Dečki su dečki, a žrtve su, naravno, krive.

Petog siječnja 2020. 10:00: Dolazimo na beogradski kolodvor, pronalazimo najprazniju kavanu s internetom i u obližnjoj pekarnici kupujemo bizarno predimenzionirana peciva. Razgovaramo o tome koliko ćemo se zadržati na granici, da ne bismo propustile izbore.

11:15: Vučemo prtljagu i pokušavamo izaći na peron, no metalna ogradica ne popušta. Ljubazni službenik objašnjava da se otvara žetonom koji smo dobile prilikom rezervacije karte, a za koji smo dosad mislile da nam ga je netko uvalio umjesto kovanice. Panično kopamo uvjerene da smo ga revoltirano bacile u smeće i da će Zoran Milanović izgubiti zbog našeg nepovjerenja prema trafikama.

11:30: Autobus ipak polazi zajedno s nama. Javljam se majci i ona me pita hoću li stići na izbore. Trebala bih, kažem.

13:30: Svi smo izašli iz autobusa i predajemo osobne iskaznice na carini. Gledam obavijesti kako je potrebno deklarirati sve mliječne proizvode i umišljam da sam negdje kupila dva koluta sira i zaboravila ih u kovčegu. U glavi mi se vrte scenariji iz "Kontrole granica: Australija" – pitomi labrador grebe po našim stvarima i carinik pobjedonosno izvlači trapist, tapšući psa zbog još jednog dobrog ulova za zemlju Australiju. Zbog moje nezajažljive ljubavi prema siru, Zoran Milanović bi mogao izgubiti.

14:30: Prešle smo granicu, pobjedonosno javljam majci, a ona odgovara – ravno na izbore kad dođete, glasati za našeg fajtera!

Da sam u siječnju 2020. znala ono što sad znam...

Više se ne sjećam kad smo stigle u Zagreb, no znam da smo ostavile kovčege kod kuće i obavile svoju građansku dužnost. Da sam znala što sad znam, paradirala bih po carini žonglirajući gaudama.

Ispočetka se činilo kako je Milanović, ili bar njegov PR, naučio nešto iz njegove premijerske bahatosti pa su mu javni nastupi bili smireni, odmjereni i elokventni. Komunikolozi su ga obasipali lovorikama za inauguracijski govor, bacali mu se pod noge za govor u Kninu za obljetnicu Oluje.

No, nije prošlo ni par mjeseci, a naznake starog Milanovića, onog najnapornijeg ogorčenog gubitnika iz 2015./2016. koji je opskurnim turcizmima častio i koga treba i koga ne treba, već su izašle na vidjelo.

Kao što rektora Borasa uznemiruje mlada novinarka, tako su i Evan Rachel Wood, Alyssa Milano i Uma Thurman samo razmažene starlete koje bi svoje prazne novčanike htjele popuniti na račun nedužnika poput Harveyja Weinsteina

Od posjeta notornoj Slovenskoj 9, kamo je zalazio jer je bilo viška hrane koja se trebala baciti, do upornih seksističkih nasrtaja na kritičarke poput Dalije Orešković, Rade Borić ili pravobraniteljice za ravnopravnost spolova Višnje Ljubičić, Milanović je pokazao da, unatoč pozitivnim momentima, poput sastanka s udrugom Dugine obitelji, nipošto nije uglađeni liberal kakvim se prikazuje.

Dodatni čavao u lijes naš si je fajter zabio nedavnom suludom izjavom vezanom za seksualno uznemiravanje.

Posebna skrb za zlostavljače

No, prije negoli se pozabavimo njime, dajmo malo konteksta i prostora jednom još većem fajteru koji već dugo vodi svoju borbu protiv matičnog fakulteta. Nakon što je srpska glumica Milena Radulović istupila i optužila redatelja i učitelja glume Miroslava Aleksića za silovanje, i na hrvatskim se fakultetima rasplamsao mali pokret #MeToo.

Ubrzo su mu se pridružile i hrabre studentice Veterinarskog fakulteta, Akademije dramskih umjetnosti i Filozofskog fakulteta u Zagrebu koje su upozorile na uznemiravanje na tim institucijama. Protiv profesora s Veterine pokrenut je stegovni postupak i udaljen je s radnog mjesta. No, kako rektor Boras posebno ljubi svoj matični, Filozofski fakultet, čiji izbor dekana već mjesecima opstruira, prema njegovim se zlostavljačima odnosi s posebnom skrbi.

Da staklene stropove Milanović razumije otprilike koliko Ladislav Ilčić queer teoriju pokazuje ideja da opresija žena prestaje kad steknu bogatstvo ili, s druge strane, da taj novac ekskulpira činjenicu što su putem zlostavljane

Vješta novinarka Telegrama Dora Kršul došla je do potpisane izjave studentice o seksualnom uznemiravanju koju je Boras ne samo ignorirao već je optuženom profesoru dodijelio titulu emeritusa, premda je taj prijedlog na razini odsjeka odbačen.

Boras je elegantno pokušao krivnju svaliti na sve druge, redom žene – bivšu dekanicu Vesnu Vlahović Štetić, koju je suspendirao pod krinkom mobingiranja akademski čestitog prorektora Ante Čovića koji je, među ostalim, napredovao na temelju istih pseudoznanstvenih radova i prije 10 godina pobrao novac za doktorski studij koji nikad nije otvorio, "opsesivnu novinarku portala Telegram.hr", ali, naravno, i samu zlostavljanu studenticu. U međuvremenu, zaslužni profesor još i danas mentorira doktorande.

Aparatčiki i dekani u strahu od zatvaranja pipe

No, kako je Boras ipak starokatolik kojem velikodušnost nipošto nije strana, ovog je puta, navodno, odlučio provesti istragu o navodima studentica. Osim što nije baš znao objasniti kakvu točno istragu. "Ja sam u svom životu bio puno puta uznemiravan, ne seksualno hvala Bogu, ali isto tako sam bio uznemiravan, i nitko me nikada nije štitio. A ja štitim pogotovo ove događaje", lamentira on.

Očito se nasilno povlačenje studentica preko stola i žvaljenje, za koje je, naravno, kriva studentica, može usporediti s kritikama za korupciju, u kojoj Borasu asistira čitava mreža aparatčika i dekana prestrašenih da bi Boras i zbog najmanjeg neposluha njihovim ustanovama mogao zatvoriti pipu. Boras je inzistirao da slučaj ne može komentirati zbog sudskog postupka, no nikakav nije u tijeku.

Upitan o kojem postupku govori, Boras elokventno pojašnjava da je osnovao Etičko povjerenstvo, ali su fakulteti ti koji moraju provesti postupak. Sve nas to vraća na našeg fajtera s početka priče koji je, kao predsjednik svih građana s izrazitim sklonostima k potlačenima, morao prokomentirati spomenute događaje.

Feministički i klasno osviješteni predsjednik

Dakako, i ova je izjava dana u njegovu prepoznatljivom stilu "jedno pere, drugo sere".

"Nije isto ako je netko razmažena zvijezda pa se nakon 30 godina sjetio nekih stvari nakon što mu je bankovni račun prsnuo kao jodna voda u Sisku ili to radi i govori neka djevojka ili žena koja pokušava probiti svoj put do svoje sretne zvijezde po istim pravilima kao i muškarci, a to ne može jer je nekakav… da ne kažem što, kinji i maltretira godinama", kaže naš feministički i klasno osviješteni predsjednik.

Da staklene stropove razumije otprilike koliko Ladislav Ilčić queer teoriju pokazuje ideja da opresija žena prestaje kad steknu bogatstvo ili, s druge strane, da taj novac ekskulpira činjenicu što su putem zlostavljane. Fingirajući veliku brigu prema svim ubogim zakinutim ženama, Milanović ponovno relativizira status žrtve i odriče ga ženama koje su, zbog očaja, straha, neimaštine, morale pristati na ponude koje im nitko ne bi smio ni nuditi.

Od posjeta notornoj Slovenskoj 9, kamo je zalazio jer je bilo viška hrane koja se trebala baciti, do upornih seksističkih nasrtaja na kritičarke, Milanović je pokazao da, unatoč pozitivnim momentima, poput sastanka s udrugom Dugine obitelji, nipošto nije uglađeni liberal kakvim se prikazuje

Kao što rektora Borasa uznemiruje mlada novinarka, tako su i Evan Rachel Wood, Alyssa Milano i Uma Thurman samo razmažene starlete koje bi svoje prazne novčanike htjele popuniti na račun nedužnika poput Harveyja Weinsteina. Asimetrija moći koja ih je na to prisilila valjda je nastala tek kasnije.

U svakom slučaju, pored vrlih muževa Borasa i Milanovića, čiji je slap i moj neprežaljeni glas pomogao tkati, zaista je nepodnošljivo lako biti žena u Hrvatskoj.

* Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.