U civiliziranim je državama činjenica da je neka osoba na visokoj političkoj funkciji gej, lezbijka ili trans, naprosto crtica u njihovim biografijama koju, usput, ne kriju niti je se stide. U Hrvatskoj se, pak, seksualna orijentacija koristi kao sredstvo za omalovažavanje i vrijeđanje rivala.

To je pokazao i istup predsjednika RH Zorana Milanovića koji je na konferenciji za medije izjavio kako je novopečeni HDZ-ov ministar gospodarstva, Damir Habijan, gej, kao i cirkus koji je uslijedio nakon toga.

Bio je to dio Milanovićeva odgovora na novinarsko pitanje kako komentira fejsbučku provokaciju Darka Milinovića, koji je uz fotografiju Habijanova torza javnosti pokazao i vlastite mišiće, uz pitanje "bi li ja bio bolji (čitaj jači) ministar gospodarstva da nisam izbačen iz HDZ-a", nakon čega je naveo svoje "karakteristike" koje, kao, govore u prilog tome.

Milanovićeva povijest toplo-hladnog odnosa s hrvatskom LGBT+ zajednicom

Milanović je to protumačio kao da je Milinović htio "kaštigati" Habijana i da "zna što je mislio Ličanin", usput tobože braneći Habijana. Pohvalio se predsjednik i da je njegova supruga "išla na gej prajd, ali on nije nikad jer mu je to bilo malo previše naglašavanja samo jednog dijela identiteta", čime je pokazao da nema blagog pojma o povijesti Povorki ponosa, niti ga je za to briga.

Na kraju je dodao kako je "tu na Habijanovoj strani, mada mu je Milinović kao osoba pet puta draži", što god to značilo.

Prije nego što se pozabavimo onime što je uslijedilo nakon objave te vijesti, prisjetimo se povijesti toplo-hladnog odnosa Zorana Milanovića s hrvatskom LGBT+ zajednicom.

Naime, upravo je on odgovoran za promjenu Ustava iz 2011. godine, po kojoj je postalo nevažno koliko građana odlučuje na referendumu da bi odluka bila valjana, kao i za to što je iz istog paketa ustavnih promjena ispala zabrana diskriminacije temeljem spolne orijentacije, jer ju je trgovao za fiksnu kvotu mandata za dijasporu, čime je de facto širom otvorio vrata za održavanje referenduma o braku.

A kad smo već kod spomenutog referenduma., nemojmo zaboraviti da je upravo Zoran Milanović odgovoran i za to što se on uopće održao – naime, 104 zastupnika i zastupnica u Saboru, velika koalicija SDP-a i HDZ-a, diglo je ruku za raspisivanje referenduma.

Referendum o braku za njega je bio samo "ružna epizoda"

U to je vrijeme Milanović, tad predsjednik Vlade RH, umjesto da referendumsko pitanje pošalje Ustavnom sudu, tvrdio kako je ono u skladu s Ustavom jer je Ustav "savršeno jasan u tome što je dopušteno, a dopušteno je sve, bilo kakvo referendumsko pitanje", a sâm referendum ocijenio je kao "jednu pomalo ružnu epizodu". Sumnjam da bi se s time složili hrvatski LGBT+ građani koji su mjesecima uoči te "epizode" trpjeli neviđenu homofobiju, a posljedice osjećaju i dan danas.

Istina, godinu poslije upravo je Milanovićeva vlada donijela Zakon o životnom partnerstvu osoba istog spola, no iz aktivističkih se krugova bez čije se požrtvovnosti i upornosti to ne bi dogodilo, doznalo kako je razlog za to uvelike bila i Milanovićeva taština.

Pohvalio se predsjednik i da je njegova supruga "išla na gej prajd, ali on nije nikad jer mu je to bilo malo previše naglašavanja samo jednog dijela identiteta", čime je pokazao da nema blagog pojma o povijesti Povorki ponosa, niti ga je za to briga

Naime, nakon trogodišnjeg odugovlačenja njegove Kukuriku vlade on je, uvrijeđen porazom na referendumu, naložio da se napiše i izglasa najbolja moguća verzija zakona u tadašnjem kontekstu, što je i učinjeno.

Zoran Milanović je, činilo se, u međuvremenu ipak evoluirao, pa je, nedugo nakon što je postao predsjednikom države, ugostio udrugu Dugine obitelji i podržao njihovo zalaganje za jednakopravnost svih hrvatskih građanki i građana, odnosno mogućnost da i LGBT+ obitelji dobiju pravo na posvajanje djece.

Je li za HDZ i Plenkovića riječ "gej" uvreda?

Njegovo su predsjednikovanje dosad uvelike obilježavali neprestani sukobi i nadmudrivanja s aktualnim premijerom Andrejom Plenkovićem u kojima ni jedan ni drugi počesto nisu prezali ni od najprizemnijih uvreda, pa je  autanje Damira Habijana valjda također dio tog folklora.

To nas dovodi do Plenkovićeve reakcije. Milanovićevu izjavu prokomentirao je ovako: "Ovaj što se vratio s plandovanja pršti od zavisti i zlobe. Moraš biti zao, on je prepametan da ovo što je učinio danas nije napravio namjerno" i "Zamislite da ja sada počnem govoriti od novinara tko je kojeg seksualnog opredjeljenja? Vjerojatno bi me svi ovi proglašavali staljinistom, Vučićem, diktatorom, faraonom, najdivljijim i najnekulturnijim čovjekom i slično".

Tema Habijanova autanja obrađivala se na razini cirkuske predstave i da ne znate koja je godina, pomislili biste da smo se vratili u doba od prije dva, tri ili više desetljeća kad se o LGBT+ osobama privatno govorilo šaptom, "u povjerenju" i iza leđa, a u medijima isključivo senzacionalistički

Znači li to da premijer misli da je pogrdno reći da je netko gej? Zlurado, zlobno? Jednako, recimo, kakvoj ružnoj psovci? Slično misli i njegov ministar pravosuđa Ivan Malenica koji je kazao kako "očekuje da se predsjednik ispriča kolegi Habijanu". Varaždinski župan Anđelko Stričak pridružio se osudama te pozvao udruge civilnog društva, GONG i institucije da također osude "taj Milanovićev ispad".

Iz navedenog se može zaključiti da i jedni i drugi smatraju kako je sramota biti gej, a riječ "gej" za njih je uvreda, taman prikladna za ponižavanje političkih protivnika.

Umjesto da Andrej Plenković u superizbornoj godini reagira elegantno i gospodski, u skladu s imidžem naprednog europskog političara kakav nastoji njegovati, on se pjeni i prijeti autanjem nekih drugih ljudi, čime nimalo ne pomaže da se pripadnici LGBT+ zajednice osjećaju prihvaćeno i sigurno u ovoj zemlji. Ispada da mu je važnije što netko misli o seksualnoj orijentaciji njegova ministra nego o njegovim kompetencijama, a čini se da mu nije važno profilirati HDZ kao stranku u koju su dobrodošli svi, bez obzira na to koga ljube.

Pranje imidža?

Ovdje se zgodno prisjetiti i kako je to izgledalo kad je Damir Habijan preuzeo Ministarstvo gospodarstva.

Otkrilo se da je pasionirani ljubitelj CrossFita koji je na Instagramu volio pokazivati svoje isklesano tijelo. Pa se malo snimao u teretani, malo na plažama, malo na planinama i slično. I nema ama baš ničeg lošeg u tome što je netko u formi i ne libi se to pokazati.

Još je bolje ako je političar, jer će tako možda potaknuti i kolege, kojima košulje samo što ne popucaju u području trbuha, da se više kreću i pripaze na zdravlje, a tu su i građani kojima uvijek dobro dođu poznati uzori. Ipak, nekoliko dana uoči preuzimanja ministarske funkcije, njegov je je profil osvanuo posve očišćen od "golišavih" fotografija. Zašto?

Sâm Habijan rekao je kako to nije ništa neobično jer i inače "povremeno miče neke fotografije". Nameće se pitanje je li ovo najnovije micanje odrađeno dobrovoljno ili po nalogu Velikog Šefa koji preferira čednija izdanja svojih ključnih ljudi?

Nekoliko dana kasnije, na Badnjak, novi je ministar, eto kao slučajno, snimljen na zagrebačkoj špici u "lijepom", odnosno "atraktivnom društvu" "tajanstvene brinete", odnosno "nepoznate dame", ovisno o mediju koji ste čitali ili gledali.

Kako god, dotična dama nije ni tajanstvena ni nepoznata, jer riječ je o Idi Maček, kćeri bivšeg HDZ-ova premijera Ive Sanadera Ratka Mačeka, kojoj je Habijan pretprošle godine bio vjenčani kum. Kad se tome pribroji njegov nedavni story na Instagramu kojim se pohvalio kolike su mu žene čestitale rođendan, doista se čovjek zapita zašto odjednom želi stvoriti dojam da toliko voli žensko društvo?

Medijsko ludilo

Iako su mediji jedva dočekali popratiti ovu priču, nevjerojatno je da se nitko nije sjetio nazvati Habijana i upitati ga što on misli o svemu. Ako slučajno jest, a ovaj to nije htio komentirati, i to je neka vijest, zar ne? On sâm se o Milanovićevu istupu (zasad) još nije oglasio, a veliko je pitanje hoće li uopće ili mudro šuti i čeka da cijela stvar padne u zaborav.

Kad smo već kod medija, jednako je nevjerojatan način na koji se o "slučaju Habijan" pisalo i govorilo. Tipkovnice su se pušile pod prstima strejt komentatora koji su se natjecali tko će kvalitetnije uvrijediti Milanovića pišući o njemu da je i sâm gej, da je impotentan (jer to je isto kao kad ste gej), da "ne bi smio prekoračiti ni prag birtije koja drži do sebe" i slično, valjda stajući u obranu čovjeka koji se savršeno dobro može braniti (ako se uopće treba) i sâm, koji je na poziciji moći i koji se - ako je gej - skriva iza fasade heteroseksualnosti, uživajući sve privilegije koje to podrazumijeva.

Umjesto da Andrej Plenković u superizbornoj godini reagira elegantno i gospodski, u skladu s imidžem naprednog europskog političara kakav nastoji njegovati, on se pjeni i prijeti autanjem nekih drugih ljudi

Tražio se vox populi - pitalo se čitatelje, gledatelje, slušatelje, slučajne prolaznike što misle o tom Milanovićevu potezu, objavljivale su se ankete, nabijali su se klikovi, dizala se gledanost, forsirala se histerija. Tema se obrađivala na razini cirkuske predstave i da ne znate koja je godina, pomislili biste da smo se vratili u doba od prije dva, tri ili više desetljeća kad se o LGBT+ osobama privatno govorilo šaptom, "u povjerenju" i iza leđa, a u medijima isključivo senzacionalistički.

Nitko nije tražio komentar ni od LGBT+ udruga, a prilično je neobično i da se same nisu oglasile. Kako god, činjenica da je za domaće političare riječ "gej" u 21. stoljeću uvreda i sramota Hrvatsku svrstava u društvo primitivnih i homofobnih država, koliko god netko tvrdio suprotno.