Srbima možemo zahvaliti što je u Zagrebu 2002. godine održana prva Povorka ponosa u Republici Hrvatskoj. Ova povijesna i neupitna činjenica vjerojatno nije dovoljno, ili uopće, poznata u hrvatskoj LGBT zajednici, a uzimajući u obzir i rasprostranjene antisrpske sentimente u hrvatskom društvu, slijedom toga i u LGBT zajednici, nije preuzetno pretpostaviti da je prethodna rečenica ovog teksta kod nekih izazvala refleksnu negativnu reakciju, da su se dizale kose na glavi od same konstatacije kako su Srbi zaslužni za bilo što dobro u Hrvatskoj.

Ali eto jesu, i tko želi o svemu saznati više, može pročitati izvrsni istraživački rad Sanje Kajinić, "Iskustva lezbijki na beogradskom Prideu 2001. godine i zagrebačkom Prideu 2002. godine". Ukratko, krvavi pokušaj Povorke ponosa u Beogradu 2001. ohrabrio je tadašnju generaciju hrvatskih aktivista da se usudi na isti potez sljedeće godine u Zagrebu, a kako je taj prvi zagrebački Prajd povijesna prijelomnica u borbi za našu ravnopravnost, zapravo njezin pravi početak, ne treba zaboraviti da je lezbopederska krv na beogradskom asfaltu potaknula sve velike uspjehe u napretku položaja LGBT građana u Hrvatskoj koji su se dogodili u proteklih 13 godina. (Gorka je ironija sudbine što se sve u međuvremenu događalo s Povorkom ponosa u Beogradu.)

Opet je bio potreban jedan Srbin da hrvatskim pederima i lezbijkama pokaže pravi put u budućnost

Ali, iako smo u 2015. godini, iako smo postigli dosta u tome da se životi i prava LGBT građana RH poboljšaju otkako se krenulo s aktivizmom, opet je bio potreban jedan Srbin da hrvatskim pederima i lezbijkama pokaže pravi put u budućnost. Riječ je o 29-godišnjem Ivanu, bivšem Beograđaninu koji je sada Zagrepčanin, i koji je u intervjuu za 24 sata prvi istupio u javnosti kao "bolja polovica" jednog životnog partnerstva. Nema sumnje da se Ivan prvi i zasad jedini izložio u ime svih pedeset parova koji su od rujna prošle godine sklopili životna partnerstva, redom u najvećoj konspiraciji, očito se odlučujući na to da se izdigne iz one u Hrvatskoj općeomiljene rečenice "a što to meni treba". Ne znam zašto mu treba, ali znam da je time pokazao inspirativnu građansku hrabrost i da bi mu hrvatska LGBT zajednica trebala reći: "Ivane, hvala ti!" Ja mu se ovim putem zahvaljujem.

Ne samo da se Ivanu zahvaljujem što je istupio u javnosti, nego se ovim tekstom angažiram i u njegovoj obrani od svega ružnoga što će neizbježno uslijediti. A hoće, svi znamo da hoće.

Ako već sami niste u ovom trenutku spremni za takav potez, pokažite da ćete ljudski i solidarno podržati onoga tko jest, jer od Ivanove hrabrosti i građanske odgovornosti profitiramo svi mi, bez obzira jesu li svi toga svjesni

Pljuvanje će doći s dvije strane: od homofobnog dijela hrvatske javnosti će krenuti razapinjanje i ismijavanje po desničarskim portalima, dok će se jednaka količina ptijalina potrošiti i u samoj LGBT zajednici. Neemancipirani će se po forumima i društvenim mrežama anonimno jadati kud se baš našao Srbin da "pošalje pogrešnu sliku u javnost", sigurno će biti i šovinističkih ispada, dok će se kvaziemancipirani queer teoretičari baviti time je li Ivan upotrijebio ispravnu terminologiju u razgovoru s novinarima, prijesnom ironijom pitati zašto nije navedeno Ivanovo prezime i podbadati zašto s njime nije istupio i njegov 41-godišnji partner. Za one koji su u stanju mućnuti glavom bi trebalo biti jasno da ništa od toga nije važno u ovom trenutku pred činjenicom da konačno imamo barem polovicu istospolnog para u javnosti, čovjeka koji je hrabro istupio i pokazao da se ne stidi svoje ljubavi i svojeg životnog partnerstva.

Genijalan odjeb svima koji kenjkaju zbog transparenta "Volim Srbina"

Vidljivost, sa svim opasnostima koje nosi, oduvijek je naše najsnažnije oruđe u demokratskoj borbi za LGBT ravnopravnost; bez vidljivosti i coming outa nećemo NIKAD biti ravnopravni, bez obzira što se sve drugo činilo u borbi protiv homofobije u hrvatskom društvu i na cijelom svijetu. Jer biti ravnopravan znači ne samo biti takvim prepoznat od ostalih, nego i tako se osjećati i ponašati, pa je Ivanov istup u 24 sata dobra lekcija svim hrvatskim pederima i lezbijkama iz ravnopravnosti.

Sigurno će biti i šovinističkih ispada, dok će se kvaziemancipirani queer teoretičari baviti time je li Ivan upotrijebio ispravnu terminologiju u razgovoru s novinarima

Povrh toga, Ivanov je istup i genijalan odjeb svim onima iz LGBT zajednice koji već godinama kenjkaju zbog transparenta "Volim Srbina" na jednoj od Povorki ponosa (zaustavite se na trenutak i razmislite o tome da o Prajdovima u Hrvatskoj sada govorimo u pluralu!), žaleći se da je to nepotrebna provokacija i što već ne. Kad ono, nije provokacija nego jedna posve realna i uobičajena situacija iz života – ljubav dvojice muškaraca od kojih je jedan, eto, Srbin a drugi, eto, Hrvat. Činjenica da se oni mogu sada vjenčati u Lijepoj našoj bi svakoga iz hrvatske LGBT zajednice trebala ispuniti ponosom, odnosno barem one koji razumiju što znači taj ponos u Povorci ponosa. Ima li što ljepše od ljubavi, i to između dvojice ljudi koji dolaze iz različitih, pa i suprotstavljenih sredina, i koji pokazuju da je ljubav jača od nacionalističkih gluposti i netrpeljivosti? Da, postoje Hrvati koji "vole Srbina", u čemu je problem?! Je li važnije biti Hrvat/Srbin ili voljeti, znati što je ljubav?

Kao netko tko je imao maleni doprinos u procesu donošenja Zakona o životnom partnerstvu definitivno mogu reći da sam se baš za to borio. Da se olakša i poboljša život istospolnih parova i obitelji, da se spoje razdvojeni partneri, da se istospolna ljubav društveno afirmira kao jednakovrijedna raznospolnoj. Ovo potonje mogu učiniti isključivo istospolni parovi, nikako aktivisti, a Ivan je prva polovica jednoga koji se odlučio na taj prijeko potrebni korak, naša lasta za koju se trebamo nadati da će donijeti proljeće, odnosno autanje još parova u medijima.

Ako je hrvatska LGBT zajednica u nečemu dobra, onda je to tipkovnički aktivizam

Ivan je svojim istupom itekako zadužio sve članove/ice LGBT zajednice koji vjeruju u našu ravnopravnost i koji su spremni učiniti nešto da se ista ostvari, te mu trebamo uzvratiti konkretnom podrškom i solidarnošću, a izbjeći sitnodušne i kretenske komentare. Ivanu hrvatska LGBT zajednica podršku može konkretno pružiti na sljedeći način – suprotstavljanjem svim onim homofobnim rigotinama koje se upravo razlijevaju hrvatskim kutkom world wide weba. Pobogu, ako je hrvatska LGBT zajednica u nečemu dobra, onda je to tipkovnički aktivizam: lajkanje, pisanje po društvenim mrežama i forumima. I evo konačno prilika da se od te uzaludnosti izvuče nešto dobro!

Biti ravnopravan znači ne samo biti takvim prepoznat od ostalih, nego i tako se osjećati i ponašati

Dragi hrvatske lezbijke i pederi, bipsići i trans* ljudi, bili u ormaru ili ne, sada je prilika da napravite nešto potrebno, dobro i važno a da se uopće ne maknete od tipkovnice. Moglo bi se reći da je ovo once in a lifetime prilika. Organizirajte se i raširite se po svim tim degutantnim desničarskim portalima i svađajte se u komentarima s homofobnom stokom, branite Ivana i istospolnu ljubav jer tako branite i vlastito dostojanstvo i bolju budućnost. Nemojte dopustiti da prođe bez reakcije i otpora sve ono što će se izliti po internetu po Ivanu, pokažite i njemu da nije uzalud izložiti se javno i riskirati kako bi svima nama bilo bolje. Ako već vi niste u ovom trenutku spremni za takav potez, pokažite da ćete ljudski i solidarno podržati onoga tko jest, jer od Ivanove hrabrosti i građanske odgovornosti profitiramo svi mi, bez obzira jesu li svi toga svjesni.

"Kaj nas maltrate s takvim člancima?"

Jer najstrašnije nije što se homofobi ismijavaju našim životima i ljubavima, nego ako to činimo i mi, možda ne direktno nego i grijehom propusta. Najstrašnije bi bilo da se Ivan nakon ovog istupa u javnosti osjeti sam i bez podrške od strane hrvatske LGBT zajednice, čiji je dio i on postao i za koju je nešto riskirao. Najstrašnije bi bilo da se komentira u stilu kako on od svoje homoseksualnosti i životnog partnerstva "radi karijeru", da se Ivana ostavi na homofobnoj vjetrometini samoga.

Ivan je prva polovica para koji se odlučio na taj prijeko potrebni korak, naša lasta za koju se trebamo nadati da će donijeti proljeće, odnosno autanje još parova u medijima

Ako se pitate odakle početi, odgovor je na 24 sata. Ispod teksta o Ivanu – čiji je naslov, nota bene, definitivno urednički promašaj - već su doslovno stotine homofobnih komentara.

Na primjer: "Katastrofa! Šta više reći nego ne ponovilo se!", "kaj nas maltrate s takvim člancima?! nek budu u svoja 4 zida i nezamaraju nas!", "A partner ti je pretpostavljan neki manager koji je ostavio zenu i djecu jer im je lagao i zivio u lazi,i sad je sretan s tobom i uzivate u svojoj ljubavi!!!! Riga mi se. lagano.", "I imate se čime hvaliti. Vjerovatno će sada vrlo brzo i kućni uradak u javnost."

Nemojte dozvoliti da takvi komentari budu jedini i da ih bude većina, i zbog Ivana i zbog samih sebe. Pokažimo da zaslužujemo bolje i da ćemo se za to i boriti.

* Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.