Premda se njihovo dosadašnje djelovanje uglavnom svodilo na gerilsko trolanje udruga koje podržavaju queer teoriju i prava trans osoba, hrvatske TERF-ice službeno su osnovale već dvije udruge koje nas, ako već ne u srednji vijek, vraćaju makar 60 godina unatrag.

Transekskluzivni radikalni feminizam od izjava J. K. Rowling o "osobama koje menstruiraju" i njezina neumornog branjenja svojih stajališta ne izlazi iz središta pozornosti, makar lijevo-liberalnih krugova kojoj spomenuta tema znači.

Premda je i u tom obliku, iz usta moćne i utjecajne autorice, TERF ideologija zvučala zabrinjavajuće, tješili smo se da kod nas još nije dobila zamah sve do trenutka kad je Centar za ženske studije, kao jedina domaća feministička obrazovna institucija, pristao uz TERF ideje.

Odbacivanje queer teorije i koncepta roda

O pokretu transekskluzivnih radikalnih feministkinja u posljednje se vrijeme pisalo mnogo, demontirale su ga feministkinje od Asje Bakić u tekstu "TERF: radikalna desnica u feminističkom ruhu", koja je TERF ideologiju sasvim opravdano poistovjetila s desničarstvom, do Nine Čolović, Line i Mije Gonan koje su napisale vjerojatno najbolji tekst koji će u dogledno vrijeme o toj temi biti objavljen, "FAQ: Feminizam i transfobija".

Ukratko, riječ je o struji feminizma koja se poistovjećuje s drugovalnim feministkinjama i zalaže za slične ideje – dokidanje muške supremacije i pravo na pobačaj, ali i zabranu pornografije te zakonsku zaštitu kategorije spola. TERF ideologija odbacuje queer teoriju i koncept roda kao kakvo ideološko zastranjenje koje ugrožava ideju biološke žene kao jedine kategorije oko koje se može politički okupiti.

Dakle, TERF ideologija otkazuje čitavu postmodernu u kojoj je spoznato da spol nije monolitna kategorija pripadnost se kojoj jednostavno određuje biološkim karakteristikama, već diskurzivni disciplinarni konstrukt ako je po Judith Butler, ili proizvod farmakopornografskog režima ako je, primjerice, po Paulu Preciadu.

Nakon što je udruga Femrevolt na Facebooku objavila proglas o osnivanju istoimene radikalnofeminističke udruge čija je dopredsjednica Marijana Bijelić, ista je šest dana poslije potpisana kao osnivačica Hrvatskog radikalnofeminističkog pokreta.

Proizvoljna klasifikacija

Teško je reći zašto je za taj nadnaravni cilj bilo potrebno osnovati dvije udruge apsolutno istih programa i vodstva, ali u programu čitamo:

"Već iz navedenih ciljeva jasno je da žene smatramo odraslim ljudskim osobama ženskog spola te da biološku činjenicu spola smatramo bitnim čimbenikom koji motivira eksploataciju žena zbog mogućnosti trudnoće i rađanja i specifičnih oblika ranjivosti vezanih za biološku razliku."

No, već malo niže: "Zamjena spola rodnim identitetom omogućila bi ulazak osobama muškog spola u sigurne ženske prostore (npr. sigurne ženske kuće i zatvore) te bi onemogućila spoznaju o mogućnosti trudnoće i rađanja te manje fizičke snage žena u borbi za zaštitu žena od nasilja i izrabljivanja."

Samo ova dva citata prikazuju svu proturječnost TERF pokreta – s jedne se strane patrijarhatu spočitava esencijalizacija i iskorištavanje spolnih razlika, dok i TERF-ice same istodobno esencijaliziraju spol, svodeći iskustvo bivanja ženom na trudnoću i rađanje.

Time se kristalizira proizvoljnost njihove klasifikacije koja bi u žene uključila osobe kojima je ženski spol pripisan pri rođenju, ali ne mogu roditi dijete ili ih majčinstvo ni po čemu ne interestira, ali ne i trans žene samo zbog toga što nisu rođene s vaginom.

Zašto eksploatacija bioloških i trans žena ne mogu biti kompatibilne?

Također, ovakvi navodi grubo brišu realnost nasilja nad trans osobama koje su sve, samo ne agresori nad ženama, već žrtve institucionalnog nasilja kojima bi TERF-ice ukinule i ono malo materijalne i pravne zaštite koju mogu dobiti. Potpuno je nejasno zašto i kako eksploatacija bioloških žena i trans žena ne mogu biti kompatibilne i na koji način uključivanje trans prava u feminističku borbu ugrožava žene.

S obzirom na to da odbacuju trećevalni feminizam, vrijedno se zapitati nema li TERF-ovanje onda i rasističke konotacije, s obzirom na to da je u trećem valu feminizma spoznata neraskidiva veza feminizma i postkolonijalne borbe, dok su drugi val vodile uglavnom srednjoklasne bijele žene. Riječ je naprosto o getoiziranju trans ljudi i gatekeepanju koje je nesposobno nijansirati između muške supremacije i akcidentalnog posjedovanja muških spolnih obilježja.

U konačnici, premda, jasno, nisu potpuno identične kao desnica jer ipak podržavaju određene općefeminističke vrijednosti poput prava na pobačaj ili ukidanja patrijarhata, TERF-ice joj jesu bliske jer se zalažu za dokidanje rodne ideologije, po kojoj se jaše još od nesretne Istanbulske konvencije koja nas, gle čuda, nije sve pretvorila u gejeve. Stoga je osnivanje ove udruge i objavljivanje njezina proglasa po mainstream portalima prilično zabrinjavajuće jer bi promućurniji dio desnice mogao osvijestiti da bi podrškom TERF-icama borba za rod i trans prava unutar queer zajednice bila oslabljena.

Vrijeme će pokazati hoće li desnica nanjušiti potencijal TERF-anja, ali na queer je zajednici sad da još jače pokaže svoju snagu i ne dopusti daljnje širenje ovog pokreta.

* Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.