Kako bismo vas upoznali sa stajalištima predsjedničkih kandidatkinja i kandidata o trenutačnom stanju LGBTI prava i mogućnostima promjene istih u budućnosti, društvenom statusu LGBTI osoba u Republici Hrvatskoj, kao i njihovu angažmanu oko borbe protiv diskriminacije ukoliko budu izabrani, svima smo poslali osam pitanja kojima smo nastojali obuhvatiti trenutačnu situaciju u Hrvatskoj.

Nadamo se da će odgovori predsjedničkih kandidatkinja i kandidata pomoći našim čitateljima i čitateljicama da donesu informiranu odluku čije će ime u nedjelju zaokružiti – odgovore ćemo objavljivati kako nam budu stizali, a prvi kandidat koji nam se odazvao bio je Ivan Pernar.

Napominjemo da se komunikacija odvijala putem e-maila te da odgovore donosimo u integralnom obliku, bez dodatnih uredničkih intervencija i potpitanja kako bi čitatelji imali potpun uvid u stavove kandidata, bez obzira slažemo li se s njima ili ne.

Možete li procijeniti koliko ste svjesni poteškoća s kojim se susreću LGBTI osobe u Hrvatskoj, i što ste spremni poduzeti kako bi u budućnosti još više osvijestili poteškoće s kojima se one susreću?
– Svjestan sam toga da im život nije lagan i upravo zato tražim da im država omogući stambeno zbrinjavanje za simboličan iznos najma. Ne mogu razumjeti da azilantima koji nemaju nikakve veze s Hrvatskom država daje stanove na besplatno korištenje i pritom im plaća režije, a da za homoseksualce uopće ne brine. Zar su oni manje vrijedni?

Prošle i ove godine bili smo svjedoci mnogo rasprave u javnoj sferi oko Zakona o udomiteljstvu i mogućnosti udomljavanja djece od strane istospolnih parova. Pojedini parovi javno su progovorili o svojoj borbi sa sustavom, diskriminaciji na osnovi seksualne orijentacije i tužbama koje su podnijeli protiv RH. Javno su dostupni podaci o velikom broju djece u institucionaliziranom smještaju za koje ne postoji interes udomitelja i koja najčešće dožive svoju punoljetnost bez obitelji. Kakav je Vaš stav po tom pitanju: zalažete li se za pristup sustavu udomiteljstva istospolnim parovima?
– Da sam dijete u domu za nezbrinutu djecu i da biram hoću li živjeti izložen siromaštvu i nasilju ili pak da me usvoji neki dobrostojeći homoseksualac, radije bih ovo drugo. Dakle, smatram da je u interesu djece da ne žive po domovima.

Žene koje traže donora sperme društvo gleda s osudom i prezirom

Nadovezujemo se na prethodno pitanje: u pravnom sustavu RH istospolnim parovima također nije omogućen ni pristup sustavu posvajanja. Kako gledate na tu zakonsku situaciju?
– Jednostavno, nekome je u interesu da djeca budu po domovima umjesto usvojena.

Zakon o medicinski potpomognutoj oplodnji izrijekom onemogućava korištenje MPO-a lezbijkama u RH. Kakav je Vaš stav o ovoj diskriminatornoj odredbi zakona, posebno u svjetlu konstantnog naglašavanja o potrebi demografske obnove RH?
– Ne samo to, nego ne dozvoljava lezbijkama mogućnost da van zdravstvenog sustava dogovorno dođu do sperme nekog muškarca, ostanu trudne, a da on pritom ne mora plaćati alimentaciju. Ima mnogo muškaraca koji bi rado izašli u susret ženama da ostanu trudne, ali iz straha od tužbi za alimentaciju se ne usuđuju. Kod nas nije dozvoljena niti anonimna donacija sperme, pa posljedično nema niti banke sperme, sve je to jedan ludi sustav koji u konačnici vodi tome da je djece sve manje. Da se zakonom omogući da muškarac oplodi ženu i omogući joj da ima dijete, a da pritom ne mora plaćati alimentaciju, mnoge žene ne bi niti išle kroz skup i mukotrpan proces MPO.
Umjesto toga, našle bi muškarca koji udovoljava njihovim kriterijima, potpisale ugovor s njim kod javnog bilježnika da se odriče alimentacije, on bi im pomogao da ostanu trudne i uspjele bi doći do toliko željenog djeteta. Kod nas nažalost to nije moguće, da stvar bude gora, na ljude koji žele pomoći ženama da ostanu trudne i žene koje traže donora sperme društvo gleda s osudom i prezirom.

Da sam dijete u domu za nezbrinutu djecu i da biram hoću li živjeti izložen siromaštvu i nasilju ili pak da me usvoji neki dobrostojeći homoseksualac, radije bih ovo drugo

U nekim zemljama Južne Amerike poput Ekvadora postoji pravni okvir koji u ustavu sadrži definiciju braka, no isto tako brak je u tim zemljama omogućen i istospolnim parovima. Koji je Vaš stav o uvođenju bračne jednakosti u RH, ako uzmemo u obzir da aktualna ustavna definicija braka ničim eksplicitno ne zabranjuje ili pravno onemogućava da brak bude zajednica i dva muškarca ili dvije žene?
– Mi imamo Obiteljski zakon koji odgovara većini u našem društvu, međutim, postavlja se pitanje odgovara li taj pravni okvir svima. Brak, gledano kroz Bibliju, Kuran, Vede i ostale "svete knjige" nije samo zajednica jednog muškarca i jedne žene, već poznaje i bračnu zajednicu u kojoj muškarac živi s npr. dvije žene. Međutim, poligamija je u Hrvatskoj zabranjena, kao i brak između dvije osobe istog spola. To što neki muškarac želi biti istovremeno u braku s dvije žene ili što dva muškarca žele biti međusobno u braku, zakonodavca ne zanima. Moja je želja dati ljudima slobodu da biraju kako žele živjeti jer sam svjestan toga da su ljudi po prirodi različiti i da iste cipele ne odgovaraju svima, a to je upravo ono što trenutačni sustav silom nameće – da svi moramo nositi iste cipele, makar nam ne odgovarale.

Bez rasprave o seksualnosti, društvo ne može razumjeti da postoje drugačiji

Rezultat toga su nesretni ljudi koji iz želje da da se uklope u društvo potiskuju svoju seksualnost, pretvaraju se da su ono što nisu ili naprosto dižu sidro i odlaze iz Hrvatske u zemlje gdje društvo prihvaća one koji razmišljaju van mainstreama.

To je ujedno i razlika između mene i ostalih kandidata u ovoj utrci, ja nisam samo predstavnik mainstreama nego i onih koji razmišljaju i osjećaju drugačije.

Često imate voćke koje trebaju drugu sortu da bi dale plod. Npr. trešnju sorte Bing oprašuje sorta Van. Ako imate dvije trešnje sorte Bing, plodova nema! Zamislite da trešnja sorte Bing kaže -"Hej, ja sam sorta Van", iako ima reproduktivne organe sorte Bing. Što time dobivamo? Ništa, i dalje nemamo plodove (trešnje)!

Iako je govor mržnje prepoznat kao kazneno djelo, a diskriminacija je regulirana posebnim zakonima, i dalje smo svjedoci učestalim napadima na LGBTI osobe i parove, posebno u pojedinim medijima, društvenim mrežama, ali i od strane pojedinih udruga civilnog društva, stranaka, političara i predstavnika pojedinih religijskih skupina. Što mislite da ukoliko budete izabrani, Vi možete učiniti da poboljšate trenutnu situaciju?
– Pokrenuti javnu raspravu, emisije na televiziji u kojima bi ljudi mogli otvoreno govoriti o svojoj seksualnosti i tome kako se osjećaju. Trenutačno takvih emisija nema, pa netko tko nije homoseksualac ili zamišlja brak isključivo kao zajednicu jednog muškarca i jedne žene ne može razumjeti zašto netko želi mijenjati definiciju braka.

Homoseksualce se u medijima gotovo isključivo prikazuje kao dokone bogataše koji nose skupe torbice i općenito vole skupe "krpice". Bez rasprave o seksualnosti, društvo ne može razumjeti da postoje drugačiji ljudi jer smo naučeni da sudimo o drugima polazeći od sebe.

Meni je u razumijevanju cijele tematike puno pomogao razgovor s prijateljem koji je gej, a koji mi je pričao kako se godinama borio s tim da sam sebi to prizna, pokušavao biti sa ženama isključivo radi pritiska društva. U konačnici je završio na antidepresivima kao duboko nesretna ličnost koja više nije vidjela smisla niti želje za životom. Sve je to posljedica nepostojanja javne rasprave i neprihvaćanja toga da postoje ljudi drugačiji od većine.

Da mi je sin homoseksualac...

Pritom želim naglasiti jednu stvar: moj cilj nije promovirati alternativne životne stilove – homoseksualnost, bigamiju ili poliamoriju. Čak osobno ne podržavam seksualni odgoj u školama (seksualizaciju djece) ili gej parade. Moj cilj je pokrenuti javnu raspravu koja nadilazi parole i ideološka nadmetanja. Želja mi je osvijestiti ljude o tome da smo različiti, da nisu svi unutar kalupa kojeg nameću vladajuće političko – religijske strukture.

Drugim riječima, da se zaustavi svjetonazorski rat među ljudima i prepirka oko toga koji je životni stil ispravan. Za pojedinca je ispravno ono što ga čini sretnim sve dok su odnosi bazirani na slobodnoj volji druge strane ili strana u odnosu. Ono što trenutačni sustav pokušava jest nametnuti ljudima stavove, npr. nekoga tko je strejt i odbojna mu je homoseksualnost se putem medija tjera da takvo ponašanje smatra normalnim. Ako pojedinac to odbija ekspresno ga se etiketira kao homofoba.

Ne podržavam LGBT agendu jer ona promovira isključivo gej monogamiju (brak dva muškarca ili dvije žene), a takav odnos isključuje djecu. Mislim da je takva propaganda dio nečega što kolokvijalno u žargonu nazivamo teorijom zavjere s ciljem smanjenja broja ljudi na zemlji

To je potpuno pogrešna strategija i vodi polarizaciji društva. Umjesto toga treba reći takvim osobama – jasno nam je da vam je to odbojno i nenormalno jer ne možemo svi razmišljati na isti način o seksualnosti. Ljudi su različiti, to je jedna od najvećih istina koje sam shvatio u svoje 34 godine života.

Da mi je sin homoseksualac, to ne bih prihvatio zato jer to smatram normalnim ili jer mi je to lijepo, nego zato jer prihvaćam to da drugi ljudi imaju drugačije seksualne sklonosti od mene. Nismo svi isti, ne mogu svi razmišljati isto. Poanta je u tome da društvo shvati da su ljudi različiti, a ne da njima osobno mora biti prihvatljivo nešto što im se gadi, a upravo je to trenutačna medijska strategija gej lobija poticana od strane mainstream medija.

Ne podržavam LGBT agendu jer ona promovira isključivo gej monogamiju

Često svjedočimo pojavljivanju predsjednika/ice na raznim događanjima koje organiziraju pojedine udruge, institucije, određeni mediji i tako dalje. No danas još uvijek izostaje čvrsta i nedvosmislena podrška predsjednika/ice događanjima i aktivnostima koje održavaju LGBTI organizacije u Hrvatskoj. Kakav je Vaš stav po tom pitanju, i možemo li očekivati Vaše pojavljivanje na npr. Povorci ponosa u Zagrebu ili Splitu, ili predstavnika/ica Vašeg ureda na događanjima poput okruglih stolova ili konferencija na temu LGBTI prava?
– Ne podržavam LGBT agendu jer ona promovira isključivo gej monogamiju (brak dva muškarca ili dvije žene), a takav odnos isključuje djecu. Mislim da je takva propaganda dio nečega što kolokvijalno u žargonu nazivamo teorijom zavjere s ciljem smanjenja broja ljudi na zemlji.

Zašto LGBT aktivisti ne traže da se omogući i brak dvije žene s jednim muškarcem ili brak dva muškarca s jednom ženom neovisno o sklonostima, nego isključivo monogamiju? Sami prosudite radi li se o agendi s ciljem smanjenja broja ljudi na zemlji ili iskrenoj borbi za osobe različitih seksualnih sklonosti, pa i onih kojima ne odgovara monogamija.

Meni je u razumijevanju cijele tematike puno pomogao razgovor s prijateljem koji je gej, a koji mi je pričao kako se godinama borio s tim da sam sebi to prizna, pokušavao biti sa ženama isključivo radi pritiska društva. U konačnici je završio na antidepresivima kao duboko nesretna ličnost

Pitanje rodnog identiteta i prava na samoodređenje vezanog uz isto izrazito je prisutno u hrvatskoj javnosti u zadnjih par godina. Svjedočili smo s jedne strane napretku na području relevantnog zakonskog okvira i pojednostavljenju promjene oznake spola u osobnoj dokumentaciji, dok s druge strane razne udruge građana i inicijative žele osporiti ili otežati taj proces. Kakav je Vaš stav po tom pitanju, treba li olakšati proces promjene oznake spola u osobnoj dokumentaciji po uzoru na zemlje poput Danske ili Argentine, mislite li da je trenutačna regulativa u RH zadovoljavajuća ili bi trebalo promijeniti trenutačne kriterije i otežati proceduru?
– Postoje dvospolci (hermafroditi), a sve ostale osobe su ili muškarci ili žene. Ta priča o tome da se netko osjeća kao žena iako ima spolne organe muškarca i obratno je neozbiljna zato jer prirodu ne zanima kako se vi osjećate, nego ono što vi jeste. Time što netko ukloni svoje spolne organe te napravi estetske operacije s ciljem da stvori privid da ima seksualna obilježja drugog spola, također je samozavaravanje.

Smatram da bi hermafroditima, odnosno osobama koje imaju reproduktivne organe oba spola trebalo dati mogućnost da se izjasne kao takvi, a ne nužno kao muškarci ili kao žene. Također, ako naprave operacije kojima uklanjanju reproduktivne organe jednog spola, smatram logičnima da se onda izjašnjavaju kao osobe drugog spola.

Stav o transrodnosti "motiviran je amaterskim bavljenjem voćarstvom"

Moj stav o ovome motiviran je amaterskim bavljenjem voćarstvom, naime, često imate voćke koje trebaju drugu sortu da bi dale plod. Npr. trešnju sorte Bing oprašuje sorta Van. Ako imate dvije trešnje sorte Bing, plodova nema! Zamislite da trešnja sorte Bing kaže -"Hej, ja sam sorta Van", iako ima reproduktivne organe sorte Bing. Što time dobivamo? Ništa, i dalje nemamo plodove (trešnje)!

S druge strane, time što bi trešnji sorte Bing otkinuli sve cvjetove (reproduktivne organe) i nakalemili na nju fejk cvjetove koji liče na one sorte Van iako ne vrše svoju funkciju, ta trešnja i dalje ne bi bila sorta Van jer ne bi mogla obavljati njenu ulogu. Ono što je suvremena medicina napravila jest da je pokleknula pred osjećajima tih ljudi što je suludo ukoliko se radi o ozbiljnoj znanosti.

To je kao da ja tvrdim da sam crnac i da mi država službeno priznaje da sam crnac na osnovu toga što se tako osjećam iako sam zapravo bijelac.

Moj cilj nije promovirati alternativne životne stilove – homoseksualnost, bigamiju ili poliamoriju. Čak osobno ne podržavam seksualni odgoj u školama (seksualizaciju djece) ili gej parade. Moj cilj je pokrenuti javnu raspravu koja nadilazi parole i ideološka nadmetanja

Zapravo pitanje je može li se bijelac koji se kvarca proglasiti crncem ili pak crnac koji se izbjeljuje bijelcem? Cijela ta rasprava je posljedica toga što ljudi ne prihvaćaju ono što jesu, odnosno sami sebe. Takvim ljudima treba pomoći na drugi način, a ne tako da ih se osakati, odnosno da im se odstrane spolni organi.

Tvrditi da si spol koji nisi je kao da si homoseksualac, a uvjeravaš sve oko sebe da si strejt. To je posljedica ne prihvaćanja onog što jesi, ljude treba učiti da vole sebe i prihvate ono što jesu, a ne da zavaravaju sami sebe i žive lažne živote. Nažalost, u današnjem svijetu to nije lako jer je toliko toga oko nas fejk, od trepavica i sisa, do stražnjica i kose. Sve je to posljedica toga što ljudi žele biti ono što nisu odnosno ličiti na druge umjesto na sebe.

Umjesto da uče ljude da vole i prihvaćaju sebe onakvima kakvi jesu, ovaj sustav zarađuje na njihovoj nesigurnosti i strahovima.

* Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.