Žene prisiljene na rađanje teško bolesne djece koja kasnije umiru u mukama, dodatna viktimizacija maloljetnice, žrtve silovanja, od strane liječnika, države i Crkve koji su se svim sredstvima trudili zabraniti joj pobačaj, žena koja je oslijepila zbog prisilnog poroda, samo su neki od strašnih primjera koji su posljedica restriktivnih zakona o pobačaju u Poljskoj. O tome i nužnosti da se na Hrvatsku ne prekopira poljski model govorilo se na okruglom stolu "Pravo na slobodno odlučivanje o rađanju djece" u Zagrebu.

Kako bi javnost upozorila na prijetnje koje iz konzervativno-klerikalnih krugova ugrožavaju pravo žena da slobodno, odgovorno i samostalno odlučuju o rađanju djece bez pritisaka i prisile, uz partnerstvo s Udrugom AKTIVA i uz podršku Platforme 112, Centar za edukaciju, savjetovanje i istraživanje (CESI) i Inicijativa liječnika/ica za reguliranje priziva savjesti organizirali su jučer u Zagrebu okrugli stol "Pravo na slobodno odlučivanje o rađanju djece".

Karolina Wieckiewicz, pravnica i aktivistkinja za seksualna i reproduktivna prava, govorila je o brojnim negativnim posljedicama restriktivnog zakona o pobačaju u Poljskoj, a uvodno je iznijela potresnu priču 14-godišnje djevojčice, žrtve silovanja školskog kolege, piše tportal.

Liječnici udruženi s Crkvom i institucijama dodatno viktimizirali 14-godišnju žrtvu silovanja

Iako je kao žrtva kaznenog djela imala zakonsko pravo na pobačaj, maloljetnica je umjesto tražene zdravstvene usluge doživjela novu viktimizaciju, ovaj put u režiji poljskih institucija i Katoličke crkve. Liječnici su, suprotno zakonu i liječničkoj etici, podatke o njezinoj trudnoći i nastojanju da pobaci plod silovanja, u čemu ju je podržala njezina majka, pustili u medije nakon čega je uslijedila neviđena hajka na djevojčicu i majku.

Vrhunac užasa su doživjele nakon intervencije biskupa koji je razgovarao s djevojčicom te na nju izvršio takav pritisak da je u javnost izašla informacija kako ona niti nije htjela pobačaj, već da je to majčina želja. Stoga je bio pokrenut postupak oduzimanja roditeljske skrbi majci, a kad ni to nije urodilo plodom, policija je prijetila da će prijaviti djevojčicu zbog nedopuštenog seksa s maloljetnikom.

Tek u desetom tjednu trudnoće pobačaj je ipak obavljen u bolnici u Gdanjsku jer su se liječnici iz Varšave i njezina rodnog Lublina pozvali na priziv savjesti. Zbog sustavnog i grubog kršenja ljudskih prava slučaj ove poljske maloljetnice završio je na Europskom sudu za ljudska prava koji je utvrdio da je Poljska prekršila ljudska prava svoje maloljetne državljanke te da ju je dužna financijski obeštetiti.

Prisiljene na rađanje teško bolesne djece, jedna Poljakinja oslijepila zbog prisilnog poroda

Poznato je kako je poljsko zakonodavstvo vrlo restriktivno po pitanju pobačaja koji je dopušten u samo tri slučaja, ako je ugrožen život majke, ako je riječ o teškim malformacijama i zdravstvenim problemima ploda i ako je do trudnoće došlo uslijed kaznenog djela. No, praksa pokazuje kako i u tim slučajevima žene teško mogu ostvariti svoje zakonsko pravo, zbog jake opstrukcije državne administracije i liječničkog sustava. To je utvrdio i Europski sud za ljudska prava kroz svoje presude koji je pozvao Poljsku da promijeni svoje restriktivno zakonodavstvo jer se ono koristi za maltretiranje žena, odnosno kršenje njihovih ljudskih prava i dostojanstva.

"Na Europskom sudu za ljudska prava završio je i slučaj žene kojoj su liječnici, iako su utvrdili da nosi malformirani plod, upornim odugovlačenjem i prizivanjem na savjest onemogućili prekid trudnoće. Žena je na kraju rodila teško bolesno dijete, zbog čega je Poljsku tužila Europskom sudu i dobila presudu", ispričala je Wieckiewicz.

Također, Europski sud za ljudska prava stao je na stranu još jedne žene koja je tužila Poljsku jer joj je onemogućila pobačaj i natjerala je na porod zbog kojeg je oslijepila. Poljska pravnica i aktivistica pojasnila je kako se Poljakinjama na razne načine uskraćuju reproduktivna prava ne samo po pitanju pobačaja, već i kontracepcije.

Konzervativno-katolička revolucija dovela do teške stigmatizacije žena u Poljskoj

"Utjecaj Katoličke crkve i pro life udruga toliko je snažan da je prožeo gotovo sve sfere poljskog društva pa se žene i sve one koji ih u tome podržavaju anatemizira i sramoti. Stvari su otišle toliko daleko da liječnici pribjegavaju ženama davati lažne dijagnoze o zdravstvenom stanju ploda samo da ne bi pobacile", navela je.

Podsjeća kako je Poljska nekoć imala liberalan zakon koji je ženama omogućavao stručan i siguran prekid trudnoće.

"Ove 23 godine konzervativno-katoličke revolucije dovele su do teške stigmatizacije žena koje su obavile pobačaj ili to namjeravaju. Njih se doživljava kao društvenu sramotu, ponižava ih se i nabija im se osjećaj krivnje. Borimo se za liberalizaciju ovakvog restriktivnog zakonodavstva. Nažalost, svjesne smo kako nije realno očekivati da će Poljska dopustiti pobačaj na zahtjev", ocijenila je Wieckiewicz.

Pobačaj na zahtjev žene očigledno je glavna meta napada na seksualna i reproduktivna prava žena, koji, u ime zaštite embrija, vode neokonzervativne, desničarske i klerikalne snage u hrvatskom društvu, utvrdili su sudionici zagrebačkog okruglog stola dr.sc.Branka Galić sa zagrebačkog Filozofskog fakulteta, doc.dr.sc. Dubravko Lepušić, ginekolog s Klinike za ženske bolesti i porodništvo KBC-a Sestre milosrdnice, dr.sc. Gorjana Gjurić i dr.sc. Jasenka Grujić.

"Ako se ženama oduzme pravo na autonomiju, dostojanstvo i izbor u vezi prekida trudnoće, a sve u cilju zaštite ploda, tada postaju mogući prisilni medicinski zahvati na tijelu žene i otvara se put kriminalizaciji žena zbog, primjerice, spontanog pobačaja ili rođenja mrtvog novorođenčeta", istaknula je Branka Galić, a u svom izlaganju podsjetila je na povijest reproduktivnih prava žena u svijetu i Hrvatskoj. Upozorila je kako su od devedesetih godina prošlog stoljeća u Hrvatskoj prisutni pokušaji kriminalizacije pobačaja i derogiranja reproduktivnih prava žena.

"To bi bila regresija, odnosno velik korak unatrag, jer je u Hrvatskoj pravo na prekid trudnoće zakonski dopušteno od 1952. godine. Kad je u pitanju liberalizacija zakona o pravu na pobačaj, koji je u Hrvatskoj na snazi od 1978. godine, ključnu ulogu bi u tome trebali odigrati medicinski stručnjaci i udruge koje promiču prava žena, a ne Crkva i pro life pokret", poručila je.

Kad je pravo zigote, embrija i fetusa iznad prava žene

Dr.sc. Gorjana Gjurić dočarala je primjerima iz SAD-a kamo može odvesti oduzimanje prava ženi da samostalno odlučuje o svom tijelu. Tamo su mnoge žene izvrgnute prisilnim medicinskim intervencijama, od prisilnog carskog reza i fetalne kirurgije pa do "posthumne trudnoće".

Istaknula je slučaj jedne Amerikanke koja se borila s karcinomom. Baš u periodu kad su nalazi pokazali da se rak povukao zatrudnjela je, no u 25. tjednu bolesti otkriveno je kako je karcinom zahvatio pluća te da su nužne kemoterapije. Iako je uz podršku svog muža i obitelji jasno dala do znanja da je izabrala boriti se za vlastiti život, liječnici joj to nisu dopustili. Zatražili su od suda dopuštenje da prije kemoterapije obave carski rez, uslijed koga su umrli i majka i nedonošče.

"Roditelji su vodili dugačku pravnu bitku protiv bolnice i države koja je odobrila prisilan carski rez usprkos njegovim fatalnim posljedicama. Na koncu su dobili presudu u svoju korist i kontra liječničkog prava da rade zahvate suprotno željama i interesima pacijenata. No ta presuda ipak nije dokinula spomenutu liječničku praksu koja diskriminira žene i njihovim pravima pretpostavlja pravo zigote, embrija i fetusa", pojasnila je dr. Gjurić.