Svojim vrlo uspješnim posljednjim albumom "All the little lights", Passenger je zaradio slavu i uzbuđenje koje se stvorilo oko "Let her go", vrativši britanski indie-folk na kartu svijeta. Kako to često biva kod folk izvođača, Passenger je uz turneju snimao i svoj novi album, "Whispers".

Passenger je početak svoje priče prepustio sanjivoj i ritmičnoj pjesmi "Coins in a fountain". Ono po čemu se "Whispers" (Black Crow Records/Nettwerk) razlikuje od prethodnog albuma jesu odlični gitarski aranžmani i ispeglani emotivni portreti kroz vokal i glazbu. Druga vrlo jaka stvar s albuma, "Golden leaves" ima poznate Passenger string aranžmane. Mirna je to balada o prekidu i neizbježnoj žudnji.

"Thunder" je radio friendly, pop-folk, lako pamtljiva, jedna od onih stvari koja vam diže raspoloženje, i u istom je košu s "27", koja je pomalo autobiografska. "Rolling stone" zvuči kao nastavak "Let her go", upakiran u mekani zvuk i minimalistički instrumentalni pristup. Naslovna pjesma "Whispers" jedna je od ponajboljih na albumu. Osim "Golden leaves", tekstualno je najprovokativnija i u svoje četiri minute nosi najjaču poruku.

"Bullets" i "Riding to New York" priče su o pojedincima. Potonja je o muškarcu na samrti koji biciklom ide do New Yorka da još jednom vidi svoju obitelj. "Bullets" pripovijeda o sakupljaču metaka kojem je to ostala jedina konstanta u životu. Iskrenost je to što prožima čitav album, a Passengerov neobičan glas cementira njegovu individualnost. "Whispers" je donio jednu zrelu notu njegovog talenta. Uvlači vas u svoje pjesme tako da vam na kraju slušanja ovog albuma nije dosta i hoćete još.

Osjetljiv je Passenger i na suvremeno ekstremno konzumiranje tehnologije, pa u "Scare away the dark" progovara o svima koji žele nešto više i stvarnije osim hashtagova i prenošenja života uživo na YouTubeu no svejedno "polagano umiru pred jebenim računalima".

"Whispers" je glazbeni doživljaj koji zvuči kao soundtrack beskrajnog filma i svaka je pjesma iz svog svijeta. Passenger, pravim imenom, Michael David Rosenberg, evoluirao je na najljepši mogući način. "Golden leaves" i "27" će biti klasici, različite u zvuku ali podjednako snažne. No nažalost, Passenger je podcijenjen i premalo zastupljen izvođač.

Glazbena strast koja se čuje u svakoj noti izgradila je cijeli koncept i nema sumnje da Rosenberg gospodari glazbom. Često čujem pitanje "Što je to tako posebno oko ovog tipa?" i svaki put shvatim da odgovora nema. Naizgled nema ničeg posebnog, ali kad ga počnete slušati, ne možete se zaustaviti. Stoga njegova popularnost ne iznenađuje jer ono što pjeva zvuči iskreno i nije monotono. Zato poslušajte Passengera. Bit će vam dobro.