Zbog izuzetno visoke cijene operacije promjene spola čije troškove HZZO transrodnim osobama ne pokriva, Viktorija nije u mogućnosti platiti operaciju sama.

Ona je Viktorija Ćurlin, transrodna žena iz Zagreba s trenutačnom adresom u Beču. Ondje je na magistarskom programu rodnih studija. Kroz queer i feminističke organizacije posljednjih godina vodi borbu za ravnopravnost žena i LGBTIQ osoba u društvu.

Prije više od sedam godina krenula je u proces promjene spola. Danas, nakon godina potiskivanja tjelesne disforije zbog čega je imala probleme s psihičkim i fizičkim zdravljem, Viktorija želi dovršiti tranziciju operacijom promjene spola. Odlučila je pokrenuti fundraising kampanju kako bi prikupila potrebna financijska sredstva.

Najbliži stručan i pouzdan kirurg nalazi se u Srbiji

U Hrvatskoj nema nijednog kirurga koji izvodi operacije genitalne rekonstrukcije, stoga Viktorija ovaj zahvat planira obaviti u Centru za genitalnu rekonstruktivnu kirurgiju u Beogradu kod dr. Miroslava Đorđevića.

Konkretno, peritonealna vaginoplastija koja je Viktoriji potrebna stoji 15.600 eura, a uz to će joj biti potrebna postoperativna njega.

Obitelj joj pruža podršku, ali roditelji joj nisu u mogućnosti financirati trošak operacije i njege, a svoje ušteđevine nema. Viktorija zna da će joj ova operacija omogućiti da se napokon osjeća dobro u vlastitom tijelu i stekne samopouzdanje. Vjeruje da će prestati osjećati stres i nelagodu koju, primjerice, osjeća dok trči u uskim hlačama i prilikom presvlačenja u teretani.

Upitali smo Viktoriju s kakvim se problemima susretala zbog svog identiteta.

Za hrvatski zdravstveni sustav transrodne osobe praktički ne postoje

Problemi s kojima se Viktorija suočavala zbog toga što je transrodna prvenstveno se tiču samog birokratskog i zdravstvenog okvira u kojem transrodne osobe u Hrvatskoj danas žive. Najbolji primjer toga je upravo činjenica da operaciju genitalne rekonstrukcije mora platiti sama.

"Moje je općenito iskustvo s hrvatskim zdravstvom pozitivno, iako to nipošto nije pravilo kad govorimo o trans osobama i tome kako ih se tretira, ali svejedno mi je jasno da postojeći medicinski sustav u Hrvatskoj transrodne osobe uopće ne predviđa.

Ne obavljaju se specijalizirani kirurški zahvati, za trans žene i transfeminine osobe nije predviđeno korištenje injekcija estradiola (koje su daleko učinkovitije od tableta), broj endokrinologa koji se uopće bave zdravljem trans osoba je smiješno malen, općenito se radnike u zdravstvenom sustavu ne obrazuje niti osposobljava za rad s transrodnim osobama, bilo kada govorimo o specijalnim potrebama trans populacije bilo općenito zdravstvenoj skrbi", objašnjava Viktorija.

O transrodnosti se treba govoriti u školama

Drugi problem koji ističe jest nepostojanje ikakvog obrazovanja o temama roda, rodnog identiteta, seksualne orijentacije i sličnoga u školama. Nedostatak informacija o transrodnosti razlog je što svoj identitet nije uspjela raščistiti sama sa sobom niz godina te je zbog toga i proces tranzicije započela kasnije nego što je potencijalno mogla.

"Izdvojila bih i homofobiju i transfobiju u svakodnevnim interakcijama. Te dvije fobije u mojem su iskustvu i po mom akademskom mišljenju gotovo nerazdvojive, bez obzira na seksualnu orijentaciju pojedine trans osobe. Iako su me moj izgled, život u Zagrebu te kretanje sigurnim prostorima poprilično zaštitili od utjecaja homofobije i transfobije, iskusila sam poštenu količinu instanci verbalnog nasilja te bila i seksualno napadnuta prije više godina", dodaje ono što LGBTIQ zajednica već desetljećima pokušava osvijestiti u društvu.

Kako je na magisteriju u Austriji, pitali smo Viktoriju je li primijetila kakve promjene odselivši se u drugu, progresivniju državu.

Planira se vratiti u Hrvatsku

Smatra se privremenom gošćom u Austriji jer se nakon studija planira vratiti u Hrvatsku. Za Austriju nije emotivno vezana kao što je to slučaj s Hrvatskom, ne prati lokalnu politiku i nije na isti način uronjena u zbivanja u zemlji. Ipak, selidba joj je omogućila svojevrsno rasterećenje uma.

"Razlike između Beča i Zagreba prvenstveno su ekonomske, a ne svjetonazorske, pa je lakoća života povezana puno više s time. Jedina objektivna razlika života za queer osobe između dva grada jest to da je queer populacija Beča puno veća i što u Beču postoje brojni isključivo/primarno queer prostori i sadržaji poput kafića ili klubova koji su u Zagrebu zamrli u zadnjih nekoliko godina", primjećuje.

Kako joj je postalo nepodnošljivo živjeti u vlastitoj koži, Viktorija želi operaciju obaviti što prije. Zbog nedostatka financijskih sredstava pokrenula je kampanju prikupljanja donacija. Ovim putem pozivamo vas da pomognete Viktoriji ostvariti svoj identitet i uplatite koliko god možete za njezinu operaciju promjene spola.

* Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.