Bivša islandska premijerka Jóhanna Sigurðardóttir jedno je od najzvučnijih imena ženske visoke politike. Osim po tituli prve predsjednice vlade jedne europske države, Islanđanka je ostavila svoj trag i kao prva lezbijka koja vodi jednu zemlju.

No, Sigurðardóttir nije jedina političarka na vodećoj poziciji koja je otkrila javnosti da je gej. Uz gradonačelnicu Houstona, Annise Danette Parker, u svijetu postoji još nekoliko političarki koje se deklariraju kao lezbijke, biseksualke ili trans, a mi donosimo neka od imena koja valja upamtiti.

1. Anna Grodzka, Poljska

Grodzka je svoju političku karijeru započela u stranci Ujedinjeni radnici za vrijeme studiranja 1970-ih. Kad je izabrana za poljski parlament 2011., većinski katolička javnost tada je već znala da je političarka transrodna i očekivano negodovala. Svoju je poziciju u parlamentu Grodzka odlučila iskoristiti na najbolji mogući način, zagovarajući prava LGBT osoba. Trenutno je u svijetu jedina transrodna političarka koja sjedi u nekom parlamentu.

2. Ulrike Lunacek, Austrija

Nakon što je završila studij socijalnog rada i ženske studije, Lunacek se 1995. uključila u politiku. Autana je kao lezbijka još od 1980-ih, a LGBT prava oduvijek su bila u fokusu njezina djelovanja. Krajem prošle godine izazvala je negodovanje u mnogim zemljama Europske unije kad je pred EU parlamentom predstavila Akcijski plan za suzbijanje homofobije i transfobije, poznatiji pod imenom Izvještaj Lunacek. Izvještaj je usvojen, a Lunacek nastavlja svoju borbu za ravnopravnost i jednakost svih građana i građanki Europe.

3. Katherine Zappone, Irska

Rođena Amerikanka stigla je u Irsku zbog ljubavi. Zappone je 1983. odlučila napustiti rodnu Ameriku i useliti s partnericom Ann Louise Gilligan. Nakon deset godina zajedničkog života postala je državljanka Irske, a dvije su žene 2004. odlučile u Kanadi razmijeniti zavjete i izvršiti pritisak na vladu da im prizna brak, što se u konačnici i dogodilo. Prije tri godine, Zappone je izabrana u irski parlament, gdje se bavi društveno marginaliziranim skupinama i osjetljivim pitanjima, poput trgovine ljudima i prostitucije.

4. Georgina Beyer, Novi Zeland

Beyer je 1999. postala prva trans zastupnica nekog parlamenta. Prije političke karijere radila je kao pjevačica i drag zabavljačica te provela određen dio svog života kao prostitutka i glumica. Novozelandska javnost ostala je iznenađena kad je Beyerova osvojila mjesto gradonačelnice u konzervativnom Cartertonu, a potom i mjesto u parlamentu, gdje se zadržala osam godina.

5. Aya Kamikawa, Japan

Kad je Kamikawa 2003. predala svoju kandidaturu bez navođenja roda, nadležne službe odlučile su je prijaviti kao muškog kandidata, kako je bilo navedeno u rodnom listu. Iako je izborno povjerenstvo smatralo da je najbolje da se natječe kao muškarac, na koncu su joj dopustili da samostalno donese ovu odluku. Kamikawa je odlučila natjecati se kao žena i zahtijevala da se u kandidacijskoj prijavi ukloni polje o rodu kandidata. Izbori su za ovu političarku završili uspješno i Japanka je osvojila dva mandata u parlamentu, gdje se zalagala za prava žena, starijih osoba, osoba s invaliditetom i LGBT osoba.

6. Kanako Otsuji, Japan

Sve do izbora za članove prefekture na Osaki 2003., nitko od javnosti nije znao Otsujinu spolnu orijentaciju. Tek nakon izbora političarka je odlučila otkriti da je lezbijka, a dvije godine kasnije objavila autobiografiju u kojoj je detaljno opisala svoj život. Za vrijeme svog mandata Otsuji je pomagala istospolnim parovima oko pravnih pitanja, s kojima se i sama susrela kad je 2007. rekla sudbonosna "da" svojoj partnerici Maki Kimuri.

7. Penny Wong, Australija

Prva lezbijka zastupnica u australskom parlamentu, Wong u kontinuitetu napreduje u političkoj karijeri te je prošle godine dobila zasluženo mjesto u Senatu. Time je postala prva lezbijka senatorica u australskoj povijesti te prva zastupnica azijskog porijekla. Članica je Laburističke stranke i strastvena zagovarateljica ekologije i obnovljivih izvora energije. Nakon pobjede na parlamentarnim izborima, Wong je otkrila javnosti da su ona i njezina partnerica Sophie Allouache dobile kćer pomoću medicinski potpomognute oplodnje.

8. Carina Vance Mafla, Ekvador

Rođena Amerikanka, Mafla je svoj život odlučila graditi u Ekvadoru gdje je s 13 godina upoznala svoju djevojku, s kojom je doživjela napad tijekom putovanja po Europi. Nakon tog događaja, Mafla je otkrila aktivističke vode i započela borbu za prava LGBT osoba, s naglaskom na ukidanje takozvanih klinika za liječenje homoseksualnosti u Ekvadoru. S vremenom je osnovala lezbijsku organizaciju Fundacion Causana i vršila pritisak na vladu da zatvori na stotine takvih klinika. Kad je 2012. postala ministricom javnog zdravstva, odlučila je učiniti ono što prethodni ministri nisu i zatvoriti takve institucije te spasiti na stotine života.

9. Nikki Sinclaire, UK

Sinclaireova se autala dvaput za vrijeme svoje karijere; najprije 2004. kad je poslala pismo redakciji ugašenog portala Pink Paper u kojem je obznanila da je lezbijka. Drugi put je to učinila u studenome prošle godine kad je otkrila da je transrodna, i tako postala prva trans zastupnica u parlamentu Ujedinjenog Kraljevstva. Politički je aktivna i u Europskom parlamentu te je trenutno angažirana oko provođenja referenduma na kojem bi se britanska javnost izjasnila o izlasku iz Europske unije.

10. Patria Jiménez, Meksiko

Jiménez je 1998. postala prva lezbijka zastupnica u nekom nacionalnom parlamentu Južne Amerike. Napustivši rodnu kuću u mladosti, političarka se pridružila LGBT aktivistima i započela svoju borbu za ljudska prava prosvjedujući po meksičkim ulicama. Kao aktivistkinja i voditeljica organizacije El Clóset de Sor Juana, Jiménez se borila protiv nasilja u obitelji i nasilja nad LGBT osobama, zagovarala prava zatvorenica, domorodačkih zajednica te se uključivala u potrage za nestalom djecom. Zajedno s još nekoliko kolega uspjela je osnovati prvi parlamentarni Odbor za rodna pitanja i jednakost.