Osmero aktualnih i bivših učenika i učenica Škole za medicinske sestre Vinogradska, u suradnji s udrugom Platypus provelo je projekt "Ujedinjeni u različitosti" koji je imao za cilj educirati buduće zdravstvene djelatnike i učenike srednjih škola o problemima interspolnih i transrodnih osoba.

Kroz radionice u sklopu ovog projekta oko 450 srednjoškolaca iz sedam škola i učeničkih domova upoznato je s osnovnim pojmovima vezanim za interspolnost i transrodnost, najvažnijim problemima s kojima se interspolne i transrodne osobe susreću, te kako se profesionalno i s poštovanjem odnositi prema transrodnim i interspolnim osobama. Projekt je financiran od strane Europske Unije putem programa Europskih snaga solidarnosti.

Tretman transrodnih i interspolnih osoba u hrvatskom zdravstvenom sustavu sve češće puni stranice crne kronike i rubrike "vjerovali ili ne". Dosad postoje i sudske presude protiv HZZO-a za diskriminaciju transrodnih osoba. Transrodnost i interspolnost su tabu-teme za hrvatski obrazovni sustav, što je jedan od razloga potpune nepripremljenosti zdravstvenih djelatnika za rad s transrodnim i interspolnim osobama.

Zakonski rok za određivanje spola

Većina ljudi nikad nije čula za interspolnost, a oni koji su čuli ne mogu je točno objasniti. Interspolnost je pojava u kojoj hormonske, fizičke ili kromosomske odlike ne pripadaju u potpunosti ni muškom ni ženskom spolu. Dosad je identificirano oko 40-ak varijacija . Dijete se može roditi s većim ili manjim klitorisom ili drugačije oblikovanim penisom. Ponekad na rođenju dijete može izgledati kao tipično žensko dijete, ali se može otkriti da ima skrivene testise u trbušnoj šupljini.

Ponekad beba koja ima tipičan muški izgled genitalija može imati maternicu ili jajnike. Ove varijacije su češće nego se misli. Prema službenim podacima Ujedinjenih naroda 1,7% svjetske populacije ima neku varijaciju spolnih karakteristika.

Nerijetko se provode i nepotrebne operacije "normalizacije" spola djeteta. Organizacije koje se bave zaštitom prava interspolnih osoba taj čin nazivaju interspolnim genitalnim sakaćenjem

Spolne karakteristike dijele se na primarne i sekundarne. Primarne karakteristike su prisutne pri rođenju, one uključuju kromosome, reproduktivni sustav, genitalije i proizvodnju hormona. Sekundarne karakteristike se razvijaju tijekom puberteta i uključuju rast grudi, zaobljenost bokova, menstruaciju, dlakavost, Adamovu jabučicu, mišićnu masu i raspodjelu masnog tkiva.

Biti interspolan jedna je od prirodnih varijacija. Moguće je otkriti interspolnost kroz život rutinskim pregledima kao što su analiza kromosoma, ultrazvuk trbuha, pubertetom koji odskače od onog njegovih vršnjaka. Kako u nekim slučajevima nije jednostavno prepoznati muški ili ženski spol pri rođenju, pogotovo jer se u nekim slučajevima interspolnosti "pravi" spol manifestira tek u pubertetu, problem predstavlja zakonski rok pri kojem se djetetu mora dodijeliti muški ili ženski spol. U Hrvatskoj je taj rok 30 dana od rođenja djeteta.

"Želite li sina ili kćer?"

Organizacije koje se bave zaštitom prava interspolnih osoba preporučuju da se dodijeli spol koji se čini najadekvatnijim nakon dodatnih pretraga, ali napominju i da se mora imati na umu da se to može mijenjati kako dijete raste i počinje izražavati svoje emocije i vlastiti rodni identitet. Nažalost, u Hrvatskoj postoje slučajevi gdje se kod interspolnog djeteta spol odredio tako da je liječnik pitao roditelje žele li imati sina ili kćer.

Nerijetko se provode i nepotrebne operacije "normalizacije" spola djeteta. Organizacije koje se bave zaštitom prava interspolnih osoba taj čin nazivaju interspolnim genitalnim sakaćenjem. Ova praksa samo šteti djetetu i trebalo bi zakonski regulirati u kojim slučajevima je dozvoljena operacija. Ponekad postoji neodgodiva potreba za tretmanima kao kad je na primjer zatvorena uretra te urin ne može otjecati.

Hrvatski zdravstveni sustav značajno kaska za razvijenijim zemljama, što se vidi i u potpunom izostanku ovih tema u srednjoškolskom obrazovanju budućih medicinskih djelatnika

Iako su ponekad tretmani neophodni za zdravlje djeteta, u većini slučajeva do njih dolazi zbog estetike i društvenih očekivanja. Potrebno je znati rizike koje sa sobom nosi operacija učinjena zbog estetskih razloga, pogotovo kod novorođenčadi. Prvo, svaka estetska operacija je rizična za život. Drugo, postoji mogućnost da zdravo interspolno dijete izgubi funkcionalnost operiranog dijela tijela, da osjeća bol ili uopće nema osjet na mjestu operacije, a može doći do inkontinencije i seksualne disfunkcije.

Treće, medicinski zahvati mogu dovesti do trajne ovisnosti djeteta o liječničkoj pomoći i lijekovima. Na djetetu ostaju i velike psihičke posljedice kao što su osjećaj nepripadanja, ljutnja na okolinu, roditelje i doktore, depresivne i suicidalne misli. Iako se donošenje takve odluke u djetinjstvu čini kao bolja opcija, istraživanja to ne pokazuju.

Problematične operacije u ranoj dobi

Iskustva interspolnih osoba pokazuju da je bolje pričekati odraslu dob u kojoj osoba odluku može donijeti samostalno, jer nepotrebnim estetskim operacijama mijenja se samo ono što je vani, ali ne i to kako će se dijete osjećati jednog dana. Veliki problem koji operacija u djetinjstvu može stvoriti jest potreba za tranzicijom u odrasloj dobi kako bi ispravila štetu koja joj je nanesena nepotrebnim operacijama. I tu je dodirna točka interspolnih i transrodnih osoba.

Transrodne osobe su osobe rođene s jasno definiranim genitalijama (muški ili ženski), ali čiji rodni identitet ne odgovara njihovu spolu. Nesklad spola i rodnog identiteta stvara osjećaj rodne nelagode – trajnog stanja koje transrodnim osobama izaziva veliku psihičku bol. Tranzicija je način na koji se ova bol može ublažiti, a odvija se u tri faze. Prva faza tranzicije je socijalna te započinje razgovorom s dva psihijatra i jednim psihologom. To je faza u kojoj se osoba počinje oslovljavati u rodu koji želi, što uključuje novo ime i osobne zamjenice. Druga faza tranzicije je ona hormonska, što uključuje blokatore puberteta (čime se ublažava povećano lučenje testosterona ili estrogena u pubertetu) i naposljetku terapija testosteronom za trans muškarce i estrogenom za trans žene.

Odobrenje za uzimanje hormona osoba dobiva od nadležnog endokrinologa. Ova faza je do neke granice reverzibilna za razliku od prve koja je reverzibilna u svakom trenutku. Ako osoba prelazi iz žene u muškarca i hormonima postigne mutaciju glasa, to stanje je nepovratno tj. ireverzibilno.

Treća i posljednja faza je sama operacija koja je potpuno ireverzibilna i prilično skupa. Transrodne osobe u Hrvatskoj nemaju mogućnost obavljanja operacije, najbliža opcija im je Beograd i Ljubljana. Najskuplja operacija, a to je rekonstrukcija penisa, košta oko 120.000 kuna (operacije rekonstrukcije vagine nešto je jeftinija), a postoje i drugi dodatni i vrlo skupi tretmani za postizanje željenog izgleda kao što su brušenje vilice, lasersko uklanjanje dlačica i slično. HZZO ne pokriva troškove tranzicije, što mnogim transrodnim osobama slabijeg imovinskog stanja onemogućava dobivanje adekvatne zdravstvene skrbi.

Hrvatski zdravstveni sustav kaska za razvijenijim zemljama

Postoje mnoge razlike između interspolnih i transrodnih osoba – transrodne osobe se same odlučuju na operacije promjene spola, dok se operacije na interspolnim osobama uglavnom odvijaju bez njihova znanja i pristanka. Međutim, kad liječnici požuruju s operacijama interspolnih osoba, pogreške su neminovne i muško dijete se može operacijama "pretvoriti" u žensko dijete. To znači da je nad njima izvršena medicinska tranzicija na koju nisu pristali. Te osobe, kad odrastu, često moraju prolaziti kroz tranziciju nazad u željeni spol i u tim slučajevima prolaze kroz ista iskustva kao i transrodne osobe.

U novije vrijeme bilježi se veći znanstveni i medicinski interes za razumijevanje transrodnih i interspolnih stanja. Nažalost, hrvatski zdravstveni sustav značajno kaska za razvijenijim zemljama, što se vidi i u potpunom izostanku ovih tema u srednjoškolskom obrazovanju budućih medicinskih djelatnika.

Potrebno je znati rizike koje sa sobom nosi operacija učinjena zbog estetskih razloga, pogotovo kod novorođenčadi

Osim osvještavanja učenika o važnosti ovih tema, kroz projekt "Ujedinjeni u različitosti" uspjeli smo probuditi interes za ove teme i među upravom medicinskih škola koje su zahvaljujući ovom projektu uvrstile teme interspolnosti i transrodnosti u program rada međužupanijskih konferencija i radnih sastanaka medicinskih škola.

Velik dio problema s kojima se transrodne i interspolne osobe susreću proizlazi iz nerazumijevanja okoline, stoga je važno da se društvo upozna s njihovim problemima te da se prema njima počne odnositi s više suosjećanja i poštovanja. Nadamo se da je i projekt "Ujedinjeni u različitosti" jedan mali ali značajan korak prema stvaranju pravednijeg i uključivijeg društva.