Povodom Svjetskog dana borbe protiv AIDS-a, s već poznatim, ali jednim od ponajboljih sugovornika u takvim temama, Zoranom Dominkovićem, razgovaramo o stanju u Hrvatskoj: zašto epidemija HIV-a raste, što država (ne) čini po tom pitanju, zašto se neki gej/bi muškarci boje otići na testiranje i drugim aktualnim temama.

Dominković je sa svojom udrugom Iskorak prošlog tjedna odradio još jedan Tjedan testiranja koji se održao četvrtu godinu zaredom i, kaže, zabilježili su dobar odaziv:

"Ove godine se tijekom tjedna testiranja testiralo 446 ljudi u Zagrebu, Splitu, Rijeci i Osijeku. Inače se u cijeloj Hrvatskoj u svim centrima za anonimno i besplatno testiranje testira oko 5000 ljudi godišnje (uključujući zavode za javno zdravstvo te testiranja u zajednici koja organiziraju udruge) što bi značilo da se svaki deseti testirao za vrijeme aktivnosti koje organiziramo", objasnio je.

Dodaje kako su ovogodišnji rezultati slični prošlogodišnjima, kad su opazili značajan skok. Ipak, kaže kako bi brojke bile veće da imaju bolju financijsku podršku, no umjesto toga najavljeno je smanjenje financiranja.

Svim gej/bi muškarcima preporučuje se testirati barem jednom godišnje

"Na nacionalnoj razini zabilježen je rast u broju testiranja u 2013. godini kad se povećao broj ljudi koji su se testirali u zajednici u organizaciji udruga, međutim stopa testiranja na HIV u Hrvatskoj je niska u odnosu na druge zemlje u zapadnoj Europi", veli Dominković.

S obzirom na to da se broj ljudi u Hrvatskoj koji žive s HIV-om u posljednjih sedam godina udvostručio, a preko 80% novozaraženih su muškarci koji imaju spolne odnose s muškarcima (MSM), kako je u srijedu priopćio Iskorak, pitamo ga misli li da upravo ta, MSM populacija, razumije koliko je važno testirati se?

HIV u Hrvatskoj najviše pogađa populacije koje su stigmatizirane. Privlačnije je raditi javno-zdravstvene aktivnosti za populacije poput mladih koje nisu stigmatizirane i tvrditi da se tako pokrivaju svi, nego za gej/bi muškarce, unatoč što tome što pokazuju podaci

"Potrebno je iznimno puno energije uložiti u promociju testiranja da se dosegne veći broj ljudi. Naš je posao ciljati ključne populacije, odnosno one kojima je stvarno potrebno redovno testiranje, primjerice svim gej/bi muškarcima je preporučeno testirati se bar jedanput godišnje. Međutim, mnogi ne smatraju da se trebaju testirati, a često je prisutan strah", kaže.

Pretpostavlja da razlog strahu može biti sâm dolazak na testiranje, jer neki misle da će netko, ako ih vidi tamo, automatski misliti da su HIV-pozitivni ili da će sresti nekog poznatog. Neke je pak, kaže Zoran Dominković, strah samog rezultata, iako je poznato da je bolje što ranije dijagnosticirati HIV jer se virus može uspješno kontrolirati lijekovima što doprinosi očuvanju zdravlja, doživljavanju normalne starosti, a i sama niska količina virusa ih praktično učini nezaraznim.

Goruća epidemija među muškarcima koji imaju spolne odnose s muškarcima

U spomenutom Iskorakovom priopćenju stoji kako je Nacionalni program za prevenciju HIV/AIDS-a za razdoblje od 2016.-2020. u procesu usvajanja više od godinu dana i da je stavka financiranja programa za HIV je isključena iz državnog proračuna za 2016. godinu.

Pitamo ga kako to objašnjava.

"Osobno sam sudjelovao u radnoj skupini za izradu novog Nacionalnog programa. Međutim, nakon završetka rada radne skupine proces se usporio iz razloga koji meni nisu u potpunosti jasni. Pretpostavljam da je dio uzroka smjena Vlada u navedenom periodu što usporava donošenje odluka, drugi je nizak prioritet infekcije HIV-om. Naime, HIV u Hrvatskoj najviše pogađa populacije koje su stigmatizirane. Privlačnije je raditi javno-zdravstvene aktivnosti za populacije poput mladih koje nisu stigmatizirane i tvrditi da se tako pokrivaju svi, nego za gej/bi muškarce, unatoč što tome što pokazuju podaci", kaže Dominković.

Potrebno je iznimno puno energije uložiti u promociju testiranja da se dosegne veći broj ljudi. Naš je posao ciljati ključne populacije, odnosno one kojima je stvarno potrebno redovno testiranje, primjerice svim gej/bi muškarcima je preporučeno testirati se bar jedanput godišnje. Međutim, mnogi ne smatraju da se trebaju testirati, a često je prisutan strah

Iskorak navodi i kako HIV u Hrvatskoj najviše pogađa visoko stigmatizirane populacije, što je jedan od razloga zanemarivanja rasta epidemije. Posljednjih godina većina novih infekcija otkriva se među muškarcima koji imaju spolne odnose s muškarcima, ali prema analizi financiranja HIV programa udruga (UNDP 2015.), financiranje preventivnih programa je najviše fokusirano na druge populacije, a smanjeno je jedino za MSM populaciju.

Javno je prihvatljivije financirati programe za 'borbu protiv ovisnosti' nego za 'HIV među homoseksualcima' Postoji ideja da smo sami krivi za epidemiju, ili drugi ekstrem da smo dovoljno educirani i sposobni sami riješiti epidemiju. Međutim, niti jedno nije točno

Dominković to komentira ovako: "U navedenom izvještaju navedene su seksualne radnice i osoba koje injektiraju droge, iako među njima bilježimo nisku učestalost novih infekcija HIV-a u Hrvatskoj, postoji mogućnost da se HIV lako proširi, što su iskusile druge zemlje. Međutim, u Hrvatskoj imamo goruću epidemiju među muškarcima koji imaju spolne odnose s muškarcima koja se mora nužno adresirati, a to ne znači isključivanje programa za druge populacije".

Postoji ideja da su homoseksualci sami krivi za epidemiju

Smatra da ne postoji nijedan razlog za smanjivanje financiranja, ali i da tome definitivno doprinosi stigmatiziranost LGBT populacije:

"Javno je prihvatljivije financirati programe za 'borbu protiv ovisnosti' nego za 'HIV među homoseksualcima' Postoji ideja da smo sami krivi za epidemiju, ili drugi ekstrem da smo dovoljno educirani i sposobni sami riješiti epidemiju. Međutim, niti jedno nije točno. Postoje i razni birokratski problemi vezani kako se trenutno novac raspodjeljuje, no svakako iza njih stoje određeni ideološki stavovi, manjak političke volje i neuzimanje u obzir epidemioloških pokazatelja pri donošenju odluka".

U Hrvatskoj imamo goruću epidemiju među muškarcima koji imaju spolne odnose s muškarcima koja se mora nužno adresirati, a to ne znači isključivanje programa za druge populacije

Iskorak tvrdi i kako se infekcija 116 novih ljudi dijagnosticiranih u 2015. mogla spriječiti. Na pitanje kako, Dominković odgovara:

"Postoje dokazano učinkoviti programi koji djeluju na smanjenje novih infekcija HIV-a. Primjerice, određene aktivnosti vršnjačkog rada povećavaju učestalost protektivnih ponašanja (redovno korištenje kondoma, manji broj partnera, testiranje…); testiranje na HIV korisno je za prevenciju jer kad se osobe rano dijagnosticiraju i liječe, praktično više ne prenose virus na druge zbog učinka lijekova; preporuke su da testiranje mora biti kontinuirano oglašavano i lako dostupno da bi se postigao navedeni zaštitni efekt. Na koncu. postoje i nove tehnologije poput predekspozicijske (PrEP) terapije koje nisu dostupne u Hrvatskoj".

Poučak iz San Francisca: ulaganje u prevenciju HIV-a isplativo je jer su troškovi liječenja daleko veći

Ističe kako su kapaciteti trenutačnog programa prevencije HIV-a za gej/bi muškarce u Hrvatskoj iznimno niski da bi imali značajan efekt. Primjerice, nema dovoljno ljudi niti kapaciteta koji bi implementirali aktivnosti za preko 30.000 seksualno aktivnih gej/bi muškaraca u Hrvatskoj (procijenjeni broj temeljem istraživanja).

"Tijekom tjedna testiranja dobijemo dodatne donacije koje nam omoguće testiranje 500 ljudi u tjedan dana, međutim tijekom godine ne postoje sredstva koja bi omogućila kontinuiranu promociju i testiranje za velik broj ljudi", kaže i navodi primjer San Francisca.

Postoje dokazano učinkoviti programi koji djeluju na smanjenje novih infekcija HIV-a. Primjerice, određene aktivnosti vršnjačkog rada povećavaju učestalost protektivnih ponašanja (redovno korištenje kondoma, manji broj partnera, testiranje...

Naime, taj grad posljednjih godina bilježi značajno opadanje novih infekcija među gej/bi muškarcima nakon godina rasta, jer su uložili velike kapacitete u preventivne programe, testiranje, rano liječenje i PrEP. Izgledno je da će države koje odluče uložiti više u preventivne programe zaustaviti nove infekcije.

Razlog tome jest taj što se ulaganje u prevenciju HIV-a smatra isplativim jer su troškovi liječenja daleko veći.

Iskorak je, podsjetimo, pozvao Vladu Republike Hrvatske na žurno usvajanje Nacionalnog programa za prevenciju HIV/AIDS-a; Ministarstvo zdravstva na sazivanje sjednice Povjerenstva za suzbijanje HIV/AIDS-a, povećanje ulaganja u ciljane programe kako bi se zaustavio rast epidemije te zaštitile osobe koje žive s HIV-om i one populacije najviše pogođene novim infekcijama HIV-om.

"Odlučili smo paralelno slati zahtjeve preko medija te direktno prema Vladi i Ministarstvu zdravstva", završno nam kaže Zoran Dominković.