Dobro se sjećam sata biologije u srednjoj školi kad smo započeli lekciju o reproduktivnom sustavu. Moja tadašnja najbolja prijateljica uzviknula je: "Profesorice, zašto se ona zove stidnica? Čega se stidi? Trebala bi se zvati bestidnica!" Srećom, imali smo progresivnu profesoricu koja se nasmijala i složila, no nisu svi te sreće.

Učenje o reproduktivnom sustavu u hrvatskim školama uglavnom je osujećeno infantilnim komentarima ili sramom, ako nije i popraćeno usputnim moralnim lekcijama o apstinenciji i nemoralnosti pobačaja. Najčešće ostaje na razini pamćenja naziva pojedinih organa i kontraceptivnih metoda bez praktične vježbe korištenja istih, ili dublje rasprave o spolno odgovornom ponašanju i užitku. Nešto kao tečaj zaštite na radu nakon kojeg znaš propisanu srednju visinu tipkovnice, ali ne znaš koristiti vatrogasni aparat.

Čak ni u tom kontekstu nismo uspjeli ostati vjerni stvarnosti, već smo i gole činjenice, izolirane i od kakvih praktičnih savjeta, izobličili da pošaljemo viktorijansku poruku.

Ukratko, Zlata Đurđević, profesorica s Katedre za kazneno procesno pravo zagrebačkog Pravnog fakulteta, upozorila je da u šestom razredu osnovne škole, u dobi kada djevojčice u prosjeku dobivaju prvu menstruaciju, udžbenik biologije izostavlja dio njihove spolne anatomije.

"Nije procijenjeno da je takva razina detalja potrebna za tu dob"

Dok na slikama nalazimo i unutarnje i vanjske muške spolne organe, u udžbeniku je potpuno izostavljena skica vanjskog spolnog organa žene i uopće se ne spominje pojam vulva. Na tu je činjenicu pozornost skrenula trima pučkim pravobraniteljicama koje su se složile da bi udžbenici trebali pobijati, a ne perpetuirati stereotipe.

Školska knjiga u čijoj je nakladi udžbenik izašao tek se nekoliko dana kasnije službeno očitovala objašnjenjem da je kurikulum biologije "spiralno-vertikalan" te će se na višim razinama obrazovanja gradivo proširiti.

Odnosno, kako potvrđuju i autorice udžbenika, nije procijenjeno da je takva razina detalja potrebna za tu dob. Podsjetimo, riječ je o trenutku u kojem se djevojčicama događaju velike promjene, no ministarstvo smatra da one nemaju intelektualne kapacitete da shvate kako se zove dio njihova tijela.

Takvo skrivanje i nedostatak otvorenog razgovora o ljudskoj spolnosti potencijalno ima niz negativnih posljedica – od usvajanja znanja o spolnosti kroz mainstream pornografske sadržaje, koji daju potpuno nerealističan, kulturom silovanja zasićen, prikaz seksa, preko srama od vlastitog tijela i neznanja o njegovim funkcijama, do usvajanja stava da su žene manje vrijedne i njihov užitak pogrešan, nebitan ili sporedan, što dovodi do neispunjenih ljubavnih odnosa u boljem ili trpljenja nasilja u lošijim slučajevima.

Jedan od beskrajnih simptoma patrijarhata

Udžbenik biologije samo je jedan od beskrajnih simptoma patrijarhata koji se ispoljava posvuda i jednog dana rezultira prosvjedima poput "Pravda za djevojčice". Nažalost, to je sam početak nepravde za djevojčice, ni prve, a ni zadnje u nizu s kojom će se kroz život susretati.

Pohvalno je što je netko reagirao i skrenuo pažnju na manjkavosti koje desetljećima opstaju u nastavnim materijalima, unatoč kurikularnim reformama koje su u njih samo uvele kapitalistički, ali nisu iskorijenile nazadne svjetonazore.

Pučke pravobraniteljice sada će napraviti komparativnu analizu svih udžbenika za šesti razred i donijeti svoj sud, a profesoričina pritužba proslijeđena je na Ministarstvo.

Nadamo se da ova prijava nije posljednja jer s ovim udžbenikom nipošto nisu iscrpljene sve problematične informacije u obrazovnom sustavu.