Strasti se ni približno nisu smirile nakon homofobnih izjava Nikole Grmoje u kojima izjednačava pedofiliju i homoseksualnost. Optužen je, potpuno zasluženo, za poticanje mržnje i netrpeljivosti, od tih se optužbi pokušava iskoprcati uz pomoć drugih stranačkih queer teoretičara, premijer mu se ruga, a predsjednik gleda u drugu stranu. LGBT zajednica od svega jako profitira.

Nakon što je poslije ovogodišnje Povorke Ponosa prvi put nakon deset godina na više lokacija napadnuto nekoliko pripadnika LGBT zajednice, Zagreb Pride osudio je homofobne izjave Nikole Grmoje i Bože Petrova kao okidač za nasilje.

Veliki miroljupci Grmoja i Petrov uzvratili su prijetnjom tužbom protiv Pridea koji ih kleveće i želi prikazati kao diskriminatorne.

"Danima sam izvrgnut napadima samo zato što sam izrekao stav da nitko nema pravo nametati što će učiti moje dijete i kako ću ga odgajati. I da je moje legitimno pravo zaštititi svoje dijete tražeći da se obrazuje na temeljima utvrđenih činjenica i društvenog konsenzusa", žali se Petrov, implicirajući, valjda, da su "utvrđene činjenice" koncepti poput kršćanskog boga, pakla i raja, a "društveni konsenzus" homofobija.

Miletićeva lupetanja

"Moraju se probuditi u svojoj Hrvatskoj i shvatiti da su u manjini i da im mi to toleriramo", napisao je nimalo diskriminatorni Petrov koji nam pokazuje koliko jednakom smatra LGBT populaciju.

Trebamo mu zahvaliti što nas "tolerira" umjesto da nas sve stavi u rezervate. "Profesionalni ljudskopravaši, sasvim očekivano, niti jednom riječju nisu stali u zaštitu naših prava i obranu našeg ljudskog dostojanstva", čudi se Grmoja, očekujući pravo kršćansko milosrđe i tko-tebe-kamenom-ti-njega-kruhom stav LGBT populacije koju on i Petrov toliko širokogrudno prihvaćaju i "toleriraju".

Vrlo je simptomatično što nikad ne čitamo vijesti kako je skupina od šest maskiranih pripadnika LGBT zajednice na zemlju oborila dvije starice na izlasku s nedjeljne mise, otrgla im krunice s vrata i pljucala na njih, već se to nasilje uvijek vrši nad LGBT osobama

U obranu im je skočio i neuspjeli kandidat za riječkoga gradonačelnika Marin Miletić, koji je opet dokazao koliko površnu percepciju rodne problematike Mostovci imaju.

"Kada dječak od 14 godina, koji je ušao u adolescenciju, i misli da se zove Marin, a sutra Marina, a ako je u petak popio četiri pive, ni sam ne zna što je. Ako mu kroz sustav instruirate nešto, rodna ideologija, rod, rodna uvjetovanost itd, to je za nas sve jako upitno. Mi ćemo se boriti za kršćanske vrednote, one su naše temeljno polazište i naš pogled na svijet", objasnio je Miletić, time sramotno banalizirajući problem rodne disforije i prikazujući ga kao puku tinejdžersku zbunjenost, a ujedno potpuno ignorirajući ideju rodne nebinarnosti koja je, naravno, potpuno izvan njegovih duhovnih kapaciteta. Nedugo nakon toga Grmoja se požalio da on i njegova obitelj primaju niz prijetnji smrću koje je podijelio na Facebooku.

Plenković debelo kasni, ali...

Teško je utvrditi njihovu valjanost, ali po patosu i slikama, mnogo više djeluju kao desničarske fotomontaže nego prijetnje koje bi ikakav pripadnik LGBT populacije osmišljao. Uostalom, vrlo je simptomatično što nikad ne čitamo vijesti kako je skupina od šest maskiranih pripadnika LGBT zajednice na zemlju oborila dvije starice na izlasku s nedjeljne mise, otrgla im krunice s vrata i pljucala na njih, već se to nasilje uvijek vrši nad LGBT osobama.

Na Grmojino se tužakanje osvrnuo i Andrej Plenković koji ih je prozvao isključivima i huškačima te im se narugao što plaču na prijetnje kakve on dobiva na dnevnoj bazi. Ako se prisjetimo da je Grmoja u školi plakao kad mu je prijetila jedinica, nije čudo što su ga ove fotografije toliko usplahirile. Možemo se lako sjetiti i toga da su samo za Facebook komentare o premijeru korisnici te platforme bivali uhićeni, no ipak, Plenković je prvi HDZ-ov premijer koji je otvoreno osudio nasilje nad LGBT osobama uz poruku da je Hrvatska dovoljno velika za sve.

Grmoja se čudi što nije naišao na pravo kršćansko milosrđe i tko-tebe-kamenom-ti-njega-kruhom stav LGBT populacije koju on i Petrov toliko širokogrudno prihvaćaju i "toleriraju"

Premda je njegova izjava premalo i prekasno nakon niza godina u kojima su HDZ-ovi dužnosnici činili sve da opstruiraju jednakost LGBT osoba i heteroseksualnih parova, ipak je utješno da Plenković, kao proeuropska i umjerena figure, i dalje stoji kao brana ispred provale ekstremnog desničarenja radikalnih frakcija HDZ-a, Domovinskog pokreta i Mosta.

Za razliku od premijera, Zoran Milanović nije se oglasio o ovom incidentu – vjerojatno mu nije zanimljiv jer nema žena koje bi mogao blatiti.

Milanović u svom filmu

Zanimljivije su mu, valjda, borbe s ljudima s boljim PR-om, kao na primjer s Borisom Dežulovićem kojeg je, nakon što ga je prozvao za pokroviteljstvo nad Stipom Latkovićem optuženim za bespravnu betonizaciju obale u uvali Vruja, nazvao "nagrađivanim piskaralom i sitnim picaškandalom".

Ne samo to već je kao pravi predsjednik svih građana izjavio da je Dežulović iz Dalmacije, gdje "i budale djeluju bistro", što je samo još jedan dodatak u nizu njegovih izjava koje će ga, nadamo se, koštati drugog mandata.

Petrov valja očekuje zahvalu što nas "tolerira" umjesto da nas sve potrpa u rezervate

Koliko je Milanović neobuzdan u svojim ispadima dovoljno govori i nedavna izjava da je epidemiologija "mumbo jumbo", premda je riječ o grani znanosti kojom se, ni manje ni više, nego bavi njegova supruga Sanja Musić Milanović. Uzevši u obzir gluposti kakve redovito ispadaju iz stalno razjapljenih Milanovićevih usta, možda je i bolje da se na Pride nije osvrtao.

Sve u svemu, jako je lijepo što LGBT zajednica većini hrvatskih političkih aktera služi za laku uvredu i klevetu, kao marker čistokrvnog versus briselskog desničarenja i međusobno prepucavanje. Koliko od svog tog povlačenja LGBT osoba po medijima ima koristi, dovoljno pokazuje povratak nasilja u Povorku Ponosa.

* Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.