Javnosti sam se već obratio na sedmu obljetnicu najglupljeg referenduma u hrvatskoj povijesti znajući da na taj broj neće biti velikog slavlja obiteljaša. Zato sam samo čekao kakav će nam teatar apsurda prirediti ove godine ponavljajući jednu te istu laž kako je "većina odlučila".

"A Bit Fruity" informirano i pronicljivo progovara o gorućim LGBT temama kao fantastična nadopuna Bernsteinova dosadašnjeg aktivističkog rada.

"Daj mi majko šibice i malo benzina da zapalim školicu, taj luđački dom", otpjevao sam svojoj kćeri stih koji smo tako voljeli pjevati onim našim osnovnim školama iz osamdeset i neke. Nasmijao sam se nastavio joj pomagati oko zadaće iz matematike za 7. razred, ali onda me ona pogledala u čudu i popravila malo moju anarho-piromansku antiškolsku pjesmu.

Ako učenike u školama informiramo da su veliki znanstvenici, glazbenici ili pisci imali velike obitelji s puno djece, je li pošteno onda reći i da su neki od njih imali simpatije prema istom spolu ili da su, kao u slučaju pomalo eteričnog Nikole Tesle, cijeli život bili bez ikakvih fizičkih i duhovnih aspiracija prema ikome, osim možda prema jednoj golubici s prozora hotelske sobe?