoodu zabranjeno prikazivanje homoseksualnih likova, a u Europi je na pomolu bio rat. Nastupilo je doba šutnje za LGBT performere koji su dominirali LGBT noćnim životom više od desetljeća, a i više od toliko proći će dok se ponovno ne pojavi tako vibrantna scena. [Guardian]