Andrew Sullivan, konzervativni gej autor, nedavno je iznio zanimljivo objašnjenje poprilično neznatnog pada podrške LGBT jednakosti u SAD-u. Odnosno, kako navodi u svom tekstu, raste neugoda ljudi u susretanju s LGBT populacijom u svakodnevnim aktivnostima. Primjerice, svakodnevno gledanje u sliku gej vjenčanja na stolu kolege s posla. Što je dosta neugodna aktivnost. Svaki dan gledati kolegu s posla.

Promjena koja se može svesti pod statističku pogrešku služi kao poligon za pikiranje na transrodne osobe. Uključivanje borbe za prava transrodnih osoba, autor vidi kao (ljevičarsku) radikalizaciju. Međutim, kad se iz teksta maknu ukrasi poput lažne brige za kontinuitet pokreta za LGBT prava i rasprave o ljevičarskom utjecaju, postaje jasno da je autoru samo jedna stvar na pameti.

Jedna stvar koja je opisana jednom rečenicom: I would be shocked if this sudden lurch in the message didn’t in some way negatively affect some straight people’s views of gays. Bojim se da ovom rečenicom autor pokazuje da mu je jedino i isključivo stalo do vlastite guzice i toga kako će ga vidjeti strejt ljudi. Unatoč skrivanju iza množine.

Pucnji u prazno

Autoru se čini da transrodne osobe predstavljaju najveću opasnost za njegovu guzicu i kako će je vidjeti strejt ljudi. Kao jednu od bitnih stvari prošlih uspjeha pokreta za LGBT prava ističe to da je većina bila gender-conforming. Za što, treba priznati, naglašava da nije ništa bolje niti lošije od non-gender-conforming. Ali tome svakako pridaje jednu od ključnih uloga koje su pomogle u mnogim dosadašnjim pobjedama LGBT pokreta.

U tom kontekstu, razumljivo je da transrodne osobe vidi kao najveću opasnost. Jer je u njihovoj samoj suštini to da nisu unutar standardnih okvira roda. Ako bih se igrao prevoditelja, transrodnu osobu bih mogao prevesti kao "osobu s one strane roda". S krive strane roda. Pa makar tranzicijom i prešli ili prešle na "pravu stranu". A na pravoj strani ih čekaju oni koji su tamo odavno, bez tranzicije. I za većinu njih će transrodna osoba opet biti na krivoj strani. Posprdno bi se reklo, nit' baba nit' deda. Bila transrodna osoba s prave ili krive strane roda, za većinu će ljudi biti s krive strane, što god napravila. Nedovoljno muško da bi bila muško. Nedovoljno žensko da bi bila žensko.

Ako šačica transrodnih osoba i boraca za njihova prava može negativno utjecati na sliku o pederima, to ukazuje na dva velika problema. Prvi problem je taj da pederi još uvijek imaju puno veći problem sa sobom samima, nego s ostatkom svijeta

Ironija u svemu je da se na pedere, lezbe i biseksualce često gledalo i još se uvijek gleda kao na muškarce koji nisu pravi i potpuni muškarci. I na žene koje nisu prave i potpune žene. I sad, kad su se konačno svi ti silni pederi, lezbe i biseksualci donekle uspjeli dokazati kao jednakopravni, dolazi novi udarac na njihovu muškost i ženskost. Dolaze transrodne osobe koje je LGBT pokret objeručke prihvatio pod svoje. Zapravo, smiješno je pričati o tome da je LGBT pokret prihvatio transrodne osobe, kad su samo stvaranje LGBT pokreta predvodile upravo transrodne osobe.

Dodatna ironija je misao da pederi uopće mogu biti gender-conforming. Ako je rod sociološki konstrukt, gdje je potrebno zadovoljiti određene kriterije kako bi nekome bio pripisan ovaj ili onaj rod, bojim se da pederi pucaju u prazno pokušavajući sebe prikazati kao gender-conforming. Rekao bih da nisu brojna društva na svijetu u kojem definicija "pravog muškarca" podrazumijeva seks s drugim muškarcima.

Rodni konformizam

Iz te pozicije je prilično smiješno da oni na koje se gleda kao na nedovoljno muškarce ili žene, za to mogu okriviti neke druge koji su nedovoljno muškarci ili žene. A ne, što ja znam, zvuči upravo fantastično iracionalno, samo predlažem, one koji LGB populaciju vide kao nedovoljno muškarce ili žene.

Umišljanje rodnog konformizma samo je jedan od dokaza da je Sullivanu stalo isključivo do vlastite konformističke guzice. Rodno konformističke.

S druge strane, razmišljajući o doprinosu (umišljenog) rodnog konformizma na prihvaćanje pedera, sve mi se čini da je i taj doprinos umišljen. Ako sav trud rodno konformističkih pedera može poljuljati šačica transrodnih osoba i boraca za njihova prava, bojim da je posao fušerski obavljen. Ili, budimo iskreni, za vlastito prihvaćanje prvenstveno su se izborili upravo oni koji, na stranu seksualna orijentacija, zadovoljavaju sve ostale rodne standarde da bi bili muškarci. U prijevodu, prvenstveno su prihvaćeni oni pripadnici LGBT populacije koji su najbliže onome što heteronormativni standard nameće.

Tako su na meti našli promiskuitetni pederi, pederi zaraženi HIV-om, pederi koji prakticiraju seks ušikani drogama, feminizirani pederi, pederi koji se bave ovim ili onim, vole ovo ili ono. Tko sve nije. Sad su i transrodne u biranom društvu

I, doista, djeluju potpuno normalno, "poput nas", samo vole muške. Budući da ne možemo mijenjati to što su pederi, a po svemu ostalom djeluju potpuno normalno, ne preostaje nam ništa drugo nego prihvatiti ih. Jer, doista, u svemu ostalom su isti kao i mi.

Međutim, prihvaćanje istoga malčice se razlikuje od prihvaćanja različitoga. Kažu i da je u potpunoj suprotnosti, ali nemojte me držati za riječ. U prijevodu, rezultat borbe za prihvaćanje različitosti LGBT osoba prvenstveno je prihvaćanje istosti. Ili najistije različitosti. Sad kad je taj cilj dobrim dijelom postignut, borba za prihvaćanjem svih drugačijih pripadnika LGBT populacije, prvenstveno transrodnih osoba, smatra se radikalizacijom, isticanjem razlika a ne sličnosti, potkopavanjem integracije i svih dosadašnjih rezultata borbe za LGBT prava.

Mislim da veći dokaz o brizi isključivo za vlastitu konformističku guzicu nije potreban. Ovog puta, ne samo rodno konformističku guzicu.

Borba koja će pokazati je li rat doista završio ili nije

Nije nikakva novost za LGBT populaciju izrazita zabrinutost za to kako njih, kao LGBT pojedince, predstavljaju drugi LGBT pojedinci ili neke LGBT grupe. "Elgebetdžije" su u vječnom weltschmerzu zbog nemogućnosti da predstavljanje LGBT populacije u stvarnosti dođe imalo blizu idealu koji postoji u njihovom umu.

Tako su na meti našli promiskuitetni pederi, pederi zaraženi HIV-om, pederi koji prakticiraju seks ušikani drogama, feminizirani pederi, pederi koji se bave ovim ili onim, vole ovo ili ono. Tko sve nije. Sad su i transrodne u biranom društvu. Užasava mnogog pedera pomisao da ih netko može povezati s populacijom u kojoj ima i takvih. Očito drugačijih od njih. Njih, s vječnom mantrom o vlastitoj individualnosti. Nije li bizarno da je netko u isto vrijeme vrlo ponosan na svoju individualnost i vrlo zabrinut zbog toga kako ga predstavlja neka skupina ljudi?

Čini mi se da je to u samoj suprotnosti s definicijom individualnosti. Opisano stanje više nalikuje apsolutnom nepostojanju individualnosti. I želji da pojedinca predstavlja neka grupa upravo onako kako bi on vlastitu individualnost htio predstaviti, samo kad bi postojala.

Ironija u svemu je da se na pedere, lezbe i biseksualce često gledalo i još se uvijek gleda kao na muškarce koji nisu pravi i potpuni muškarci. I na žene koje nisu prave i potpune žene. I sad, kad su se konačno svi ti silni pederi, lezbe i biseksualci donekle uspjeli dokazati kao jednakopravni, dolazi novi udarac na njihovu muškost i ženskost. Dolaze transrodne osobe koje je LGBT pokret objeručke prihvatio pod svoje

Ako šačica transrodnih osoba i boraca za njihova prava može negativno utjecati na sliku o pederima, to ukazuje na dva velika problema. Prvi problem je taj da pederi još uvijek imaju puno veći problem sa sobom samima, nego s ostatkom svijeta. Iz prvog proizlazi drugi problem, problem da je prihvaćenost LGBT populacije ništa drugo osim iluzije.

Ako je šačica transrodnih osoba potrebna da se ostatak populacije probudi iz dubokog sna, onda borba za prava transrodnih osoba postaje apsolutni prioritet. Autor svoj tekst završava mišlju da sve to vodi u rat LGBT populacije protiv svih ostalih. I da je to borba koju nitko od nas ne treba. Pogotovo nakon što je rat završio. Ne, upravo to je borba koja nam treba. Koja će pokazati je li rat doista završio ili nije.

Ne volim takav militaristički rječnik. Neovisno o ratovima i borbama, inzistiranje na življenju u iluziji i briga isključivo o vlastitoj guzici je jednostavno, nemam druge riječi, pederski.

* Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.