Zadnji dan mjeseca lipnja označio je kraj još jednog Mjeseca ponosa. Ponos je ove godine u cijelom svijetu, pa tako i kod nas, uglavnom ostao unutar četiri zida. Događaji su organizirani i odgađani u skladu s mogućnostima.

Zagrebačka Povorka ponosa, kao uobičajeni vrhunac ponosnog lipnja, premještena je na rujan. Povremeno se tek zavijorila zastava duginih boja u Zagrebu i Splitu, održan je prvi Pride Ride.

Korporacije su se ponosno, putem društvenih mreža, hvalile dugogodišnjim poticanjem različitosti, sve uz vlastita loga ukrašena duginim bojama. Simpatičnom akcijom ogrtanja spomenika LGBTIQ* zastavama u mnogim hrvatskim gradovima obilježena je godišnjica stonvolške pobune.

Ovim posljednjim jasno je istaknuto da je i današnja LGBTIQ* populacija, zajednica, ako hoćete, izravan sljednik događaja koji se odigrao pred nešto više od pola stoljeća. Možda je upravo ovakav lipanj, mjesec ponosa koji to nije, dobra prilika da se pažljivije sagleda koliko se toga promijenilo tijekom pedeset i jedne godine.

Zabrinuti gradonačelnik i strategija hapšenja "devijantnih"

Stonvolška pobuna krenula je, kao što znamo, iz Stonewall Inna, gej bara u njujorškom Greenwich Villageu. Bar nije bio vlasništvo, kako bismo danas možda očekivali, pojedinaca iz LGBTIQ* populacije. Vlasnici su bili članovi genoveške mafije, koji su imali svoju računicu, a ona im je govorila da bi bilo isplativo otvoriti, ako ćemo iskreno, rupčagu za LGBTIQ* populaciju.

S druge strane, ista ta populacija nije imala pretjeranog izbora. U "normalnim" barovima svakome tko je "izgledao gej", a to su feminizirani muškarci, muškobanjaste žene i svi ostali koji su bili smatrani rodno i seksualno devijantnima, piće se nije točilo.

Značajni dio LGBTIQ* populacije koji je nastanjivao Greenwich Village i Harlem nije imao drugog izbora, osim povući se u svoje spasonosne rupe i gej barove, gdje su se osjećali donekle dobrodošlo i sigurno. Pružen im je nevjerojatno luksuzan paket usluga prema kojem su imali pravo na piće ako ga naruče, te su redovito mogli koristiti posebne akcije koje su im omogućavale da plate jedno piće i dobiju – jedno piće.

Nažalost, ni tamo im nisu dali mira. Robert F. Wagner Jr., njujorški gradonačelnik, bio je veoma uzrujan zbog negativnog imidža koji New Yorku daju razni pederi, lezbe i trandže okupljajući se po pederskim birtijama. Tako je osmišljena i strategija prema kojoj je policija u civilu ulazila u barove i započinjala razgovor s nekom od mušterija. Ako bi "ulet" naišao na plodno tlo ili bi mušterija jednostavno dopustila da joj policajac u civilu naruči piće, naivac bi se vrlo brzo našao u lisicama.

Nije bila riječ o borbi za prava, nego o borbi za slobodu

Racije u gej barovima također su bile česte. Srećom da je Stonewall Inn bio u vlasništvu mafije, pa bi potkupljeni policajci dovoljno rano otkucavali kad i gdje će biti racija. Ili bi jednostavno bili dovoljno plaćeni kako se racija uopće ne bi dogodila.

To je kratki opis konteksta i atmosfere iz kojih je nastala stonvolška pobuna. Sigurna mjesta i barovi bila su rezultat nužde i jedini prostori gdje su se pripadnici LGBTIQ* populacije mogli osjećati donekle sigurno i prihvaćeno, slobodni izražavati svoju seksualnost, naći nekoga za jednu ili više noći. Ili samo popiti piće.

Kao što vidimo, niti sigurni prostori nisu bili doista sigurni. Svim onim "normalnima" nije bilo dovoljno da u "svojim" barovima ne vide pedere, lezbe i trandže. Čak i kad su se kretali unutar svojih sigurnih prostora, pederi, lezbe i trandže ih nisu prestajali iritirati.

Kao što je očito, guranje u sigurne prostora nije bio rezultat želje LGBTIQ* populacije. Bila je riječ isključivo o krajnjoj nuždi. Ono što je stonvolška pobuna napravila bilo je izravno odbacivanje sigurnih prostora, koji su za njih tada predstavljali jedino prisilu. Pobuna se iz jedne rupetine prelila na njujorške ulice, čime je započet pokret oslobođenja LGBTIQ* populacije.

Pedeset i jednu godinu od stonvolške pobune, pedeset i jednu godinu neslućenih zakonskih pomaka i ostvarenih prava, sloboda i emancipacija doživjele su degradaciju unutar same LGBTIQ* populacije, ako je sudeći prema tome da se osjećaju sigurno tek unutar dva sigurna prostora

Kad je pobuna izišla iz sigurnog prostora, bara, na nesiguran prostor, ulice, jasno je dano do znanja da LGBTIQ* populacija ne želi biti getoizirana i da se želi osloboditi sve tješnjih okova koji su desetljećima i stoljećima zarobljavali njihove živote. Nije bila riječ o borbi za prava, nego o borbi za slobodu.

Koliko su aplikacije za upoznavanje doista doprinijele oslobađanju i emancipaciji LGBTIQ* populacije?

Sloboda u kontekstu osoba koje su marginalizirane upravo po osnovi seksualnosti znači samo jedno – slobodno ispoljavanje seksualnosti. To je osnova na kojoj sve počiva, sve ostalo je dizanje kula na klimavim temeljima. Nakon pedeset i jedne godine, jesu li osnove savladane, je li LGBTIQ* populacija konačno slobodna? Ovdje nije riječ o pravima. Što se tiče njih, nedvojbeno smo prešli veoma dug put. Ali što je sa slobodom, onim temeljem na kojem bi prava trebala počivati? Koliko slobodno populacija diskriminirana temeljem svoje seksualnosti izražava svoju seksualnost?

Značajni dio LGBTIQ* populacije koji je nastanjivao Greenwich Village i Harlem nije imao drugog izbora, osim povući se u svoje spasonosne rupe i gej barove, gdje su se osjećali donekle dobrodošlo i sigurno

Stranice i aplikacije za online upoznavanje svoju popularnost prvotno su stekle među gej populacijom. To ne čudi, budući da je njihovim korisnicima zajamčena anonimnost i, barem nominalno, olakšana potraga za ljubavnim i seksualnim partnerima. S obzirom na strah i nesigurnost u sebe i u druge koje osjećaju brojni pripadnici LGBTIQ* populacije, ne čudi da su takve aplikacije izrazito popularne među LGBTIQ* populacijom.

Doprinos većoj sigurnosti upoznavanja njihov je neupitan doprinos, na čemu im treba odati priznanje. Međutim, koliko su one doista doprinijele oslobađanju i emancipaciji LGBTIQ* populacije?

Grindr, kao jedna od najpopularnijih gej dejting aplikacija, na svojim stranicama hvali se, između ostalog, sljedećim rečenicama: Danas Grindr ponosno predstavlja suvremeni LGBTQ način života na novim platformama. Od društvenih tema do originalnih sadržaja, nastavljamo utirati inovativne putove koji značajno utječu na našu zajednicu. Mi u Grindru stvorili smo siguran prostor koji vam omogućava otkrivanje i traženje queer svijeta odmah tu, pokraj vas.

Vrijeme kad je potraga za seksom s muškarcima značila riskirati uhićenje ili premlaćivanje do smrti

PlanetRomeo također ponosno ističe svoj doprinos zajednici: Baš kao i naši korisnici, i sami smo gej i različiti. Naša aplikacija i internetska stranica svim odraslim gej muškarcima pružaju ugodno okruženje u kojem istinski mogu živjeti sve aspekte njihovih gej života – otkrivati ih, razgovarati o njima i dijeliti ih.

OKCupid nije ništa manje ponosan: Na OkCupidu vi ste više od puke fotografije. Imate priče koje valja ispripovijedati, strasti koje treba podijeliti i teme za razgovor koje su zanimljivije od čavrljanja o vremenu. Budite zapaženi zbog onoga tko ste, a ne zbog izgleda. Jer zaslužujete isto što zaslužuje i upoznavanje: bolje.

Nekadašnju pobunu protiv zatvaranja u sigurne prostore, zamijenilo je dobrovoljno otvaranje sigurnih prostora i boravak u njima. Sigurni prostori uglavnom se svode na gej barove i klubove, te njihove gay friendly pandane

Redom se spominju životni stil, utjecaj na zajednicu, sigurni prostori, raznolikost, okruženje, bivanje onim što jesi. Koliki je njihov stvaran doprinos rečenoj zajednici i njezinom oslobađanju? Koliko su doista doprinijeli emancipaciji LGBTIQ* populacije, zajednice, ako hoćete?

Tijekom ’60-ih i ’70-ih godina prošlog stoljeća, na zapadu je bio popularan hanky code. Bila je to šifrirana komunikacija kojom su pederi i biseksualci nošenjem marama raznih boja otkrivali svoje seksualne preferencije. Primjerice, ovisno o tome je li se marama nalazila na lijevoj ili desnoj strani, pojedinac bi se time izjašnjavao kao aktivac ili pasivac. Određena nijansa plave značila je želju za oralnim seksom.

Nošenje magenta marame značilo je fetiš na pazuhe. Ovakva šifrirana komunikacija koristila se u vremenu u kojem je potraga za seksom s muškarcima značila riskirati uhićenje ili premlaćivanje do smrti.

Zaokret za 360 stupnjeva

Teško je povjerovati da je danas opasnost od uhićivanja i premlaćivanja jednaka kao i prije pedeset i jedne godine. Unatoč tome, nekadašnju pobunu protiv zatvaranja u sigurne prostore, zamijenilo je dobrovoljno otvaranje sigurnih prostora i boravak u njima. Sigurni prostori uglavnom se svode na gej barove i klubove, te njihove gay friendly pandane.

Tamo LGBTIQ* populacija može biti sigurna da je među svojima, tamo slobodno mogu biti lezbasti, pederasti i trandžasti. Dobrovoljno je tu slobodu vlastitog postojanja LGBTIQ* populacija odlučila prakticirati samo na mjestima gdje su im drugi to dopustili. Tamo gdje im je omogućen siguran prostor. Siguran, ne toliko da brani LGBTIQ* populaciju od netrpeljivih pogleda i postupaka.

Više da bi "normalne" zaštitilo od seksualno i rodno devijantnih ljudskih pojava koje čine LGBTIQ* populaciju. Zajednicu, ako hoćete. Marame i njihove boje zamijenjene su aplikacijama za upoznavanje, a time je stvoren i virtualni sigurni prostor. Pedeset i jednu godinu od stonvolške pobune, pedeset i jednu godinu neslućenih zakonskih pomaka i ostvarenih prava, sloboda i emancipacija doživjele su degradaciju unutar same LGBTIQ* populacije, ako je sudeći prema tome da se osjećaju sigurno tek unutar dva sigurna prostora.

Kad je pobuna izišla iz sigurnog prostora, bara, na nesiguran prostor, ulice, jasno je dano do znanja da LGBTIQ* populacija ne želi biti getoizirana i da se želi osloboditi sve tješnjih okova koji su desetljećima i stoljećima zarobljavali njihove živote

Jednog virtualnog, drugog fizičkog. Krajnja razina zaštite dostiže se traženjem partnera u gej (frendli) klubu putem dejting aplikacije. Korištenje virtualnog sigurnog prostora unutar fizičkog virtualnog prostora. Tko kaže da pederi ne prakticiraju siguran seks?

Naslijeđe stonvolške pobune, kao simbola odbijanja kretanja isključivo unutar posebno zadanih, navodno sigurnih, koordinata, tijekom pola stoljeća i jedne godine pretvoreno je u prihvaćanje kretanja unutar posebno zadanih, navodno sigurnih, koordinata. Izlazak iz sigurnih prostora, kao mjerilo slobode, zamijenjen je ulaskom u sigurne prostore, mjerilom ostvarenih prava i progresivnosti društva.

Kad to sagledamo iz tog kuta, čini se da je pomak ostvaren tijekom pedeset i jedne godine jednako drastičan kao i – zaokret za 360 stupnjeva.

* Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.