Na današnji dan, prije točno godinu dana, usvojen je u Nacionalnoj skupštini Francuske, nakon 136 sati rasprave, zakon o bračnoj jednakosti. Za zakon je glasao 331 zastupnik, deset ih se nije izjasnilo, a 225 ih je bilo protiv čime je Francuska postala 14. zemlja na svijetu s ozakonjenim istospolnim brakovima.

Prva, okrugla godišnjica gej brakova prilika je javnosti da napravi izvjesnu bilancu, statističku, pravnu, socijalnu, političku, te da podvuče jasnu crtu nad izvedenim reformama, kao i da iscrta plan svega onoga što se tek ima napraviti.

"Mirna revolucija"

Vjerojatno je najlakše započeti s brojčanom bilancom. Nacionalne statistike govore o 7000 vjenčanih parova u 2013. godini što pokriva otprilike tri posto ukupnog broja bračnih zajednica u prošloj godini. Tri od pet istospolnih brakova sklopljeno je među muškarcima, a prosječna dob stupanja u bračnu zajednicu je, razumljivo, iznad nacionalnog prosjeka (50 za muškarce, 43 za žene). U većim urbanim sredinama zabilježen je veći broj sklopljenih brakova (samo u Parizu 14 posto od ukupnog broja) no u manjim, ruralnim sredinama.

Usprkos bojaznima da bi gej brakove u gradskim vijećnicama mogli opstruirati članovi bučne, mahom katoličke organizacije Manif pour tous koja je mjesecima rogoborila protiv zakona, to se nije zbilo. Nekoliko je gradonačelnika, istina, zaigralo na kartu "prigovora savjesti" (što je Ustavni sud odbio), no velika većina odvila se bez smetnji što je nagnalo medije da inicijalni period bračne jednakosti nazovu "mirnom revolucijom".

Uvjetni napredak

Iz domaće perspektive friških ustavnih promjena, donošenje zakona o bračnoj jednakosti u Francuskoj može se činiti kao golem napredak u ostvarivanju društvene ravnopravnosti. I dok simbolički on to svakako jest, novi zakon nije bez mana. Tako se gradonačelnike-matičare ubrzo nakon glasanja u parlamentu podsjetilo da se brak ne može sklopiti ako je jedan/na od partnera/partnerica alžirske, marokanske, tuniske, poljske, slovenske, bosanskohercegovačke, crnogorske, srpske ili kosovske nacionalnosti. Udruge su poslale upit Ministarstvu pravosuđa koje je obećalo pozabaviti se time, no u godinu dana nije bilo nikakvog pomaka.

Glasanje u parlamentu bilo je popraćeno ne samo žučnim raspravama, već i brojnim uličnim prosvjedima koje je predvodila već spomenuta agilna organizacija Manif pour tous. A takav nacionalni fokus na temu gej brakova nije bio bezazlen i bez posljedica. U 2013. dvostruko se povećao broj homofobnih napada i ispada, a prosvjedi su bili idealnim pretekstom za "oslobađanje homofobnog diskursa" koji je iz margine ultrakatolika i krajnje desnice prešao u politički mainstream.

Za bračnu, ali ne i obiteljsku jednakost

Iako i dalje nominalno zagovara ukidanje zakona, Manif pour tous pronašla je u međuvremenu novu političku frontu koju je zavela pod "obranu tradicionalnih obiteljskih vrijednosti". Konkretno, nakon prosvjeda u veljači u kojima se vladajuće optužilo ni manje ni više nego za "obiteljofobiju", vlada je odgodila (do daljnjeg ili nakon europskih izbora, kako pokazuje i domaći slučaj) novi zakon o obitelji kojim bi se reguliralo posvajanje biološke djece jednog od partnera unutar bračne istospolne zajednice. Nadalje, njime bi se riješio i trenutno nejasan status medicinski potpomognute oplodnje obavljene u inozemstvu. Pravnici su upozorili da bi vjerojatno bilo uputnije da se vlada prvo pozabavila obiteljskom zakonom, a tek potom bračnom jednakošću jer bi se tako izbjegle mnoge trenutne nedoumice i nedorečenosti.

Do koje će mjere domaća ili ostale europske vlade usvojiti lekciju iz Francuske, veoma je upitno. Naime, ubrzo stižu europski izbori, a to, iskustvo nam zorno pokazuje, nikako nije period u kojem valja na bilo koji način izazivati ionako labavi konzervativni status quo.