Udruga U ime obitelji uputila je (još jedno) pismo, a ovog puta riječ je o prilogu raspravi Odbora za obrazovanje, znanost i kulturu Hrvatskog sabora o odluci ministra kulture Zlatka Hasanbegovića koja se, podsjetimo, nije održala zbog nedostatka kvoruma. Javni prostor Željka Markić i dalje koristi za širenje homofobije, svoj posljednji nastup na Hrvatskom radiju iskoristila je kako bi Crol.hr bez ijednog argumenta optužila za govor mržnje što možemo shvatiti kao još jedan njezin poziv na linč redakcije medija LGBT zajednice.

Neće nas zastrašiti, ušutkati niti zaustaviti u našoj misiji da štitimo i pomažemo razvoju ljudskih prava pripadnica i pripadnika LGBT zajednice te ljudskih prava i sloboda u Hrvatskoj. Posljednje pismo kojim se oglasila i obrušila na neprofitne medije i članove povjerenstava koji su dodjeljivali sredstva neprofitnim medijima kompilacija je recikliranih teza i zamjerki koje njegova potpisnica, Željka Markić, ponavlja već duže vrijeme, pa pogledajmo koliko u njima zapravo ima, odnosno nema, istine.

"Činjenicu da su financijska sredstva dodjeljivana medijima svjetonazorski bliskima bivšoj vlasti ilustrira činjenica da je svih 16 portala (Portal H-Alter, Treći sektor - civilno društvo na malom ekranu - Fade In, Forum.tm (www.forum.tm), Portal Kulturpunkt.hr, Internetski portal VoxFeminae.net, Lupiga (www.lupiga.com), TV emisija "Cenzura", www.booksa.hr, Radio Student, Crol.hr, Nepokoreni grad, Neovisni novinarski portal www.Tris.com.hr, Libela.org – portal o rodu, spolu i demokraciji, Portal Stav, RAD., Autograf) referendum o braku prikazivalo u negativnom svjetlu, kao i aktivnosti udruge U ime obitelji, koje nisu bile po volji bivšoj vlasti."

"Referendum o braku prikazivalo u negativnom svjetlu" – nazire li se tu želja za kontrolom što će tko, i kako, te o čemu pisati? Prisjetimo se, uostalom, tko je prvi, ničim izazvan, započeo cijelu priču. Upravo Željka Markić i njezina, tada građanska inicijativa (zgodno smišljeno jer ne postoji zakon koji neformalne građanske inicijative obvezuje na podnošenje financijskih izvještaja), U ime obitelji, koja je u proljeće 2013. godine pokrenula prikupljanje potpisa za referendum kojim bi se "zaštitio" brak (od koga, čega?), krenula oštro dijeliti Hrvatsku i primorala nas da se naprosto - branimo. Kritično pisanje o UIO za njihove pristaše automatski se predstavlja kao mržnja.

Usput, za razliku od portala narod.hr mi na svojim stranicama ugošćujemo i neistomišljenike, koji nam se rado odazivaju. Spomenut ćemo samo predsjednika Sabora Željka Reinera, predsjednika Saveza za Hrvatsku - Hrvatske zore Milana Kujundžića, glavnog tajnika HSP-a Ante Starčević i saborskog zastupnika Peru Ćorića... A na Crol.hr-u gostovala je i predsjednica Republike Kolinda Grabar Kitarović.

"Udruga U ime obitelji je u 2013. tražila Ministarstvo kulture da povuče odobrenih 200.000 kn portalu Crol.hr zbog govora mržnje prema dr. Željki Markić."

Crol.hr je godine 2013., nakon 14,5 godina volonterskog rada i preživljavanja na vlastitim skromnim izvorima, dobio prva sredstva u iznosu od 180.000 kuna za razdoblje od godinu dana. No svejedno je što će se pustiti u javnost – dvjesto tisuća, milijun ili dva, skroz nevažno, bitno je da je riječ o jednoj lijepoj velikoj cifri kojom će se mahati uokolo, ionako nitko neće provjeravati je li to točno. Također, čujemo da smo 2014. od Ministarstva kulture dobili "većinu sredstava" (?!). Nije jasno kako je moguće imati obraza i tako bezočno lagati? Na natječaju Ministarstva kulture godine 2014. portal Crol dobio najniži iznos potpore, odnosno 70.000 kuna. Izvolite se uvjeriti ovdje, podatak je javno dostupan. Dakle, gospođo Markić - lažete. Inače, bi li vam olakšalo da si svi skupa stavimo metu na čelo da nas ogorčeno pučanstvo na čijoj grbači, kako vi to želite prikazati, parazitiramo, može lakše nanišaniti?

Kaznenom prijavom zbog komentara ispod jednog od tekstova koji su u međuvremenu ionako bili izbrisani, tadašnja, samo građanska inicijativa U ime obitelji pokušala je ugušiti naš glas i financijski nas uništiti. Dakle, Crol.hr nije širio govor mržnje, kako se pokušava insinuirati. S druge strane je zanimljivo da je gospođa Markić u jučerašnjem radijskom nastupu izrazila zabrinutost zbog "islamofobije na račun ministra kulture koji je muslimanske vjeroispovijesti", a upravo se to dopušta u komentarima čitatelja/ica na narod.hr-u.

U ovom pismu, kao i u drugim javnim nastupima Željka Markić prikladno i uporno propušta spomenuti da je kaznena prijava protiv nas odbačena. Može samo zahvaliti činjenici da Crol.hr (zasad) nema dovoljno sredstava, niti iza njega ne stoje bogate i moćne organizacije, da uzvrati kontratužbama za koje bi itekako imao osnove.

"Stručno povjerenstvo u tri godine Javnog poziva bilo je većinski istog svjetonazora kao i udruge koje je odabiralo za dodjelu financijskih sredstva te je stoga s njima bila interesno povezano, a nekoliko puta i u očitom sukobu interesa."

Ako se sukobi interesa mogu dokazati – a trebali bi jer je u suprotnome riječ o kleveti – zašto onda udruga U ime obitelji nije to prijavila Povjerenstvu za sukob interesa ili podigla kaznene prijave? U nezahvalnoj smo poziciji da na neki način branimo rad povjerenstva na koje smo i sami imali zamjerki i prigovora, no riječ je o načelima i konceptu financiranja neprofitnih medija. Neka nas je svakakvih i neka "pobijede" najbolji, no neobični potezi u prvom tjednu stupanja na dužnost ministra Hasanbegovića i činjenica da su se prvi na udaru našli upravo neprofitni mediji govori nešto i o tome da utjecaj i snagu neprofitnih medija ne bi trebalo podcijeniti, pogotovo ako se smatra da su jedni od prvih koje treba ušutkati i kompromitirati.

Zašto su na udaru prvi baš neprofitni mediji? Pa zato što su najslabiji! Iza njih ne stoje veliki nakladnici, moćne političke ili crkvene strukture, ne financiraju ih velike tvrtke. Istovremeno su i najviše kritični, svakome trn u oku. Cijeli je orkestrirani napad na neprofitne medije zapravo iživljavanje moćnih nad slabijima, svojevrsni bullying nad inače marginaliziranim skupinama u društvu, o kojima su baš neprofitni mediji najviše pisali.

"Svjetonazor članova Stručnog povjerenstva je bio toliko očit da je kao razlog dodjele niže ocjene za portal Udruge U ime obitelji, Narod.hr, Povjerenstvo navelo "referendum o braku" kao 'ostavštinu Udruge U ime obitelji', što je očito proizvoljan i diskriminatoran kriterij. Stoga je U ime obitelji u 2014. godini tražila poništenje i ponavljanje Javnog poziva te razrješenje članova tadašnjeg stručnog povjerenstva, ali i iz razloga jer se pokazalo da je većina članova u sukobu interesa. Tako je primjerice, Nina Ožegović potpisnica mnogih članaka portala forum.tm, koji je ocjenom Povjerenstva dospio na 2. mjesto na listi rezultata prvog kruga natječaja te je očito da se gđa Ožegović nalazi u sukobu interesa."

Može li se to dokazati? Tko je, uostalom, Željka Markić da propituje vjerodostojnost i poštenje Nine Ožegović, inače vrsne novinarke koja desetljećima prati kulturnu politiku i koja je poznata kao objektivna i poštena novinarka, bez ijedne mrlje na karijeri. Možda se baš zato Željka Markić na nju i nabacuje blatom? Ovakve tvrdnje bi se u svakom uređenom društvu koje drži do sebe morale itekako moći dokazati, a to ovdje nije slučaj. Ovakve tvrdnje su, usput, utužive.

Vezano za "ostavštinu" te "proizvoljan i diskriminatoran kriterij", teško je ne primijetiti apsurdnost takve zamjerke. Pogledajmo samo naziv inicijative/udruge/stranke - U ime obitelji. Koje i kakve? Onakve koja isključuje sve druge osim tzv. tradicionalne?. Tko je uostalom Željka Markić da zadaje definiciju obitelji? Hoće li ona određivati kako će, primjerice, Ivan i Petar, ili Sanja i Jasna govoriti o svojim zajednicama?

"U sklopu Javnog poziva u 2014. godini je npr. bolje ocijenjen nepostojeći portal "Zlatne godine", nego portal Narod.hr udruge U ime obitelji."

Svatko tko se zna koristiti internetskom tražilicom, veoma lako će naći tekst natječaja u kojem jasno stoji da će se dodijeliti "tri financijske podrške u visini od 70 tisuća kuna godišnje za nove medijske projekte". To znači da medijski projekt ne mora postojati u trenutku prijave. Isto je bilo, primjerice, i na prvom natječaju, godine 2013., kad je potporu od 100.000 kuna dobio Crveni kotač - hrvatsko-romski časopis koji je tek bio u procesu pokretanja. Dakle, natječaj je bio osmišljen i tako da se medijima s najboljim programima i koncepcijama dodijele sredstva kako bi uopće mogli početi s radom.

"Nadalje, Mima Simić, članica Stručnog povjerenstva, poznata je LGBT aktivistica koju prate portali voxfeminae.net, libela.org, h-alter.org, crol.hr i drugi, a nalaze se u prvih deset mjesta na listi. Marta Šušak – partnerica Mime Simić – suradnica je portala voxfeminae.net."

Kako se to "prati" Mima Simić? Našu stranicu daleko je češće krasila upravo Željka Markić, što se veoma lako može dokazati. Što se tiče Marte Šušak, ona ne krije da je partnerica Mime Simić, a to da je "suradnica portala voxfeminae.net" (premda je ne možemo naći u impresumu, kao niti tekstove koje je potpisala) ne znači ništa dok se ne dokaže da to doista ima veze. Željka Markić živi u pogrešnom uvjerenju kako model rada koji se primjenjuje u njezinim organizacijama - da obiteljski klanovi vladaju svime, vrijedi i u neprofitnim medijima.

"Đurđica Klancir, glavna urednica T-portala i članica Stručnog povjerenstva također se nalazi u sukobu interesa jer se na T-portalu prenose tekstovi Crol.hr-a koji se nalazi na 8. mjestu liste rezultata te je T-portal jedno vrijeme promovirao Crol.hr na svojim mrežnim stranicama", stoji u podnesku U ime obitelji Ministarstvu kulture u 2014."

Otkad je grijeh prenositi tekstove Crol.hr-a? Tportal time dokazuje samo da podržava manjinska ljudska prava i da su mu bitne teme koje se rjeđe mogu naći u komercijalnim medijima, a osim toga, nije jedini mainstream medij koji nas je prenosio – tekstove Crol.hr-a, na žalost Željke Markić, prenijeli su i prenose brojni nacionalni i lokalni mediji. Vezano za "promociju", riječ je o pukoj razmjeni widgeta, što je uobičajena praksa internetskih medija, a razmjena je dogovorena u vrijeme kad je glavna urednica tportala bila – Alemka Lisinski. I zbog toga se nemamo namjeru ni ispričavati, ni opravdavati. Što se tiče "sukoba interesa" aktualne glavne urednice tportala, Đurđice Klancir – gdje su, opet, dokazi?

"Udruga U ime obitelji je tražila od novog ministra kulture, dr. sc. Zlatka Hasanbegovića, da odredi objektivne kriterije za dodjelu financijskih sredstava udrugama civilnog društva te neprofitnim medijima te da osigura da prijavljene projekte ocjenjuju stručna i neovisna povjerenstva koja nisu u sukobu interesa ili interesno povezane s prijaviteljima projekata."

Ma nemojte? Da sutra ministrica kulture postane, recimo, jedna od naših suradnica i mi joj napišemo pismo s listom želja i zahtjeva, pa onda ona sljedeći dan krene sa smjenama "nepodobnih", bi li to možda bio "sukob interesa"? Pred očima hrvatske javnosti upravo se odvija neviđen sukob interesa koji se drsko prikazuje kao vapaj obespravljenih i neopravdano zakinutih. I to od krajnje netransparentne organizacije koja do dana današnjeg nije otkrila tko je financirao kampanju za referendum o braku zbog navodnog "straha za donatore".

Od organizacije koja se javnosti nasmijala u lice kad joj je gradonačelnik Milan Bandić dodijelio 240.000 kuna bez natječaja ("Istina je, taj smo novac tražili od Grada Zagreba i oni su nam odobrili"), koja je zabranila gotovo svim hrvatskim medijima izvještavanje iz njezina stožera u referendumskoj noći i zatražila od Agencije za elektroničke medije da zabrani uporabu sintagme "gej brak", ali i dalje nastavlja s pogromom drugačije mislećih. 

Udruga koja tako gorljivo češlja financije drugih udruga i natječaje Ministarstva kulture, zahvaljujući tome što je riječ o javno dostupnim informacijama koje svjedoče o transparentnosti onih koji su na udaru UIO, nikad nije ništa slično objavila oko vlastitih financija. Ljudi čije je financiranje potpuno netransparentno i misteriozno konstantno prozivaju one koji istoj temi pristupaju baš obratno - dakle demokratski transparentno.

S druge strane, komentari ispod članaka na propagandnom odjelu UIO, portalu narod.hr, puni su očitog govora mržnje i omalovažavanja, pa se, recimo, za novu ministricu uprave piše "Je li žensko ili muško...? Di su je iskopali?", za glumce koji su istupili iz HDDU se pak komentira "Koliko se može zapaziti opet je većina Srba i njihovih guzoljubaca!" i "Srpsko pozorište, čeka vas raširenih ruku, što se čeka samo krenite gospodo glumci…". Govor mržnje, homofobija, omalovažavanje i objede vladaju komentarima ispod članaka na narod.hr, ali to administratori/ce tog portala ne sankcioniraju, dok se s druge strane pažljivo brišu objave koje su kritične prema djelovanju UIO.

P.S. I molim vas, hajdemo jednom zauvijek raščistiti fakte o famoznom referendumu o braku na kojem se "većina građana izjasnila za brak muškarca i žene" i "time pokazali što im je važno". Od 3.791.000 registriranih birača/ica, 1. prosinca 2013. glasovanju je pristupilo njih 1.436.835. To je 37,90% građanki i građana.

Od tog broja se za brak kao zajednicu muškarca i žene, odnosno da se takva definicija uvrsti u Ustav RH, izjasnilo njih 946.433. To znači da je za tu definiciju glasovalo 24,9% ljudi. Većina? Teško.

O ministrici uprave Dubravki Jurlini Alibegović:

O glumcima i glumicama koji su napustili HDDU:

O Mimi Simić: