Nakon fantastičnog lanjskog šoua, 66. izdanje izbora za najbolju pjesmu Eurovizije pokazalo se kao nevjerojatan promašaj. Lanjske energične pop pjesme i edgy rockere zamijenile su beskonačne nepotrebne balade, a samo je jedna pjesma bila očiti favorit.

Prva polufinalna večer već je bila razočaranje. Nizale su se bezlične, generičke balade, a svaka zemlja koja se usudila unijeti ikakav život, poput raznobojnih Latvijaca ili urbanih Austrijanaca, nije prošla u polufinale. Drugo polufinale obilježila je vrlo stresna situacija – nakon što su voditelji prozvali belgijskog predstavnika za kojeg se doimalo da je slučajno ušetao u dvoranu, zgodan češki house We Are Domi, simpatičnog rumunjskog matadora, ocvale rockere The Rasmus i 4 balade, ostalo je samo još jedno mjesto za finale.

Zaurlala sam da ću, ako srpska predstavnica Konstrakta ne prođe u finale, zauvijek prestati gledati Euroviziju ovaj put to zaista misleći. Srećom, fenomenalna glazbenica i autorica jedine pjesme koja je na ovom izdanju Eurovizije zaslužila pobjedu našla je svoje mjesto u finalu i nisam morala otkazati svoj eurovizijski party.

Neprobavljive odluke žirija čije bi glasove trebalo ukinuti

Efektni scenski nastup, urbana glazba i genijalni završetak na latinskom s tekstom: "Mens infirma in corpore sano/Animus tristis in corpore sano/Mens desperata in corpore sano/Mens conterrita in corpore sano/I šta ćemo sad?“ odskočili bi bilo koje godine, ali osobito ove kad Konstrakta nije imala realne konkurencije.

Samo je finale dokazalo neke bolne istine kojih sam oduvijek duboko svjesna, ali me dosad nisu previše iritirale jer mi nije bilo stalo do nečijeg plasmana. No, kad se vidjelo da će imati utjecaj na Konstraktin plasman, bilo ih je jako teško probaviti. Prva je od tih istina činjenica da bi u potpunosti trebalo ukinuti glasove žirija.

Najljepši trenutak večeri bio je vidjeti crnogorski i hrvatski žiri kako dodjeljuju 12 bodova Srbiji, ne samo zato što je susjed nego zato što su uistinu shvatili i prihvatili pjesmu

Nije jasno što točno žiri ocjenjuje i otkad je Eurovizija The Voice pa je potrebno pogoditi visoki C. Ocjene žirija ove su godine bile krajnje nekompatibilne s glasovima publike, koja jest ona instanca za koju se natjecanje održava, i činjenica da glasovi, očito nestručnog, žirija oštećuju neke izvođače krajnje je besmislena.

Najveće su žrtve žirija bili urnebesni moldavski folk rokeri kojima je žiri dodijelio 14, a publika 239 bodova, što ih je u konačnici plasiralo tek na 7. mjesto, ali napose Konstrakta, koja je dobila 87 bodova, a od publike fantastičnih 225 bodova, čime je zauzela spektakularno peto mjesto u ukupnom poretku.

Šveđani bi stigli u finale i da pošalju tri minute tišine

Najljepši trenutak večeri bio je vidjeti crnogorski i hrvatski žiri kako dodjeljuju 12 bodova Srbiji, ne samo zato što je susjed nego zato što su uistinu shvatili i prihvatili pjesmu. Žiri je zato prolijevao bodove po grčkoj baladi koju ne bih prepoznala da mi je netko pusti pet minuta nakon što sam je poslušala i španjolskoj predstavnici Chanel koja je barem imala energičan i plesan komad.

Obilato su nagradili i švedsku predstavnicu koja je, a to nas dovodi do druge istine, pretplaćena na finale samo zato što je iz Švedske. Šveđani bi, najvjerojatnije, u finale stigli i da pošalju tri minute tišine. Ipak, najbolnije je bilo gledati glasove kako odlaze jednoj od najgorih pjesama večeri, britanskom predstavniku Samu Ryderu. Ipak, publika je rekla svoje pa su obje pjesme osvojile manje bodova od Konstrakte.

No, najbolnija je istina ove godine da je Eurovizija politički poligon i pokazuje sve licemjerstvo zapadnih zemalja. Od početka su kladionice na prvo mjesto stavljale Ukrajinu, čiji je spoj etna i rapa zaista efektan, no jasno je da pjesma nije bila to što je presudilo u njihovoj pobjedi.

Efektni scenski nastup, urbana glazba i genijalni završetak na latinskom odskočili bi bilo koje godine, ali osobito ove kad Konstrakta nije imala realne konkurencije

Ona Eurovizija među čijim pravilima stoji da nastupi ne smiju biti politički intonirani dopustila je ukrajinskim predstavnicima političke poruke nakon nastupa, dopustila je predstavnicima pojedinih žirija poruke podrške Ukrajini, dopustila je da cijeli program bude obojan referencama na Ukrajinu.

Konstraktina pjesma najpametnija je i najoriginalnija ove godine

Štoviše, diskvalificirala je Rusiju, ali nije isto učinila ni lani ni prethodnih godina s Izraelom koji nesmiljeno vodi rat s Palestinom. Publika se malo bunila na društvenim mrežama i predstavnica Izraela nije najbolje prošla, ali cijele večeri nije bilo ni spomena rata jer iako se i Izrael i Australija natječu, očito se zna što je Europa.

Ako to još stavimo u širi kontekst gdje nas se poziva da primimo ukrajinske izbjeglice, država subvencionira ugostiteljske objekte da ih besplatno prime, aktivno ih se integrira u društvo, a kad su prijašnjih godina sirijske, palestinske, iranske izbjeglice tražile svoje mjesto pod suncem, dali smo im žilet-žicu, ponovno nam se daje jasna poruka čiji životi znače. Europa mora biti zdrava!

I zato je Konstraktina pjesma najpametnija i najoriginalnija ove godine – ona se bavi problemom standarda ljepote i privatnosti, no jednako tako može biti primijenjena i na društvenu situaciju, na mens infirma in corpore sano gdje ispravljamo pravopisne znakove na društvenim mrežama dok svijet gori. Ali šta ćemo sad.

* Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.