Sâm Hršak ne smatra da je njegov gej identitet nešto što treba posebno naglašavati, a mi ćemo se s njim složiti jer prije svega riječ je o svestranom čovjeku koji je profesor na Metalurškom fakultetu, urednik međunarodnog znanstvenog časopisa "The Holistic Approach to Environment" i međunarodni ekspert Slovačke državne agencije za istraživanje i razvoj.

Osim toga, već je dvadesetak godina aktivan u organizacijama civilnog društva koje se zalažu za ljudska prava i prava životinja te je jedan od pionira LGBT aktivizma u Hrvatskoj. Sredinom 1990-ih bilo je član organizacije "Ligma" koja je pod ondašnjom vlašću djelovala u gotovo nemogućim uvjetima, a kasnije je suosnovao udrugu "Iskorak" koja je s "Kontrom" organizirala prvu zagrebačku Povorku ponosa 2002. godine. Kako sâm kaže, na to su ga motivirali "moralna obveza prema budućim generacijama, kršćanski idealizam te želja da Hrvatska i svijet budu ljepši, pravedniji i slobodniji".

Povodom njegove kandidature za Europski parlament, porazgovarali smo o odnosu njegove stranke i vladajuće koalicije prema LGBT zajednici, budućnosti Hrvatske u Europskoj uniji, o tome što možemo očekivati od njega kao europarlamentarca ako 14. travnja kao kandidat broj 5 s liste 17 Hrvatskih laburista dobije dovoljan broj glasova, i drugim aktualnostima.

Prije dvije godine razgovarale smo s vašim stranačkim kolegom Brankom Vukšićem. Tada je, uoči izbora, komentirao teme poput umjetne oplodnje, gej brakova, ženskih i općenito ljudskih prava. Otad Laburisti, nažalost, u ova područja nisu ulazili. Zašto?
– U međuvremenu je Branko Vukšić bio sudionik Povorke ponosa u Zagrebu (drugih predsjednika ili potpredsjednika parlamentarnih stranaka nisam zapazio...), Laburisti su u Saboru pod moderatorstvom Nikole Vuljanića održali tribinu o pravu na dostojanstven život na temelju vlastitog rada iz perspektive obrane ljudskih prava. Nažalost, mi nismo na vlasti pa nemamo mogućnosti mijenjati i donositi zakone. No, ono što je apsolutno sigurno da ćemo, za razliku od SDP-a, kad osvojimo vlast poštivati danu riječ.

Upoznati smo s predizbornim obećanjima o borbi za ljudska prava i socijalnu pravdu. No, realnost je drugačija i vidljivo je da se vladajuća koalicija vrlo malo bavi pravima LGBT osoba. Kako to komentirate?
– To je vrlo logično, vladajuća koalicija želi LGBT glasove, ali ne i obvezu zaštite LGBT ljudskih prava. Više im je stalo da se konzervativni krugovi koji glasuju protiv njih ne ljute previše na njih. Uostalom, još daleko drastičniji je slučaj odnosa vladajuće koalicije prema radnicima i intelektualcima koji su ih i doveli na vlast. Sada s pozicije vlasti oni prije svega štite interese kapitala. Dovoljno se samo prisjetiti što donosi fleksibilizacija rada.

Koliko vaša stranka sa šest mandata može utjecati na donošenje odluka (zakona) u Saboru?
– Naše je ukazivati što je ispravno, a kad dođemo na vlast onda ćemo dokazati da je socijalno pravedna Hrvatska realna mogućnost. Za to imamo i znanja i sposobnosti, no, zasad još nemamo mandat od naroda.

Jedini ste političar koji je otvoreno rekao da je gej. Kako je to, ako uopće, utjecalo na vaš daljnji angažman u politici, poslovnoj karijeri i obrazovanju?
– Biti gej nije zasluga ni krivnja, to je dio identiteta. Radim na Sveučilištu u Zagrebu, dakle među intelektualcima gdje se homofobija tretira kao jasan izraz primitivizma i neodgojenosti. U Hrvatskim laburistima sam, dakle u stranci koja je moderna europska stranka ljevice, stoga nije prijetvorna i lažljiva te se ne predstavlja lažnim imenom. I na Sveučilištu i u Laburističkoj stranci bitno je znanje, rad, poštenje, dobronamjernost – bez obzira bio netko crn ili bijel, gej ili heteroseksualac.

Jedan ste od pionira LGBT pokreta u Hrvatskoj. Što vas je motiviralo na aktivizam, naročito u vrijeme kad se čak i održavanje prve Povorke ponosa činilo nemogućim, a kamoli nešto više od toga?
– Moralna obveza prema budućim generacijama, kršćanski idealizam, želja da Hrvatska i svijet budu ljepši, pravedniji i slobodniji.

Jeste li zadovoljni promjenama u području LGBT prava ili mislite da može bolje? Ovdje prvenstveno mislim na dodvoravanje aktualne vlasti Crkvi i stavu da, primjerice, gej parovi ne bi trebali posvajati djecu jer je bi ih to "stigmatiziralo", kako je u više navrata rekla ministrica Milanka Opačić. Drugim riječima to znači "svjesni smo problema ali se njime nećemo aktivno baviti jer nije na nama da educiramo javnost".
O SDP-ovskom licemjerju ne treba trošiti riječi, oni su svoje rekli i učinili, a sad tko im iz LGBT populacije želi i dalje vjerovati neka vjeruje.

Inozemna praksa je pokazala da stvari za LGBT osobe kreću nabolje kad se poznate ličnosti, naročito političari i druge javne osobe, outaju. Mislite li da bi ishod bio jednak i u Hrvatskoj?
– Apsolutno da. Svatko svojom savješću odlučuje hoće li živjeti u istini ili laži, a eventualne neugodnosti samo su kap prema moru onoga što bi takav čin javne osobe donio mnogim LGBT osobama širom Hrvatske koje još uvijek trpe diskriminaciju i patnju.

Kandidirali ste se za Europski parlament. Što vas je motiviralo na ovaj korak?
– Nisam se ja kandidirao, stranka me kandidirala, a ja sam prihvatio kandidaturu. Uvjeren sam da ću biti dobar europarlamentarac, na ponos stranke, a i hrvatske LGBT zajednice.

U slučaju da vas preferencijalnim glasovima narod izabere kao svog predstavnika u EP, što od Vas možemo očekivati?
– Prije svega ustrajnu i žestoku borbu za ljudska prava, s posebnim naglaskom na LGBT prava, pravo na besplatno obrazovanje te prava životinja. Moj dosadašnji rad na civilnoj sceni jamstvo je da ću učiniti sve što će biti u mojoj moći da Hrvatska i cijela Europa budu što pravednije, slobodnije i ugodnije mjesto za življenje.

Imate li u planu priključiti se LGBT Intergrupi koja u Parlamentu zastupa LGBT prava svih Europljana i Europljanki?
– Naravno, svim srcem! LGBT zajednica u Hrvatskoj ima glasačku moć poslati me u Europski parlament, pa se to i od mene očekuje. Moj ulazak u Europski parlament bit će jasan znak da je LGBT zajednica u Hrvatskoj postala relevantan politički čimbenik, a to što me moja stranka kandidirala pokazuje da jedina od velikih stranaka uistinu LGBT zajednicu doživljava ozbiljno i odnosi se prema njoj s dužnim poštovanjem. Ne treba zaboraviti i činjenicu da će moj ulazak u Europski parlament donijeti i pozitivne pomake u životu LGBT ljudi širom Balkana. Prirodno je i normalno da ću se odazivati na Povorke ponosa i u drugim zemljama regije.
Naravno, LGBT zajednica u Hrvatskoj može i ignorirati ponudu Hrvatskih laburista i odlučiti da im gej aktivist europarlamentarac nije potreban. Svatko će 14. travnja odlučiti prema svojoj savjesti.

Bliži se ulazak Hrvatske u EU, ali svjesni smo činjenice da je hrvatsko društvo prilično zatvoreno za promjene i nove kulture. Kako mislite da će članstvo u novoj zajednici utjecati na našu lokalnu stvarnost? Hoće li se smanjiti ksenofobija i homofobija?
– Hoće. Što će više biti laburističkih poslanika u Europskom parlamentu to će taj proces brže teći!

I za kraj jedno pomalo utopističko pitanje. Može li se hrvatska LGBT zajednica nadati ozakonjenju istospolnih brakova u skoroj budućnosti? Bi li Hrvatski laburisti podržali potpunu bračnu jednakost?
– Pitanje nije nimalo utopističko, to je sasvim logično. Ako Hrvatski laburisti dođu na vlast istospolni brakovi bit će ozakonjeni, pa nismo mi SDP da obmanjujemo svoje birače. Istina je jedna od naših temeljnih vrijednosti.

Hršak je bio jedan od organizatora i govornika na prvoj zagrebačkoj Povorci ponosa 2002.